Djeluje da u samom trenutku kad se pojave bubnjevi počinje album. Nevjerovatno težak i ponekad mračan ali on može biti shvaćen u eri HNW kao neki važniji eksperiment. Filmičan je i vizuelan stvarajući mogućnost da se nekad pojave i nastupe. Zvuci su ponekad gitarski shvaćena strukturna misao, razum kao vječiti borac, borac za razum, u ovom trenutku izopačenog pogleda slušajući grmljavinu iza brda Dave-a Lombardo-a. Prethodna slabost da kreiram misao nije ugled na koncu potpuno marginalnog estetskog pogleda u tim pokušajima u kojim mračni ambijentalni zvuci dostižu udaranje već određeni stadijum ćutanja jer pronalazim samoću. Kao da nije nužno pričati. Mora se u samoći slušati. U osnovi ne postoji metal iako Dave dolazi iz te pozadine što za obožavatelje Slayer-a može značiti interesovanje za nešto novo ili im ova saradnja djeluje sasvim prirodno jer su slušali obojicu. Vjerovatno bismo mislili kako je izazov čuti da li će njegovo umijeće sviranja bubnjeva biti na vrhuncu ili ćemo se začuditi kako se dobro snalazi u mračnim ambijentalnim pasažima.



Lustmord Lombardo - The Pulse Of Atoms, 2026, Ipecac Recordings

1. An Eternal Presence Part I: Unknown 05:43
2. An Eternal Presence Part II: Relentless 09:01
3. Paleomagnetic Resonance 07:44
4. Beyond The Vast Cold Waste 08:38
5. The Desolate Shore Part I: Submergence 08:53
6. The Desolate Shore Part II: Emergence 06:05
7. The Abyssal Deep 09:58

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 29/10/2026