Često sam se znao uhvatiti u detektivskim intrigama oko stvaranja njegovih radova. Kako kod klepanja lirike, tako i kod kresanja glazbe. Konkretno, ovaj 55. u 2021. je u nekoliko uvodnih pjesama odsviran sa čudnovatim tretmanima gitarske prljave distorzije ko' da je prevlačio gudalom po žicama. A uz to, taman kada sam ga preslušavao u mom susjedstvu je neki vražji bager rovao ulicu i stalno ispuštao signalne alarmne zvukove u pravilnim ritmičkim intervalima idealno se uklopivši u taktove gudanja. Pa ako i nije odsvirao gudalom, "Bratranci so mi povedali", "Kletna zgodba", "Oj, pomlad, oj oj, pomlad, oj oj oj, pomlad" i "Snidenje" vrlo blisko tome zvuče s eksperimentalnim noise figurama koje bi rado i sam otac Steve Albini rado uporabio na svojim ionako rijetkim albumima koje u 21. stoljeću isporučuje poput sudjelovanja slovenske nogometne družbe na velikim takmičenjima. Kao što se zmajčeki iz Emone i čitave dežele bore za boje svoje otadžbine, tako se ovdje i Matej upustio u raspredanje zgodbi, kao što se lijepo uočava na ovitku, s vjetrenjačama odmah u startu nasrnuvši na sustavno negiranje starog viteštva i književnosti što se zaboravlja usred seksističke manipulacije prikazane metaforom o vitkim maćehama iz izloga. Nema više niti heroja, starci imaju pune šake nasljednika po podrumima, a kada izađu na dnevni plan, veliko je pitanje prilagodbe. Noć se osmjehne i odgrizne uho jerbo nema niti slušatelja. Vitezovi se rijetko nagrađuju, daleko češće ih se objesi za jaja, cisterna postaje govedo, cesta je preuska, ne poznaje se pelud, planinari su nepoznanica. Sve je to lančana reakcija. I još bi mogao dodati da je prvi čovjek na Zemlji bio Kinez.



Biznis. Razmatraju se samo uspješna poslovanja s kucanjem triput, ako ide - ide, pa se samo dvaput naziva, obavlja kupoprodaja ili raskida ugovor. Svatovi su sretni, jede se sir, mladenke između igre žele mir, kaže "Snidenje", a u "Louis Armstrong in Duke Ellington" poslužio se dobrim vox-extended štosom imitiranja prvo trube, a potom i čuvenog hrapavog bas vokala Satchma koji se bori s vojvodom (Duke) Ellingtonom gledajući ih iz perspektive mansarde u New Yorku. Jako zgodno sročeno i upečatljivo izvedeno, ovo je jedna od onih nezaboravnih vrlo originalnih pjesama što se izdvajaju od tisuća njegovih 'pop' skladbi. Ima i vrlo kratkih, zvrkasti rock'n'roll/ rockabilly "Samson je dobil avtomobilček na daljinsko" iznosi tek nešto više od minute stacioniravši Biblijskog diva u suvremeno doba 'daj, povej/ so v škatli tudi navodila v deželi tej?', ha-ha-ha. Skoro ko Janijev (Kovačič) "Žare lepotec". Eh, da, tako se upravlja. Ništa bez uputstva i rada na daljinu. Takvo nam je moderno vrijeme. Tko nam kriv što živimo u njemu.

I sve se okrenulo naopačke. "Rosinant", nadaleko možda i najpoznatiji konj svih vremena kojeg je jahao ponositi Don Kihot je također pao u zaborav jer hlevi, štale i skednji (štaglji) više nisu za djecu, pa što bi napose stara kurtizana radila u ovakvom vremenu nego spavala. Niti najstariji zanat više nema prevelikog smisla. Internet ga je samljeo na daljinu i blizinu.

Između svih ovih lirskih redaka točno se osjete oni stari Štulićevi stihovi 'čini mi se rođače da je standard pokvario ljude, jedu govna i sanjare'. Nema više modernih heroja, vitezova, a niti Don Kihota. Jako dobar, metaforičan, poučan, a i šaljiv album. Uživancija ga je resetirati nekoliko puta.

Naslovi: 1.Bratranci so mi povedali, 2.Kletna zgodba, 3.Oj, pomlad, oj oj, pomlad, oj oj oj, pomlad, 4.Snidenje, 5.Louis Armstrong in Duke Ellington, 6.Samson je dobil avtomobilček na daljinsko, 7.Rosinant, 8.Kaj počne stara kurtizana

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 05/10/2021