Garantiram da niti najodaniji fanovi Stonesa ne znaju da je "Steel Wheels" objavljen 1989. bio njihov 22. studijski album, a to se slobodno može reći i za sve fanove velikih izvođača koji su kroz karijeru prešli tu magičnu cifru od dvadeset studijskih albuma - Bowiev 22. je bio "Heathen" (2002), Dylanov "Infields" (1983), Presleyev "Speedway" (1968), Johnny Cashov "Man in Black" (1971), Zappin "Zoot Allures" (1976), Neil Youngov "Harvest Moon" (1992), The Fall "Are You Are Missing Winner" (2001), Elvis Costellov "North" (2003)... A bome niti štovatelji lika i djela Miše Kovača ne znaju da je "Mojoj vjernoj publici" (1995) njegov 22. album. Čak niti to da recimo Cohen, Coil i R.E.M. nisu uspjeli realizirati 20 albuma, Tom Waits ih trenutno ima samo 17, AC/DC 18, Pink Floyd i Duran Duran 15, U2 i Madonna 14 i tako redom... No, sve njih je Matej prešišao samo u prvih 25 dana 2021. godine, kako lijepo kaže naslov "Dvaindvajseta letošnja plošča". Dok su svima njima i još nebrojeno mnogima trebala ljeta, mjeseci i dani provedeni po studijima da se s glazbenicima, producentima i svom tehničkom ekipom usaglašavaju, nadmeću, gombaju, svađaju, prepucavaju, prekrojavaju, mrze, psuju, piju, drogiraju, đankiraju, glože, množe, oduzimaju, zbrajaju, kalkuliraju, proračunavaju, odmjeravaju, dotjeravaju, peglaju..., pravi samotnjak poput njega im doslovce prdi na uho pokazavši da je najjednostavnija stvar u karijeri glazbenika napisati, odsvirati, snimiti i objaviti album kada imaš svoj studio, potrebnu tehniku i aparaturu, potpunu inspiraciju, kreativnu slobodu, kada si nezavisan i nimalo te nije briga za feedback medija i publike. A uz to i dobar si glazbenik koji vješto barata žanrom i stilom svako malo radeći neophodne rošade, dodavajući inovacije istraživajući vlastite mogućnosti i sve dodatne medikamente, jer, na što bi se svela glazbena umjetnost da je ostala poput helensko-mikenske kulture na recitacijama poezije uz pratnju lire ili harfe koje nisu smijele biti glasne već su samo bile dio zvučnog dekora...



Kako su rekli Žoambo Žoet Workestrao "Lahko je z polno ritjo celibati" (2008) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=5375, tako se on lijepo tog 'jane-o-aria' ugodno smjestio u svoj J-Člj v Ljubljani i nastavio satiru koju je nakratko prekinuo onim ozbiljnim albumom obrada France Prešerena "Presherin" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30380. Obično se, kritičarskim žargonom na jedno peti-šesti-sedmi album piše 'ah, šta da se kaže, XY su objavili novi album za kojeg tvrde da je najbolji u karijeri'. I onda se to razmatra, analizira, proučava, komparira s prošlim radovima, traže se dobre i loše strane, tehtnica dela v možganima, a 'gospoda pijejo, a debata se ne razvije, nihče ničesar ne ve', kako kaže uvodna pesem "Peta knjiga iz trilogije" i nastavlja 'mečejo pikado, a puščica se zvije... podaj mi pentagram, počakaj na vizije... mlade hčere truplo črna jama krije'. E, pa, dobro je znati da se Matej ovdje odvalio u totalnu zajebanciju protkanu svime i svačemu ne štedeći ama baš nikoga. Evo, niti spomenuti Duran Duran nisu ostali zakinuti: dobili su svoju porciju "Duran Duran Notorious", bitno da 'Simon Le Bon zakriči notorious'. I svoju Lenku je isprovocirao u raspjevanoj "Zgodba o beatifikaciji Lenke Krajnc": 'odprimo iPhone, kliknimo app, koliko čudežev', ah, a nije spomenula, 'ampak Matej, pa ti maš več dvaindvajseti letošnji album? Nismi povedal, samo brnkaš to kitaro eht oslarije in samo kuham, in da me nekajkrat poljubi, stisne...'.

Dost zajebancije, gremo delat... ne vem kaj naj ti rečem, a v čevljih imam vse mokro, baker mi se topi v dlaneh, od žlahtnih kovin mi gre na smeh. Ti pa postavljaš strelovod in gledaš če bo grom pojenjal, strešniki padajo z neba, kritine letos ne bom menjal. Naravno, ovo su stihovi iščašenog bluesa "A Torrid Affair" koje namjerno nisam boldao i stavljao u italic jer nastavlja Matej svoju individualnu borbu odličnim psihodeličnim pejzažima eksperimentirajući s brnkavom kitarom uz obavezne delay/ echo efekte "Nisi bil čevljar, nisi bil usnjar", čak mi se i moja stara susjeda preko puta uzrujala. Ima fantastičan pogled na moj kompjuter, s balkona točno vidi što mi je na monitoru i čime se svakodnevno bavim, a kad čuje da opet drkam nekakšno glazbo kitare, skoro da me pita 'pa gde ti je onaj lepi death i black metal? Samo radi toga izlazim na balkon da čujem lepo mužiko kaj rasterava cucke i mačke po vulice'. Eh, kaj da joj kažem - nisi bila šustar, nisi bila kožar, u predsoblju nisi imala stolić, nitko ti nije niti jedan gumbić otkopčao već jako dugo, ptice se sele, Margo Price je pjevala, Ostrogoti su urlali, ti si samo glumatala licemjerno nekakav mir, a držala si dvije bombe suzavca jedva čekajući kome da ih baciš. Obično meni kad pod silom prilika moram zbog svoje drage ljubljene počistiti stan, istresti mali tepison 1x1 metar kroz prozor ili očistiti usisavač, odmah dižeš graju i galamu da ti moja prašina uništava veš koji se na balkonu suši već godinama i gledam ga svaki dan. Pa za koji kurac ga ne makneš već jednom? Kaj moram čekati i strepiti oćeš se ili nećeš pojaviti na balkonu da mi držiš jebene prodike? Da si bila šustar i popravlja mi mokre škornje i čevlje, već bi se nekak' dogovorili...



Malo i lepog pozdrava bivšoj velikoj prijestolonasljednici SFRJ iz Ljubljane: "Krajnc pozdravlja Tašmajdan". Kad već Repetitor odašilje pozitivne frustracije, zakaj ne bi i Krajnc jer u pjesmi je dozvoljeno da i Dunav teče prema Mariboru. To najbolje znaju ribići. Ribe iz Dunava plivaju uzvodno po Dravi tražeći idealna mrijestilišta za svoje sex-orgije, nagon ljepote hrvatske i slovenske uzburkane vode ih mami, Drava nije plovna skoro 700 km, šta će se ribe jebati dok im iznad glava tutnje brodovi pijanih panonskih mornara. Za pravi seks treba i idealna atmosfera: brza i milozvučna kupka za opuštanje, hidromasaža, SPA, muzičica, pobogu, znaju ribe da se ne žele ševiti dok im kromanjonac preorava nebo. Sigurne su tamo gdje ih nitko ne ometa. I onda još jedna prava riječna pjesma - "Rokeri s Savu", a zna se, humoreska na čuvene rock zafrkante Rokere s Moravu. Sava je daleko mirnija rijeka od Drave i gotovo se nemoguće utopiti u njoj osim ako je baš neplivač u pitanju. Kroz ležeran i rasplinut distorziran staccato ispreda tragikomediju rockera koji je pao s mosta i utopio se u Savi, a onda kao endem iz horror filma uskrsnuo poput duha i našao se na splavi pun algi. Tipična Korn spika uz dodatak 'moj se pevac spanđo sa tvoju kokošku'. Podnosim raport: Ić ne primećuje živinu ostalu, nema druže desetaru. Komunistička omladina Jugoslavije potvrđuje da u ovoj pesmi nema huduča, samo zabavnog karaktera za dobrobit bratstva i jedinstva svih naših naroda i narodnosti. Ostav! Razumem druže desetaru! Vojnik Horvi iz kasarne Šiška bi hteo sad nakon raporta da zamoli pola časa slobodnog kako bi s vojnikom Aleksandrom Cepušem otišao u kantinu na pivo. Kaže desetar iz Majdanpeka: ali, zapamti, samo jedno pivo! Ne da vam onda posle jebem mater ustašku i belogardejsku! Đe ste se vas dvojica spanđali s koju kokošku?



Pravi epilog dolazi u završnom, urnebesnom r'n'r-punk komadu "Vse sem pokradel od Elvisa", ubjedljivo najžešćoj i najenergičnijoj pjesmi koju je ikad napravio, a može stati i u rang hardcore-punka, čak i black metala, a u njemu su spomenuti i Alex Cepuš i Horvi i Lenka i Jani Kovačić i Tomaž Pengov. Nema kaj, ovo je Matejeva najubojitija pjesma s kojom može i na metal kamp u Tolminu, a da metalcima ne bude dosadno. Povremeno treba popiti i više od jedne pive, zarolati koji joint, povući lajnu originalne koke iz Ekvadora, ne iz Kolumbije, opustiti možgane i mišiće, te zaurlati glasno. Pobogu, pa ovo je obljetnički, 22. ovoletošnji album, karakterno i životopisno bolji od svih 22. albuma navedenih velikana koji se više nisu snalazili što da zbore. Matej ima mnogo toga da zbori i pjeva.

Naslovi: 1.Peta knjiga iz trilogije, 2.Duran Duran Notorious, 3.Zgodba o beatifikaciji Lenke Krajnc, 4.A Torrid Affair, 5.Nisi bil čevljar, nisi bil usnjar, 6.Krajnc pozdravlja Tašmajdan, 7.Rockeri s Savu, 8.Vse sem pokradel od Elvisa

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 29/01/2021