Iako su prvi album objavili prije 40ak godina, Laibach ne posustaje u svojoj provokaciji i želji da šokira publiku. I novu i staru. Iako im je ovo prvi studijski album s autorskim materijalom nakon Spectrea iz 2014., na novom "Musick" (music-sickness) potpuno se otvaraju pop muzici, te umjesto očekivanog industriala ili laibachovskog militarističkog mraka, ovdje nas dočekuje neki synth-pop, možda i K-pop, radiofonični refreni, s kojima istovremeno slave i kritiziraju današnje društvo prepuno umjetne inteligencije i beskonačnih algoritama.

Tako su već singlom "Allgorhythm" (algorithm-rhythm), saželi ideju albuma, s prenaglašenim utjecajem algoritama prema eurodanceu i synthpopu.

We must keep moving on, the past is dead and gone
No matter what you do, no one cares about your point of view
What matters is the algorithm works for you

Tome se pridružuje naslovna pjesma "Musick" gdje im se također pridružila ganska pjevačica Wiyalla, s bombastičnom produkcijom koja zove na ples na nekom open air festivalu.

Cijeli album je prepun gostiju i sintetičkih ritmova s catchy melodijama za koje nije moguće s pravom reći jesu li AI mgenerirani ili odsvirani. Tempo albuma je visok i tjera na gibanje svih 40ak minuta, puno više nego što smo naviknuti od Laibacha. Tek je krajem albuma s "Das göttliche Kind" vraća malo starog laibachovskog zvuka.



Je li to novi pravac ili samo usputna stanica, ostaje nam vidjeti i čuti, no s ovim albumom bendu se otvaraju mnoge nove priče.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 30/05/2026