MATEJ KRAJNC: Crknite, hlapci! (Slušaj najglasnije, 2016)
Dvanaesti ovogodišnji Krajncov rad vraća ga u onu angažiraniju lirsku strukturu gdje se drsko obraća vlastodršcima i kojekakvim poltronima koristeći svoju poznatu metodu ironije da se inteligentno šegači sa tim nevjerojatno otpornim staležom kojeg nikakve kritike razuma, a kamoli empatije ne mogu omekšati.
Hlapci (sluge) su u ovome slučaju sarkastično podređeni i obespravljeni dio društva koji služi kao otirač za noge, klošari što cugaju najjeftinije vino, pučanstvo zaljepljeno za akcijske rasprodaje po shopping centrima, te mahom svi oni koji na bilo koji način doprinose užitku državnih jasli. Naravno, Matej se po svojem jako dobro znanom običaju iz pjesme u pjesmu šeta s mnogobrojnim metaforama, aforizmima, alegorijama pretvarajući se u kojekakve uloge: čas je lider koji se smije i pljuje po hlapcima, čas je sam hlapec, a čas samo promatrač i sve oštriji kritičar. Za razliku od nekih ranijih, mnogo bojažljivijih i plašljivijih albuma gdje je grebao tek po površini promatrajući sa strane nemile događaje u deželi, ovaj puta otvoreno diskutira o svemu i svačemu razvivši zavidan društveno-politički diskurz s odmjerenim leksikom u kome zna točno šta i koliko može i smije izustiti a da opet ostane dostojanstven, priseban i čist strateg pronicljive kritike. U tom pogledu ovo mu je van ikakve sumnje najdorađeniji protestni album u karijeri s kojeg se vrlo zorno mogu iščitati brojne parole i slogani uvijeni u duhovite komentare da bi komotno mogao pisati kolumne za neke dnevne listove ne priklanjajući se niti jednoj vladajućoj političkoj opciji.
A glazba, pa kao i po običaju, manje je važna: distorzirano-amplificirani prljaviji blues jednostavnih gabarita s vokalima pod blagim efektima delaya i halova u pjesmama koje i nemaju neke izrazitije refrene jer u ovakvom konceptu oni i nisu potrebni. Ako se na čas zaboravi da Matej uglavnom albume radi na ovakav kantautorski način s tek rijetkim učešćima gostiju ili još rijeđe s nekim drugim instrumentom osim vjerne akustične ili električne gitare, ovakav prljavi zvuk dođe sasvim opravdano na cijelu ovu inteligentnu komediju koju sve duhovitije i konciznije dočarava poetskom kritikom.
Naslovi. 1.Crknite, hlapci!, 2.Kako nam je lepo, 3.Z dežja pod slap, 4.Kdor iz kozarca pije, dolgo živi, 5.Ukrep, 6.Resnica boli, 7.En rif morda ne bo rešil sveta, 8.Vseved, 9.Šala, 10.Bleda lisa