Mislim da je pravo vrijeme i iskreno zadovoljstvo slušati indie u tim godinama. Kako se osjecam, što čujem, da li mi se sviđa, probaću u nekoliko rečenica napisati. Otkrivanje poćinje sa Slowdive i sve ono što se zove indie, a prije ovog albuma sam čuo, počinje i završava se sa Slowdive. Mislim, recenzija bi trebala biti pisana o Howling Bells, ali ona će, kao mene Slowdive, podstaći čitaoce da preslušaju jedan Radiohead ako nisu imali priliku čuti Howling Bells. Howling Bells definitivno širi pojam indie na bendove koje smo imali priliku čuti, a Slowdive na bend-ove koje nismo. Pitanje je ko je popularniji, ako bismo se vodili kategorijom popularnosti onda oba benda zvuče isto i nije bitno slušaćemo "Nevermind", a nećemo znati nista o Cobain-u. Popularnost jednostavno briše granice izmedju band-ova, umjetnika, i ističe pojedince koji postaju bitni upravo kao neki pojedinci koje nismo sposobni uklopiti u sadržaj koji nam se nameće kao njegovo racionalno okruženje. Novi album Howling Bells je pravi trenutak za indie muziku, gitarsku muziku uopšte u moru saznanja o shoegaze-u, improvizaciji... Album iz pjesme u pjesmu zvuči odlično, rijetko dobar album koji možemo slušati satima. Download/ stream: open.spotify.com/album/42ZLiZWBYs59ZmdxPiiTDZ Naslovi:
1.1 Unbroken
1.2 Heavy Lifting
1.3 Angel
1.4 The Looking Glass
1.5 Sacred Land
1.6 Halfway Home
1.7 Melbourne
1.8 Dreamer
1.9 Chimera
1.10 Sweet Relief
1.11 Light Touch

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 26/02/2026