S ovim subotičkim bendom u kome je jedina konstanta Aleksandar Petrović Mečka / Mechka (bas, gitara, produkcija i još mnogo toga), na ovim stranicama se nismo družili točno 9 godina, a u međuvremenu je bilo najmanje 5 izdanja koja su prohujala ispod našeg radara, djelomice zahvaljujući i COVID-19 pandemiji, te raznoraznim strkama u lošoj komunikaciji. Kako god, ovo je njihovo najmanje 16-17 izdanje (po bandcampu no. 17) s ponovno ogromnom plejadom gostiju. Prije svega, ovdje ponovno ima skoro mali milion dijafragmi i stilskih raznolikosti, tako da album od punih sat vremena nimalo nije lako kategorizirati. Slušatelj bi se mogao upitati šta je od svega ovoga odsvirano uživo, a šta je dala riječ elektronike i digitalnih programa. Na bandcampu se nalazi poruka da je album nastao zajedno sa zbirkom poezije, ('Božidar, Boško, Mandić je multimedijalni umetnik koji se bavi poezijom za decu, ispovevrdnom prozom, vajarstvom, pozorištem režijom i igranjem. Roden je 1.01.1951 u Novom Sadu, pripadao je grupi neoavangardista da bi se 1979, preselio na planinu Rudnik i osnovao umetničko - ekološku komunu, koja je prolazila razne faze, ali postoji i funkcioniše i dan danas. Otvorena, samoodrživa zajednica , za sve dobrodošle', tako kaže Mečka) no ovdje se dodiruju oldschool pop-jazz otprije stotinjak godina s deep-techno kulturom u paradoksnom kontekstu iščašene umjetnosti kao simbioze slobode izražavanja poput dokumentarca za ljude i auditorij s putrom na glavi, primjerice Hrvatski Radio 3. program nakon ponoći kojeg jedva da itko sluša, ali ipak postoji baš upravo za umjetnike, samo što je i do tamo jako teško doći s obzirom da sve to mora imati manje-više akademski status. Koliko se čini, ova čitava kolekcija pjesama ima prije svega namjenu da zabavi slušatelja i na momente da odagna crne misli i slutnje kroz vedru zajebanciju da svijet ovakav kakav jeste ipak nije rugoba ludila i internetske nakaradnosti. Koncept je naglašen već od sama dva uvodna, neobična komada, ambijentalnom naslovnjačom "A Portrait of an Old Artist in Decline" u spoken-wordu na srpskom jeziku 'nova religija će se zvati jebanje', a naredna "Summer's revolutionary hit/ The wonders of aging", također na srpskom je nešto što će mnoge u popodne razveseliti kad se vrate s posla, premda ovu stvar valja gotiviti i u jutarnjim satima, baš u radno vrijeme jer se radi o snenoj, blagoj jazzy-pop temi kao da je pjevač Robert Mareković ex-Fantomi. Ima taj stari romantični pop-jazz stil patetike, ha i Ivo Robić i Frank Sinatra su imali gomile ovakvih pjesama.



Album ima brojnih zamki: "Hormonauti" je deep-techno od vremena Kraftwerk "Trance Europe Express" ka "Tour De France Soundtrack" albumu s gostujućim vokalom Ana Marije Tumbas, u svakom slučaju prava moderna stvar, pa ide, kako-kome mrska priča Petera Ferenca "Epistolar" iz 1921., najbolja a'la Borghesia zajebancija "Terrorismo cultural" 'jebaču svima mamu ako mi prcaju kevu'. Da su se stilski znatno izmjenili, pokazuju uglavnom sve kompozicije, ušli su u moderan ambijentalni elektronski psihodelik koji se razvija u raskošnoj acid-pop temi "Minimumu" preplavljenoj synth harmonijama deep-techno mantre poput nekih radova David Sylviana s konca 90-ih i početka 21. stoljeća (primjerice onaj odličan album "Dead Bees On the Cake" miksan s "Blemish"), dok je primjerice "Brutal panonnian aesthetic" teški crnohumorni psihodelik o amputaciji noge. Sličnu stvarčinu, samo daleko bržu su točno 2000. imali Primal Scream na onome čuvenom "XTRMNTR" albumu, "MBV Arkestra (If they move kill'em") koju je vrtio čuveni John Peel na BBC Radio One. Danas, nažalost nema više ovakvih relevantnih glazbenih stručnjaka na vodećim medijskim mjestima, samo imamo gomile stručnjaka za Eurosong koji je ionako propali pop šifter-fitilj za najgori kič. Da ne zaglibimo, "Spy of dark" je mračan instrumentalan trip-hop kome Tricky ama baš ništa ne bi zamjerio da mu se nađe kao novi adut, a onda dočeka "Sepharim - run away", čista gitarska Mečkina solo tema puna teškog osjećaja da odavde treba otići. Znamo dragi komšije, ali niti tamo 'negde' nije ništa puno bolje. Ova pjesma je tipična utopija i san o nečemu što bi trebalo biti kada Vučić izgubi vlast, a čisto sumnjamo da će se i onda išta promjeniti, isto kao i u ostalim ex-Yu državama.











Po nama, najbolji dio ovog albuma su dvije središnje teme "The noisy sunny autumn of an old artist" od samo 50 sekundi plemenskog urlanja poput Indijanaca pored totema u nebesa dizajući kult nedodirljivog boga Šarlo Akrobate i svetog pisma "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=318, a tu još pripada i obredna "The old artist erotic song" u orijentalnom world-music maniru. Neke, pak, teško da se mogu uskladiti zbog raznolikosti stilova, primjerice instrumental "Satyr's farewell dance" ili elektronski slow-down/ glitch "Lulluby for Božidar M." s kojime završava zvanični dio albuma.



Kao dodatak, tu je još i bonus od skoro 20 minuta sa 4 teme, neke u extended i remiksiranim varijacijama, a "Well of life" je zanimljiva kombinacija konkretne glazbe s eksterijernim zvukovima ručne pumpe za vodu i flaute što samotnjački poput duduka Djivan Gaspariana prikazuje ravnice i panonsko prostranstvo. Sve skupa, možda i jeste preopširno za auditorij koji baš i nije upoznat s opusom ovih ekscentričnih čudaka, međutim kako nikad nisu stremili striktnim komercijalnim iskušenjima da je svaki album 'novi početak' kibiciranja i pecanja publike, ovaj album jeste adekvatna koktel progresija što se ne obazire na mainstream zahtjeve.

Naslovi: 1.A Portrait of an Old Artist in Decline, 2.The wonders of aging, 3.Homonauti, 4.Epistolar, 5.Terrorismo cultural, 6.Minimumu, 7.Brutal panonnian aesthetic, 8.Spay dark, 9.Sepharim - run away, 10.Noisy sunny autumn, 11.The old artist erotic song, 12.Satyr's farewell dance, 13.Lulluby for Božidar M., BONUS: 14.Spy dark - extended, 15.Well of life, 16.Hypster elegy, 17.A Portrait of an Old Artist in Decline - extended

Ocjena (1-10): 8.5

čićo i mićo // 06/11/2025