Nedavno je objavljen debitanski istoimeni album grupe APOTEKA. Bend čini petoro starih znanaca, "koji su se upoznali kroz sviranje u svojim prvim bendovima - Praznoj Lepinji i Segmenti". To su Franjo Heršak (gitara, tekstovi), Luka Šantić (bubanj), Adrian Jug (bas), Denis Glogović (gitara), Jakob Filić (klavijature) i Tomislav Cvitan (vokal, tekstovi). Albumu su prethodila dva singla, MRAK i Mreža, redom žestoke pjesme, od kojih me ova prva u jednom trenutku baš podsjetila na Urbanovu Black Tattoo.



Sam album otvara Zora, kraći instrumentalni intro, koji mi nije bio nalik singlovima, a podsjetio me na Kyle Dixon i Michael Steinovu muziku iz Stranger Thingsa s dosta sintova. U sličnom štimungu bio mi je i početni dio druge pjesme Alat, no onda se ubacuje vokal. Nije me zasmetalo, no nekako mi se više sviđalo bez vokala. Vjetrovi su me bacili na Pure Reason Revolution i onda sam služio kaj mi je smetalo u prethodnim pjesmama. Pjevanje na hrvatskom. Iako ga inače zastupam i vokal je zapravo odličan, jednostavno se nisam mogao poistovjetiti s textovima. Možda bi mi tu engleski više odgovarao.

I dalje, kada sam riješio moju dilemu, sve je funkcioniralo super. Imamo novi grunge/stoner bend koji ako uđe malo dublje u progresivu i iskombinira ove sintove iz instrumentala sa gitarama... Ipak, na kraju su mi ostale najbolje Zora i Sumrak, koja zatvara album. Iako je prerano, zbog toga čekam drugi album.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 25/05/2026