Nakon istoimenog albuma, došao je red da se pročita i roman o bezimenom liku koji nema ama baš nikakvih ambicija u životu.

Pročitavši ovaj roman na slovenskom jeziku, potpuno sam shvatio, ili barem tako mislim, sve one Krajncove albume objavljene za Slušaj najglasnije. On s užitkom piše storije o običnim ljudima i njihovim svakodnevnim događajima potenciravši trenutak i naglašenu dramatiku bez imalo srcedrapateljskog ili patetičnog senzibiliteta, te se na visoko postavljenom spisateljskom standardu podjednako unosi u realnost, komiku, kao i u umjetničke sfere imaginacije. Što će reći, to što radi i kako radi, jako dobro mu ide i pristaje.

Pošto sam neke natuknice ovog romana spomenuo prilikom recenzije albuma, a one su uzete iz press informacija, moram priznati da nisam očekivao ovakav literarni kompleksni poduhvat. Nešto drugo je to kada uzmete knjigu u ruke, kada je pročitate i ustanovite da se Krajnc vrlo dovitljivo poslužio tehnikom kompletnog performansa koji povezuje književnost s glazbom.

Glavni lik romana je bezimeni mladić od nekih 30-tak godina koji niti sam ne zna šta bi sa svojim životom. On živi u manjoj gradskoj sredini koja ima jedan fakultet, nekoliko semafora i jednu rijeku uz koju je često šetao kao klinac s ocem. Roditelji su mu intelektualci koji pišu knjige za školski program, te su od njega zahtjevali i očekivali da neće postati nikakva gradska protuha. Međutim, mada nije glupan i ima sasvim prosječan kvocijent inteligencije, prvo je napustio fakultet, a potom je pod pritiskom roditelja bio prisiljen tražiti bilo kakav posao. I tu dolaze do izražaja sve njegove glavne mane - lijenost, inercija, nezainteresiranost, kao i oportunizam dobro odgojenog mladića koji u svemu traži lagodnost i izbjegavanje obaveza. Radio je nekoliko dana na berbi hmelja, ali je svakih 15 minuta trčao u grmlje pod izlikom da mora obaviti nuždu što je poslovođa shvatio da ima ozbiljnih zdrastvenih problema, možebitno s mjehurom ili prostatom. A kroz tijek radnje u kojoj mu prvo umire otac, a kasnije i majka, on u nekoliko navrata mijenja posao, no u svima je evidentno da mu manjka volje, koncentracije i upornosti. Tako radeći u jednoj firmi za software nije zadovoljio očekivani premašaj norme kao prevoditelj, kao šofer u jednoj knjižari je stalno kasnio na posao, pa je samo zbog uglednih roditelja premješten u sektor prodaje gdje se nije osobito iskazao, no na koncu je i tu dao otkaz završivši na benzinskoj pumpi čiji su potporni stupovi podsjećali na kriške švicarskog sira. Njegova nezainteresiranost za bilo šta očitavala se u tome što uopće nije izlazio, nije imao društvo, nije pio niti pušio, a naposljetku, nije imao nikakve prijatelje niti su ga zanimale djevojke (nije gay). Ipak, sticajem okolnosti jedna mu se uvukla u život kao podstanarka kod njegove majke s kojom je ljubovao jedno kraće vrijeme, a onda je potpuno nestala. Nekoliko godina kasnije saznaje da je ona kćerka vlasnika knjižare u kojoj je radio, te da je rodila njegovo dijete. Pošto mu je majka umrla, odlučio je prodati obiteljsku kuću i unajmivši agenta za prodaju nekretnina seli se u neki stančić u potkrovlju ne želeći prihvatiti roditeljsku obavezu.

Roman jasno ocrtava tipičnog predstavnika izgubljene generacije s početka 21. stoljeća koja osim onih ideala o blagostanju i što lakšoj zaradi nema nikakvih drugih afiniteta; r'n'r, punk, metal i grunge groznice su ih mimoišle, pa tako naš junak sluša Tom Jonesa i neke stare izvođače, no niti u tome ne nalazi neko osobito zadovoljstvo. Možda tek tu i tamo ga obuzme lagani napad entuzijazma kad se sjeti nekih stihova pjesnika Benjamin Dande, no gotovo do konca romana se ne otkriva da je to pseudonim njegovog kolege s posla, rockera Rikarda s kojim radi na benzinskoj pumpi. Rikard ima rock bend i trudi se da vješto sakrije svoj spisateljski identitet.

Taj trenutak je vrlo bitan otkrivajući drugu autorovu dimenziju - onu koja se nalazi na istoimenom albumu. Elem, svi stihovi koji se pojavljuju na uglazbljenom materijalu periodički i u odgovarajućim momentima su utkani u radnju romana, te nisu vezani uz njegov striktni osnovni tok. Oni u romanu dođu nešto kao skitovi, lajtmotivi, djelovi su snova glavnog lika ili njegove stvarnosti u kojoj je 'progutao' zbirku poezije "Sterilna stopica" Bejnamin Dande. Odnosno, stihovi, tj. pjesme koje se nalaze u romanu potpisuje taj misteriozni Benjamin, a oni su izredani upravo i na istoimenom albumu.

Krajnc osim što je vješt dramaturg koji u ovom romanu pokazuje elegantnu komičnost, dinamiku radnje, kao i izbjegavanje monotonije neprekidnim ubacivanjem sporednih, epizodnih uloga s razvijenim karakterima i bogatim opisima, ima i veliki umjetnički kredibilitet izgrađen upravo na tim 'sporednim' ulogama postavljajući sebe samoga u lik Benjamin Dande. Mada to nije jasno precizirano, Danda je proizvod Krajncovog kantautorskog opusa - on je pjesnik i rocker, odnosno kompletan umjetnik.

Na koncu, sada je sve jasno - i roman i album "Balada za bencinsko s sirom" je vrsan literarno-glazbeni rad koji ima uzročno-uzajamnu narav. Knjiga bez albuma je nekompletna i obratno, a figurativno rečeno, pisana je u formatu pogodnom za filmski scenarij. Ako jednog dana slovenska kinematografija pokaže interes, od ovog materijala bi se mogao napraviti veoma zanimljiv, inteligentan, duhovit i vrlo poučan igrani film s elementima aktualne socijalne komedije u kome bi sve Krajncove autorske odlike došle do potpunog izražaja.

horvi // 28/09/2012