Ako volite Linkin Park ili Bring Me the Horizon, ovo je album za Vas. Nakon ishitrenog DMNS & MOSQUITOES, koji je uslijedio odmah nakon velikog eurovizijskog uspjeha, i vjerojatno je bio malo izbrzan, pa zvuči više kao gomila nabacanih misli na jedan kup, End the Party, je potpuno dijametralno suprotan album. Već su najavni singlovi pokazivali put, pogotovo Sedated koja mi se čini ko najžešća pjesma na albumu, a i tijekom ostatka gitare prže najžešće, elektronike ima taman da potpiri atmosferu, a cijeli materijal ima glavu i rep i zvuči kao cjelina ozbiljnog benda.

Anyway, pjesma koja otvara album, nekako se čini ko most između starog i novog materijala, da se slušatelj baš ne šokira odmah na početku, no već tijekom te pjesme čuje se promjena, dok smo sa All the Wrong Directions već duboko u nu-metalu. Ima tu i nešto smirenijih pjesama, pa su tu Would U? i posljednja And I - reimagined, a Dawn daje naznake da "nabrajalice" leže bendu.

Očito je da je ovim albumom Marko Purišić želio pokazati da je ozbiljniji izvođač i da ne želi da ga pamte samo po Rim Tim Tagi Dim, no činjenica je da na ova dva albuma nije predstavio nijednog ozbiljnog nasljednika toj pjesmi, tako da moramo pričekati treći album da čujemo u kojem smjeru će ići dalje.



Ocjena 7.5

pedja // 01/11/2026