Nakon duljeg vremena Matej je zapjevao na engleskom potpisavši ovaj kraći EP od nepunih 20 minuta kao Blind Boy Spectacles. Nekad, sad već prilično davne 2006. godine pod istim imenom napravio je album "Blind Boy Spectacles sings Country Gospel" kojim je na 3 sezone zaustavio diskografski rad.

Ovdje se on pokazuje dovoljno fleksibilnim da samo uz amplificiranu i prilično prljavu akustičnu gitaru, te vrlo dobar režavi vokal obradi 5 blues klasika: dva su tradicionalna, a ostala 3 potpisuju Morganfield, Coslow-Grosz i Reed. Dovukao je onaj starinski, skoro pa izvorni delta-blues u studio nazvan Fuckin' Jay Studios in the Upper Mississippi River of Celje negdje u ranu jesen 2014. i samo uz pomoć produkcije The LuigiTecha probudio već zaboravljeni interes za roots zvuk i stil koji je umnogome promijenio svijest popularne glazbe nakon 2. Svjetskog rata u obliku r'n'r-a i svih mogućih mu inačica, frakcija i glazbenih metamorfoza. Jest činjenica da je ovo vrlo sirova, melodična, ritmična i tugaljiva glazba pogodna za kantautore i soliste - interpretatore kakvih danas ima 'mali milion' na svakom čošku i po skoro svakom kafiću, posebice u velikim i većim gradovima, no Matej se ne podaje standardnom oportunizmu suhoparne interpretacije. Unosi se dušom i srcem ka ruralnoj provincijskoj 'smalltown' sredini adaptiravši izvornike kojima život nije bio jednostavan, a niti lagan. Kako u kojoj pjesmi, odnosi se na autoritativan način ponudivši vješte ekspresije tromih, odnosno bržih tempova ne skretavši sa zacrtane putanje osobenog kreativca dokazavši da i ovakve prastare, manje-više vrlo dobro znane kolekcionarske blues pjesme mogu produljiti svoj vijek mada su odavno završile u arhivima i ropotarnicama diskografske industrije. Vadi ih iz naftalina dajući im svoj osobeni pečat sa šmekom Presleyevog 'crnačkog' vokala i vraća im onu iskonsku uzbudljivost jednostavnosti i nepretencioznosti.

Doduše, u njegovoj karijeri ovo nije ništa osobito, a pravu sliku će ipak pokazati vrijeme, već samo jedan kraći predah dajući si oduška za ispušni ventil kojim s vremena na vrijeme podsjeti iz kojeg legla se pomaljao njegov kreativni senzibilitet za daleko moćnije, značajnije i zahtjevnije radove.

Naslovi: 1.If the blues was whiskey (trad.), 2.Got my mojo working (Morganfield), 3.Motherless child (trad.), 4.Tomorrow night (Coslow-Grosz), 5.Baby what you want me to do (Reed)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 28/12/2014