Irska grupa Just Mustard osnovana je 2015 u Dundalku, a ovo im je treći album. Protekle dvije godine bili su na hvarskom Tam Tam festivalu i jako mi je žao da sam ih propustio, no nadam se da će s ovim albumom doći ponovo do Hrvatske.

Katie Ball, David Noonan, Mete Kalyon, Rob Clarke i Shane Maguire pravi su predstavnici sheogaze revivala sa velikim zidovima zvuka - kroz efekte i gitarističke modulacije. Dosadašnji albumi su im pritom bili i dosta mračni, dok su se na ovome približili malo ispoliranijem zvuku i došli na domak pop zvuku, u pozitivnom smislu riječi.

Album otvara singl Pollyanna s pulsirajućom motorikom dok iznad lebdi infantilni KAtiein vokal, koji prejako podsjeća na vokal Alison Shaw iz Cranes. Bas i bubanj preuzimaju Silver, a mantra "you could be silver / if you wanted to" lako je pamtljiva i prodire do srži. S druge strane, Somewhere je razapeta između intimne nježnosti i zvučne monumentalnosti i čini emocionalni vrhunac albuma.



Naslovna pjesma We Were Just Here, već prema naslovu je moguće naslutiti, govori o našoj prolaznosti a u ritmu se nazire lagani trip-hop koji je prekriven moćnim noiseom. Dreamer taman dobro sjeda kao soundtrack za noćnu vožnju kroz maglu.

Just Mustard isporučili su još jedan album za volioce shogaze/dream pop melodija. Kombinacija njihove karakteristične eksperimentalne estetike s većom otvorenošću prema melodiji i ritmu čini ga jednim od najzanimljivijih takvih izdanja ove godine uz bok Sprintsima i NewDad.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 12/11/2025