Ma, znao sam. Napisao sam u recenziji prethodnog, fantastično angažiranog albuma "Uspavanka za qrce in za palce" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30284 da se Matej ne može baš samo tako kreativno zaustaviti na 8 objavljenih albuma u mjesecu prosincu (decembru) jer je ovaj peti po redu decembarski, po hrvatski nezgrapno rečeno prosinački što asocira na 'prosjački' objavljen 8. prosinca, a na jučerašnji dan je dodao i DEVETO izdanje u mjesecu izjednačivši rekord iz rujanskog (septembarskog) opusa 2020.!!! E, sad to bješe na dan 22. prosinca. Do konca godine je još 7 dana. Može još poneki album, Krajnc? A? Pa kaj je 7 dana... čitava vječnost bez novog albuma. Kaj Horvi bude slušao i pisao za tih 7 dana bijedne 2020. godine? On ne spava i ne odmara. Sanja budan, a odmara se kada radi. Baš čitam njegovu novu knjigu "Huzar iz pesmi Louisa Armstronga" (Nobena založba/ Kulturni center Maribor) i jako je zafrknuta za razumijevanje. Došao sam do polovice i dao si malo predaha da saberem i zgruntam u glavi kaj točno to čitam/ berem. Čovjek izludi od njegove poezije i asocijacija, biti će, tvrdim, jednog dana obavezno štivo u osnovnim i srednjim školama, ne samo ta, već i brdo njegovih knjiga, a onaj koji će na fakultetu slovenskog jezika, književnosti, pa i glazbenoj akademiji, ma ne mora biti niti fax slovenščine, ampak književnosti i primjenjene umjetnosti raditi disertaciju ili diplomski rad, vraški će se namučiti, još više nego da si uzme kritičku analizu Frank Zappe ili The Residents.



I onda, rekoh, ajde da malo predahnem misli uz ovaj novi album. Pustim prvu pjesmu "Arturo Fuente" i ono... me mogu vjerovati - Matej zvuči kao Goribor i pjeva na hrvatskom!!! Srpskom, bosanskom, crnogorskom, svejedno je. Akcent mu je savršen, nikad ne biste prepoznali da pjeva Slovenac, onako opskurno kako Zoran Predin poje horvaške pesmi. Tekst je čisti mrak prožet eksplicitno - nastranim, sofisticiranim poročkim ispovjedima, vokalna interpretacija genijalno teatralna, a glazba uz prigušenu ritmičku bas pratnju a'la trip-hop koji se ne razlikuje mnogo od blues/ reggae/ dub stilizacija uz sitna gitarska staccata i solažica nakon stiha 'jebote, pun sam dolara' iznenada ode u neurotično raskrzanu gitarsku figuru pokojnog Andy Gilla (Gang Of Four) koji je preminuo ove nesretne i turobne 2020. godine, ono, da se smrzneš. Okej, znam da je svima preko glave svih tih mojih recenzija Matejovih radova, ali ja iskonski uživam u njima jer svaki donosi neko apsolutno novo saznanje koje nisam primjećivao, a tu je pored mene i slobodno tvrdim da je ovo ona 'prava stvar' koja Krajnca može staviti na komercijalni podest u konformističko-konzervativnim krugovima ex-Yu radio etera rame uz rame ne samo Goribor, već i recimo Pipsa, Olovnog Plesa, Azre, ponekih pjesama Haustora ("Duhovi", "Lice", "Treći svijet", "Tajni grad"), Rundekovih solo stvari, Dunje Knebl koja se baš i ne vrti po radiju... Stvarno fantastična, a toliko jednostavno napravljena pjesma poput solo sessiona Miki Solusa i Katanca, pa i redovito minimalistički vrsnih balada Marinade. A tekstualno podosta miriše na još jednog hrvatskog genijalca - Čopora. Sve ih je Matej sabio u nevjerojatnih 5 minuta...

"Bog ni njihov":

'bog ni njihov
bog je naš
bog je Marlon Brando
bog je plemenitaš

bog je v srajci
bog je v kravati
bog je med kaznjenci
in psihopati

reži sekaj skupaj spajaj
večno živi ne ovajaj
bog te čuva
bog te gleda
bože mili jad i beda

bog ni njihov
bog je naš
bog je Marlon Brando
bog je plemenitaš

bog je v srajci
bog je v kravati
bog je med kaznjenci
in psihopati

reži sekaj skupaj spajaj
večno živi ne ovajaj
bog te čuva bog podarja
od ustave do denarja

bog ni njihov
bog je naš
bog je Marlon Brando
bog je plemenitaš

bog je v srajci
bog je v kravati
bog je med kaznjenci
in psihopati'

Daljnji tijek su, dakako blasfemične pjesme "Bog ni njihov" do zadnje "Storyteller" u kojima se Matej postavlja ponovno na visoko duhoviti kritički cinizam kakav je imao tjekom rujna 2020. vrativši se u fantastičnu lirsku snagu da šamara pizdune na vlasti umjetničkim agresijama poetski složene, ali vrlo jednostavne konture, rekao bih punk-hardcore etike koja ima i Morrisseyevskog žara da koprivama po guzici opaprči mrskog neprijatelja i hudiča vrlog demokratskog kapitalizma koji je jedva čekao ovakvu pandemiju Covid-19 da nam svima još više izmuze denarja z džepa za svoje šampanjce postavljene od 'najmanjšega k največjemu', kao što zbori pjesma "Žgoča debata #3", jedna od Matejevih najvrsnijih vokalnih izvedbi za koju bi mu ja osobno da sam u stručnom žiriju Oscara ili Grammy, odmah bezuslovno dao zasluženi orden. Koliko mi je poznato, Jim Carrey još uvijek nije dobio niti Oscar, niti Grammy, a fantastičan je glumac, a u ovoj pjesmi ga je Matej apsolutno nadmašio. Uz pozadinske samplirane smijehove, Matej izvitoperenim glasom piflarsko-pobožnog štrebera najavljuje veliku feštu, mogu ga zamisliti u bijelom sakou, crnim hlaćama, bijeloj srajci (košulji) i s leptir mašnom kao najvaljivača i moderatora, a recimo da na jedan okular očala ima i priljepljen svitak jer ne vidi dobro, najavljuje damama i gospodi 'šampanjci so postavljeni od najmanjšega k največjemu, kozarci so postali selektivni, žgoča debata bo/ večerja bo delno na vrtu in delno na terasi/ dragan bulić bo iz kasetofona vpil cigaretu palim gasim/ redkvice ne jem sirov, ne jem redkvice, ne jem česna ne jem/ šampanjci se odpirajo od najmanjšega k največjemu/ usta onanirajo, žgoča debata bo, večerja bo, delno na vrtu in delno na terasi/ dragan bulić bo iz kasetofona vpil cigaretu palim gasim/ redkvice ne jem sirov, ne jem redkvic,e ne jem, česna ne jem', a -ha-ha-ha, da se upišaš od smijeha poput Chaplina koji nikad nije dobio niti Oscara, niti Grammy. Jest, dobio je Oscar za glazbu 1972., ali to v rit šikni. Bog ni njihov, Bog je naš, a Mateju je ovom prilikom sugerirao Alex Cepuš na Dragana Bulića, pokojnog srpskog narodnjaka za kojeg nisam znao.



Ovo je jedan od 10-15 najboljih Matejevih albuma po mom mišljenju u zadnjih 2-3 godine. Mada svirački nije nešto osobito, pozadina su gitarski reverbi, sve uobičajeno, ponegdje i Suicide uprličeno poput završne teme "Storyteller", dakako nije ko' Neon Lies, ali je tu negdje, vrlo mirno i skulirano. Krajnc je genijalac. Poslušao sam skoro svih 230 do sada objavljenih albuma, vjerujte, kad mi je Zdena Franjič donio ove nove o kojima sam pisao svoje objektivno mišljenje, mislio sam da ih neću moći niti poslušati, a kamoli recenzirati. Matej je genijalac našeg vremena. Ovakvog fenomena majčica zemljica u produktivnoj umjetnosti nije imala.

Naslovi: 1.Arturo Fuente, 2.Bog ni njihov, 3.Plaz, 4.Nedokončana križanka, 5.Prox 222, 6.Komajda december, 7.Žgoča debata #3, 8.Storyteller

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 23/12/2020