Župan si je kupil nov avto, a Krajnc rajši ima slatino…

Već samo po ovim stihovima uvodne pjesme "Slatina" (toplice) Matej uvodi u novi protestni mini-pamflet zborivši o nejednakostima i socijalnim nepravdama koje je ovaj puta uvio u najjednostavniji format - akustičnu svirku obogaćenu vokalnim efektima halova, delaya, reverba i podebljanim slow-motion finesama u dvije jedine eksperimentalne kompozicije "Zlizana preporoga" i završnoj "Faktor jutra".

Njegov uvijek raspoloženi smisao za karikiranje, ako ne i dovitljivo gipku sofisticiranu ironiju mogao je dobiti i neki drugi naslov. "Akustik" mu je već barem pedeseti 'klasični' akustični album, no za razliku od onih prvih petnaestak-dvadesetak na kojima se bojažljivo razvijao s baladama i pastoralama pazeći da nekome ne stane na žulj, s vremenskim protokom od cirka ponajmanje 5-6 proteklih sezona sve više zna impresivnom poetikom uhvatiti za rebro nekoga ili nešto sa čime pouzdano ratuje. Upućuje kritičke refleksije koje kroz njegove pjesme gotovo nikada ne okončavaju onako kako bi akteri o kojima govori planirali, a ponajmanje njegova cameo uloga. Uvijek je tu više strana, svaka vuče vodu na svoj mlin, pa tako su ovom prilikom upleteni župan koji si je kupio novi auto shvativši da je Matej zloban bedak izgubivši legitimaciju, poznate vinarije "Paumanok" s Long Islanda o kojima je dionizirao i sam Walt Whitman (Matej se kao deklarirani antialkoholičar na vinčeko obraća u još jednoj, vrlo veseloj "Rdeča pest"), pa se prisjeća smrti bliske familije (odlično vokalizirana "Stric"), ubacuje i individualne emocije ("Si osamljena"), a kako je jedan od glavnih inicijatora za album bila ideja o čistoj akustici, a možda i kompletnom materijalu sastavljenom isključivo od obrada, ovdje su uvrštene 4 vrlo dobro poznate teme "Catch the wind - Veter bi ujel", "Johnny Yuma", vrlo lijepa "Are you lonesome tonight - Si mar sama nocoj" i "Tombstone blues - Nagrobni blues". Dakako, sve su prevedene na slovenski s poznatim Matejevim šarmom da prevod oblikuje u kontekstu svojeg materinjeg jezika dopuštajući slobode da u njih ubaci i ponešto iz slovenske realnosti.



Sve se te obrade sasvim korektno uklapaju u ležernu dnevnu kroniku koju Matej gotovo rutinski pretvara u još jedan konceptualni rad - počinje sarkastično, nastavlja se s puno prkosa i revolta, a onda poput blage vinske omamljenosti skače s teme na temu ne zaobilazeći poremećenu socijalu neprekidno ubrizgavajući neophodne doze noir-realizma. Ovo svakako nije jedan od onih najboljih Matejevih akustičnih radova, ali ima nekih frapanto odličnih autorskih, možda i sasvim slučajnih pogodaka kao što je r'n'r "Rdeča pest", meni osobno ponajbolju "Stric" zbog vokalne interpretacije ili "Milost" koja bi u interpretaciji punk-hardcore benda zvučala barem poput Husker Du/ R.E.M./ Violent Femmes, ako ne Dead Kennedys ili Exploited. Svi riffovi su mu na mjestu, a svaki stih upire na glavni problem današnjice. Matej više ništa ne okolišava, sada šiba uistinu jake tematske albume od kojih se ostaje skoro bez daha. I snimi ih za par momenata dobre inspiracije i logički vedre samokontrole.

Naslovi: 1.Slatina, 2.Veter bi ujel (Catch the wind - D.Leitch), 3.Johnny Yuma (Fenady/ Markowitz), 4.Paumanok, 5.Rdeča pest, 6.Milost, 7.Stric, 8.Si osamljena, 9.Zlizana preporoga, 10.Si mar sama nocoj (Are you lonesome tonight - Turk/ Handman), 11.Nagrobni blues (Dylan), 12.Faktor jutra

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/07/2017