Kolažiran od drhtavih elektroakustičnih ritmova, segmenata analognih sintisajzera, snimaka okoliša, pjesama koje se pretvaraju u tekst i onoga što Akira Umeda naziva "zvukovima duhova", 'Clube da Mariposa Mórbida' je transkulturalno putovanje u čistu zvučnu fantaziju. DIY buntovnik i bivši povjesničar iz São Paula razmjenjuje dojmove i zablude s redovitim članovima Nyegea, Metal Preyersima, zamišljajući krvave VR avatare, zaljubljene paučnjake, supermasivne crne rupe i naslovni morbidni klub moljaca, apsurdnu ikonografiju koja mrlja njihove iskrivljene, promjenjive zvučne krajolike. Metal Preyers i Umeda počinju raditi na ovom projektu nakon Umedine opsežne 'Gueixa', satnog postmodernističkog mixtapea napravljenog od 202 fragmenta umjetnikove naizgled beskrajne biblioteke eksperimenata. Uočivši sličnost u načinu na koji su ih obojica vodili kolaž i kuriranje, član Metal Preyersa, Jesse Hackett, upustio se u četiri burna mjeseca razmjene, šaljući Umedi audio isječke i koncepte koje bi brazilski ekscentrik dekodirao pomoću Google prevoditelja. Umedin doprinos bio je neobičniji; slušajući skice u ponavljanju dok zvukovi nisu stvorili "izbjegavajuće dojmove" u njegovom umu, koristio je analogne instrumente i softver za pretvaranje teksta u govor kako bi ponovno stvorio te fantomske pojave. "Priviđenja nikada nisu jasna i uvijek se mijenjaju, pa je iskustvo njihove sinteze slično modeliranju gline", objašnjava. "Snimanje ovih sintetičkih zvukova duhova je kao pečenje keramičkih posuda." I hibridna priroda njihove suradnje ne počinje i ne završava tu. I Hackett i Umeda rade unutar vizualne umjetnosti: Umeda je snimao filmove, keramiku i ilustracije, dok Hackett radi na nakitu i skulpturi sa svojim ocem Billom, proto-punk umjetnikom iz 1960-ih najpoznatijim po svojim misterioznim skulpturama sličnim okultizmu i po stvaranju kultnog prstena s lubanjom Keitha Richardsa. Dva Billova umjetnička djela nalaze se na omotu albuma i prate teme ploče, oba izrezbarena u drvu obojenom šelak bojom napravljenom od starih ploča od 78 okretaja u minuti. Glazba Umede i Hacketta slično je reciklirana, kao da svježu umjetnost prelijevaju davno zaboravljenim bojama. Na uvodnoj pjesmi 'One Eyed Weasel', usporene brazilske funk sinkope isprepliću se s bestežinskim glasovima, orkestralnim ukrasima i konzerviranim vriskovima prije nego što se spuste u jezive krevete neuhvatljivog bijelog šuma. Čak i u najboljim vremenima teško je razdvojiti što je stvarno od što je sintetizirano; kiborg glasovi na različitim jezicima mucaju oko zapetljanih, šarenih glazbenih niti: tabla, pretjeranih psihijatrijskih gitara, kriptičnih santur zvona i mikrotonalnih jezičkih odjeka. Ali glazba Umede i Hacketta nije pratnja nekom post-Hassellovom konceptu Četvrtog svijeta, već je projekcija u paralelnu budućnost gdje je naš mozaik kultura, digitalnih i drugih, sveden na maglovita sjećanja.

Na 'Boi de Piranha', neispravna hramska zvona prekidaju pretjerane spiralne ritmove i uznemirujuće brbljanje s leđnom maskom, a uznemirujući, perolaki ritmovi i ponavljajuće sekvence nalik mbirama podrhtavaju kroz prljave 4/4 arhitekture na 'Cut Throat Mickey'. Razvijajući se poput hipnagogičnog soundtracka za nepisani queer postapokaliptični noir, 'Clube da Mariposa Mórbida' povraća i uzdiže se u glamuru propadanja; puzeće elektroplatirane glazbene kutijice ukopavaju se u 'Hora Do Slime', dok na 'Olhos De Facão' vlažne synth sekvence žvaču akustične udaraljke koje zveckaju kostima i disocirane tragove čovječanstva. To je dosad najbizarnija ponuda Akire Umede i Metal Preyera, nekoliko koraka iza 'Shadow Swamps' koje mrače sjene prema Umedinoj kaleidoskopskoj betonskoj džungli. Download/ stream: nyegenyegetapes.bandcamp.com/album/clube-da-mariposa-m-rbida

Naslovi:
1.One Eyed Weasel 02:49
2.Big Scud 01:52
3.Clube da Mariposa Mórbida 04:26
4.Immolation Meditation 04:44
5.Boi de Piranha 02:22
6.Rato Gordo 02:48
7.Cut Throat Mickey 06:20
8.Hora Do Slime 03:27
9.Olhos De Facão 04:20
10.Gnomo Desagradável 01:13
11.Ice Maidens Myriad Dream 05:28

ivana // 19/11/2025