Pogledajte ove момчиња od Skopje: čini se da nitko od njih još nema niti 20 godina, a već praše ono 'što se traži' u okvirima indie i alternativnog rocka. Jedna od najljepših stvari koju doživljavam kao recenzent jesu baš upravo ovakvi iskreni debitantski albumi neiskvarenih mladih ljudi kakvi smo, uglavnom svi mi bili, a gnušali smo se i većinom sramili svojih roditelja koji su uvijek nešto prćkali po blesavoj, nama neinteresantnoj i dosadnoj, starinskoj retro glazbi. Ovdje je u bendu basist, sin nama znanog Vladimira Stojčevskog iz punk-rock benda Kulturno Umetnički Rabotnici, što ne mora značiti da u susret izlazim s privilegijama, nego s velikim prijateljskim simpatijama. Ovi dečki su napravili fantastičan album, nije važno da li su im roditelji sugerirali koju vrstu glazbe trebaju svirati i što su općenito slušali, a uviđa se da su imali vraški dobru podlogu, te ono što je najbitnije, znaju koristiti 'žice i palice' u modernom alternativnom, a ne tamo nekom, retro-rocku. Prvi singl "Има или Нема" je ubitačno žestok punk poput ranih singlova Električnog Orgazma, otprilike poput "Nebo" ili "Dokolica". Uvodni komad "Сила од Небес" je sasvim drugačiji - sentimentalni post-rock uvodnik s velikom gitarskom eksplozijom a'la Žen i kroz čitav album se provlači ta odlična sprega gitarskih ambijenata i punk, pa čak i hardcore eksplozije pokazavši da ovi mladi dečki nisu umišljeni hipsteri baratajući i sjajnim tremolima"Денот на Медот", pop-punk insinuacijama na Husker Du "Стој Подалеку" ili kompleksim hc-punk zahvatima "Мртов" kao da su slušali Firehose i Fugazi.



Lirski kontekst je također fantastičan i inteligentan za ovakve mlade ljude: na makedonskom jeziku pjevaju o svojoj Makedoniji koja se zaslugom politike mora zvati Sjeverna Makedonija, odnosno, daju jasnu poruku frustracije i bijesa, te bi ovo mogao biti jedan konačno veliki makedonski bend poput U2 i Radiohead. Pjesme su stoga, raznolike, dakako fleksibilne, spomenimo kratki komad "Стој Подалеку" (1.50) s Husker Du/ R.E.M. elementima koji ulaze u kompleksnu kreni-stani cjelinu "Мртов" nalik na Firehose/ Minuteman, a tu su odmah i insinuacije na spomenute Fugazi.

Celiot albumot:



Dio post-rock duha dovlači elegija "Бунар" nakrcana gitarskim nadogradnjama i blagim shoegaze/ krautrock fakcijama (čitaj: još jedna Žen tema), te se drugi dio albuma uglavnom bazira na melankoličnijim raspoloženjima ("Огледало", "Ко(Мета)", "Маѓепсан"), no u njima vlada progressive sposobnost da svaku pjesmu mogu odvesti u neočekivane noise-rock/hc-punk preobrate kao da se spremaju napasti metalcore vještim supstraktom indie-rocka i pop-punka. U nekim pjesmama je vokal Jovana Ristovskog nadomak zaboravljenog Cedric Bixtera iz At The Drive-In, a i metamorfoza pjesama zna otići u tom smjeru.

Големата Вода je na ovome albumu definitivno napravila već na samom početku karijere sjajan i moderan obzor na kurentni retro, zadnja pjesma "Билка" baš upravo pokazuje sinergiju post-rocka, psihodelije i izrastanja ambijentalne kompozicije što znači da se ovi mladi момчиња mogu upustiti u koješta. I naravno, s ovako kvalitetnim materijalom bi ih trebali vidjeti uživo čim prije, bilo gdje na području našeg ex-Yu Balkana.

Naslovi:
1.Сила од Небес 04:48
2.Денот на Медот 02:08
3.Стој Подалеку 01:49
4.Мртов 02:49
5.Бунар 04:16
6.Има или Нема 02:38
7.Огледало 03:47
8.Ко(Мета) 04:02
9.Маѓепсан 04:32
10.Билка 04:29

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 23/02/2026