Na četvrtom albumu, American Football i dalje imaju prepoznatljiv zvuk s isprepletenim gitarama i matematički preciznim ritmovima, ali sada je taj zvuk obavijen ambijentnim synthovima i čak povremenim "post-rock" kulminacijama. Mike Kinsella, s bratićem Nate-om (nemaju veze s irskom braćom Kinsella iz GIAA) i s dva Stevea, Holmesom i Lamosom ponovo su objavili pjesmaricu vrijednu slušanja s tendencijom proširivanja fan baze.

Tu prvenstveno mislim na gostovanje Brendan Yatesa iz Turnstile, u pjesmi No Feeling, koja je objavljena i kao drugi singl, a s kojom bi mogli značajnije narasti, a s obzirom na trenutnu popularnost tog benda.

Bend inače datira iz 1997., s prvim albumom iz 1999. godine, no nakon toga imali su skoro petnaestogodišnju pauzu, koja je bila uzrokovana pokušajem završetka fakulteta i preseljenja u različite gradove. Ipak, 2014. krenuli su dalje u istom sastavu. Već tada su bili nešto stariji i iskusniji, što se čuje na njihovim II i III albumima, a izražajno je i na ovoj, četvorci, koja se već bavi razvodima, ovisnostima, ali i krizom srednjih godina.



To su odlučili obilježiti i nešto slojevitijim albumom, s dosta težih i neprohodnijih aranžmana, koji ipak čine lijepu podlogu. Osim spomenutog gosta, tu je još i Caithlin De Marrais iz američkog emo benda Rainer Maria u osjećajnoj i po meni najboljoj Blood on My Blood te američka pjevačica Wisp, koja se probila preko tik-toka.

Osim spomenutih, svakako osmominutni ep Bad Moons sa stihom "I lost my way in the dark, precious time, my moral line / I lost everything in the dark, friends for life, a wilted wife.", ali i No Soul to Save sa svojim poliritmičkim gitarama i intenzivnim bubnjevima, koji naprasno završavaju, dok melodija još kratko traje.

Ovo je album za maštanje, kišu, sunce, chillanje… kako god kome odgovara, samo se treba prepustiti.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 18/05/2026