Mile Mijač, bivši bubnjar sinjskih M.O.R.T., na prvom se samostalnom albumu predstavio kao simpatičan kantautor sa blues rock štihom. Dvije godine kasnije, dodao si je Krivo društvo i zaplovio u malo drugačiji zvuk. Asocijacije su Gustafi, Poguesi, Dropkick Murphys…

Ovih 11 pjesama, baš kao i naslov albuma, divlje su, no čujno otpjevane i odsvirane s ljubavlju, a svaka zove na ples i štalu. Country, blues, americana, pirati, punk rock sve je tu zmiksano i zvuči baš svježe i primamljivo. Uz Dnevnik RNR skačemo do stropa, a John iz matičnog im benda daje onaj divlji "mortovski" štih, uz Samo pusti smo nostalgični, a violina Klara Pehar fino sjeda u tu nostalgiju. Na ovom svijetu, ima onaj keltski štimung i već vidim kak pive lete iznad glava na toj pjesmi. Na posljednjoj laganoj, Mora da sanja, violinistica Klara dala je i malo svog vokala, pa se može okarakterizirati i kao duet, a to je taman dobro došlo za kraj ovog "divljeg, s ljubavlju…".

Mile Mijač i Krivo društvo ovdje su spojili Sinj, Nashville i Galway i to na najbolji mogući način, a biti će zanimljivo vidjeti ih i čuti na zagrebačkoj promociji 7. studenoga u zagrebačkom Hard Placeu, a onda i dalje u Sinju, Kninu i Splitu.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 03/11/2026