Najavljeni album, eh, kako se ono zvao (?), nije izašao, a stajao je u popisu diskografije za 2021. nekih desetak dana na zvaničnoj Matejevoj stranici. Povučen je s liste, a umjesto njega 11. veljače (februarja) je osvanuo ovaj, trideseti po redu u tekućoj godini, 8 dana nakon "Gustava". Takav dugačak period između dva albuma nije mu se desio poprilično dugo, još tamo od 11. mjeseca 2020., a to je bilo vrijeme lanjskog snijega kojeg u Zagrebu baš i nismo vidjeli osim onog umjetnog na sljemenskoj stazi. Ajde, malo je Medvednica zabijelila na par dana ko' da je posipana brašnom. Nije uzalud Matej zborio 'jedna pahulja 10 eura' u pjesmi "Okrepal te bom, prasica" na "Zimskom albumu", dokle je došlo ovo vrijeme kapitalističkog konzumerizma... Šta se dešava na ovome, ha, pa reklo bi se klasičnom radu? I dalje je zvučno privžen gitarskim rezonancama s delay/ echo efektima, podosta i ekperimentira, no to je sve u sklopu specifičnog stila odavno iskoračivši iz standardnog akustično-amplificiranog 'gain tretmana s kojim je vremenom postao i samom sebi dosadan. Priča je ovo koju otvara morbidna drama "Vse se je zdogodilo v sobi" negdje u Rusiji pored tihog Dona, očigledno kod nekog velikaša s guvernantom, vratarom i romanopiscem; u sobi ispod kreveta je pronađen leš s vagom - 'si ti tudi Božji sin? Nisem, a hkrati sem.' Izgleda da je skončao pod konjskim kopitama, da li ga pokopati u odijelu iz 2002.? Treba javiti i rodbini, ha, valjalo bi pročitati imena s roleta, ali, avaj, rolete se ne mogu otvoriti jer su fotokopirane, a onaj kapak koji prikazuje magarca umire u obkolovozni kantini, a onaj što piše, smatra da tako niču sjećanja ("Pred kopiti"). Sve je to stacionirano u nekoj čudnovatoj knjizi gdje se glavni junak još nije rodio, kolofonija je predana pametnijim od njega, uostalom, čitatelj si je sâm kriv što je otvorio prvih nekoliko stranica pronašavši između ostalog kaput s halucinogenim čeljustima što klepeću s mostovima, onim zubarskim, caklinastim krunicama i umjetnim zubima ("On je kriv, on je otprl"). Eh, da. I onda se radnja prebacuje u humoresku svakodnevnice ("Revije na klik", "Naklofen forte") obazirući se i na odbjegle 'pizdune' komunističke što su prebjegli preko Alpa na neutralni teritorij ("Tovariški pozdrav").



Dakako, ovo je znalački odrađen scenarij onog vremena tranzicije s konca prošlog i početka ovog stoljeća koji nikome osim smradovima kapitalističkim ništa dobrog donio nije. Matej ga je u ono vrijeme zaobišao u velikom luku traživši se u veselom i poletnom rock and rollu, baladama, ljubavnim melodramama i knjiškim dogodovštinama, no nije se hvatao socijale i politike. Sada je daleko promoćurniji i nedvojbeno hrabriji jer je i na vlastitoj koži osjetio mnogo nevolja vraćajući im se kroz odriješite metafore i dostojanstveno zakukuljene sofistikacije društvenih klima: "Tranzitni kolega" će osmisliti vaš neodređeni život, navesti će vas na duhan i pijaču, staviti vam barut na stol i mlinski kamen ispred tuša, a ako se i uljuljkate u lažne nade, "Prepozna zamisel" baš ne pruža mnogo optimizma za bezbrižan san jer ništa nije onako kako ste si zamislili.



Ovdje baš i nema nekih zvrkarija, pošalica i zafrkancija mada su neke pjesme ozarene onim prepoznatljivim šlihom koji vuće na veselu atmosferu (u završnoj "Prepozna zamisel" je čak iskoristio i brbljivog hrčka Mojzes za dekor), no iza nje stoji surova stvarnost i olovno turobna, ne tako daleka prošlost koja se onda doimala vrlo sumornom jer nitko nije predvidio razvoj događaja smatrajući 'biti će bolje'. Ma kakvi bolje. Sve je lošije i lošije, a Matej radi suprotno - sve bolje i bolje angažirane albume.

Naslovi: 1.Vse se je zdogodilo v sobi, 2.Pred kopiti, 3.On je kriv, on je otprl, 4.Revije na klik, 5.Naklofen forte, 6.Tovariški pozdrav, 7.Tranzitni kolega, 8.Prepozna zamisel

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 12/02/2021