Snimljen koncem 2004. na celjskoj Lavi u Placu s tonskim majstorom Boštjan Dermolom, ovo je bio treći autorski album koji je imao vrlo težak zadatak nastavka sjajnog i odličnog prethodnika "Vse pesmi so tihe" iz 2002. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30400 na kome je dosegnuo apsolutnu kreativnu poetsku i sviračku kantautorsku zrelost.
"Vse pesmi so tihe" je proglašen i albumom godine, pa je stoga "Likvidamber" ambiciozno rađen po vrlo sličnoj formuli s nježnim staccatima, malo usne harmonike, melodičnim linijama i dakako, harmonijski otpjevanim arijama, a svaka od 12 pjesama je koncizno uređena pazeći na svaki ton, svaku sliku, svaki stih i s nadom da će učvrstiti položaj na kantautorskoj sceni, te zadobiti nove krugove štovatelja i proširiti airplay-listu na radio programima. Stoga je ovo vrlo ozbiljan poduhvat na kome je napravio presedan korištenjem tekstova Lorda Byrona "So we'll go no more a-rowin'" u prevodu Janeza Menarta za uvodnu "Glej, ne pojdeva več", Hank Williamsa "I'm so lonesome I could cry" - "Jokal bi, tako sem sam", Tom Waitsa "Martha" - "Marta", Loundon Wainwrighta III "So many songs" - "Toliko pesmi" i Leonard Cohena "Famous blue raincoat" - "Dežni plašč" a ima i autorskih pjesama - "Ne misli na slovo", "Mrzel zimski dan", "Lipov bog", "Slonim", "Litanija", "Plesa je konec", te što je veoma interesantno, ovdje je uglazbio i jednu vrlo staru "Z drugačnim odtenkom glasu" koju je napisao još 1983. kada je imao svega 8 godina! Stihovi nimalo nisu banalni, pričljivi su i po ničemu ne upućuju da je autor bio u najmlađem dobu kad je tek praktički naučio čitati i pisati...
U ovakvom kolopletu gotovo da se njegovi originali i ne razlikuju od obrada: i jedni i drugi su sasvim sukladni jer su tematski vrlo bliski prožimajući emocije, ljubavna sanjarenja, tugu, potištenost, malo letargije i dakako, najviše baladične energije u kompresiranom, strogo fokusiranom raspoloženju izdižući melankolični pristup s tek povremenim, ali toliko blagim socijalnim težavama poput ponekog stiha 'v žepu drobiš' ("Lipov bog") da se o nekim egzistencijalnim faktorima može tek zboriti između redaka u natuknicama. Sam naslov albuma se spominje u devetoj, fino raspoloženoj polumelodično izvedenoj temi "Litanija": 'pozne jeseni likvidamber se je posušil'. A likvidambar je ukrasno bjelogorično drvo, obično kao platana s različitim bojama listova od zelenih, preko žutih sve do crvenih i ljubičastih, ima kuglaste plodove nalik ukrasima za božićno-novogodišnju jelku, njegova smola je jestiva, može se žvakati, sâmo drvo je vrlo tvrdo i odlično služi u izradi namještaja, te može doživjeti popriličnu starost do 400 godina.
Vrlo lijep i senzibilan rad dostojanstveno se pridružio spomenutom prethodniku pomalo i odmaknuvši od njega s 2-3 veselije i optimističnije pjesme što naziru i duhovite relacije na pripovjedačkoj razini, posebice "Plesa je konec" i "Z drugačnim odtenku glasu". Šablonu je ponovio u tančine dodavši i vedriji temperament s ponešto romanesknog pristupa zaokruživši vrlo dobar početni dio diskografske karijere.
Naslovi: 1.Glej, ne pojdeva več, 2.Jokal bi, tako sem sam, 3.Ne misli na slovo, 4.Mrzel zimski dan, 5.Marta, 6.Toliko pesmi, 7.Lipov bog, 8.Slonim, 9.Litanija, 10.Z drugačnim odtenkom glasu (1983), 11.Plesa je konec, 12.Dežni plašč