Sa 25. ovogodišnjim, odnosno 218. albumom u karijeri, pratimo Mateja u mjesecu srpnju 2020. kada si je konačno dao malo predaha, snimio samo ovaj album i onda valjda uzeo godišnji odmor, te se s hrpom knjiga smjestio u debelu hladovinu usput napisavši jedno 2-3 vlastite. Od onog prvog pravog živog albuma "Habent sua? Fata Libelli! - v živo s Praznika glasbe" http://www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30228 proširio je broj skladbi s uobičajenih 8 na više. Ovdje ih ima 11, a u nastavku će se tu i tamo vraćati na 8 pjesama po albumu, ali će se dešavati i veća brojka. Dakle, i u tom aspektu su se događale promjene. A promjena na ovome potpuno akustičnom albumu je upečatljiva, pa čak i raritetna u njegovoj karijeri. Do sada je mahom protežirao urbane teme ili one promatrane iz tog rakursa, okey, obrade poezije i proze drugih autora su zaseban dio kataloga, no ja baš i ne pamtim da se bavio seoskim i ruralnim motivima, posebice u autorskom okrilju. Stoga je ovaj album poseban jer se bavi uglavnom narodskim preokupacijama mada se i tu obavezno moraju pojaviti učeni likovi koji baš i nisu bili vični vilama, lopatama, motikama, zbrinjavanju stoke, zgrinjanju sijena, spremanju na kozolce i sličnim delavcima na gruntu. Tako se odmah u uvodnoj "Valižanski pevec" pojavljuje nitko drugi do Walter Scott (1771 - 1832), poznati škotski književnik (roman "Ivanhoe" znaju valjda svi), sakupljač narodnih balada, romantičarskog raspoloženja s kojime Matej kafeniše i paberkuje o povijesti, omiljenim piscima, ali, hm, zaboravio ga je priupitati kakav je osjećaj časti s one strane života što se po njegovom romanu "The Heart of Midlothian" prozvao nogometni klub iz njegovog rodnog Edinburgha. Tja, a šta bi knjiški moljci godrnjali o bezglavom trčanju za loptom... No, od naredne, sjajnim akustičnim psycho tretmanima odsvirane "Mance Lipscomb" (američki blueser, potomak robova s juga USA) se radnja donekle postavlja u aspekte folka nizajući redove likova poput Patera Morbidnika, Jožefa iz Nazareta i Heroda koji se zaljubio u Mariu Curie, da bi u potpunu seosku idilu ušao čudnovatim ritmičkim blues shuffleovima "Prvi na vasi" satiričnim tekstom o bezimenom seoskom liku čija je omiljena pjesma 'pesem ptic trnovk', prvi ustaje u selu, vrijedan je i bogat, mogao bi kopati zlato, no draža mu je gomila stajskog gnoja, ha-ha-ha! "Trenutek slabosti" je također satira mrtvo-hladno, gotovo spoken-word intonacijom ispričana dogodovština šta se dogodilo Mateju kad se na trenutak digao od stola bogatog đakonijama ('pedeset bunceka, dvajset janjaca, sto pet pogača, deset polica s vinom i sirevima') i skoknuo do šekreta da se olakša, a tamo pronađe grafit 'imam stoku, nekretninu, za rođendan naručio Bangles, The Smiths i Sade', ali to nije dovoljno da se iskupiš, kaže Bog Nikodemu.



Ovakvih poetskih skokova Matej ima mnogo i uobičajeni su mu: "Naravnost iz praktike", "Kataklizma, a kje?", "Prodajalec tobaka" su poprilično obimni tekstovi poput hip-hopera koji ispričaju čitav roman u jednoj pjesmi, konkretno, on spominje Donny Osmonda, Joe Cockera, Slasha, nekog obešenjaka što je na svoje samoubojstvo vješanjem u podrumu pozvao rodbinu, pa onda navodi patuljka Kuzmu, Mimi Fariñu, Pavla Zaroptaja, Gene Kellyja, Radensku tri srca, traktat iz Salingera, Viking Vikija, švercera duhana što čeka mušterije u parku rezervirajući praznu klupu cugajući limenku pive namrgođen ako pada jača kiša i tako redom od nemila do nedraga rešeta mnogobrojnim sadržajima lucidnih dogodovština u obilatim metaforama koje su sve i svašta samo nisu prosto prozaični motivi što se mogu uzeti zdravo za gotovo. Uz ovakve inteligentno sročene komedije iz narodske branže, ovdje je upriličena vrlo lijepa završna "Si kdaj skušal v torbo ujeti jesen?" kao sentimentalni obzor na cjelokupnu ulično-ruralnu fabulu što ipak skreće u urbanu jer Matej baš i nije fantje sa sela što bi posve uronio u seosku idilu kao što bi se očekivalo barem na više od 2-3-4 pjesme. A ovdje je još jedan poprilično začuđujući raritet, pjesma "Bela pravljica" koju je na stihove Kajetana Koviča iz 1953. uglazbio još 1992. kada je imao samo 15 godina. Info kaže da je sam Kovič čuo njegovu izvedbu 1994., te je odsvirana još nekoliko puta u njegovoj prisutnosti. Ovdje na albumu je vrsno odsvirana nježnim i melodično-ambijentalnim fingerpicking staccatima što je prosto nevjerojatno da je takvu tehniku prstiju imao prije 27 godina. Huh! Svaka čast.

Nakon ovog albuma, kao što sam spomenuo, Matej si je uzeo zasluženi odmor od mjesec dana pripremajući obiman repertoar za nastupajuću jesen kada će do dana današnjeg realizirati još 20 albuma.

Naslovi: 1.Valižanski pevec, 2.Mance Lipscomb, 3.Prvi na vasi, 4.Trenutek slabosti, 5.Naravnost iz praktike, 6.Kataklizma, a kje?, 7.Prodajalec tobaka, 8.Bela pravljica, 9.Prva poroka s Plantagenetom, 10.Materija, 11.Si kdaj skušal v torbo ujeti jesen?

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 07/12/2020