Malošto ima toliko sinonima koliko ih ima seks.
No da ne otkližem van dobrog ukusa i relativne pristojnosti, prostor ovih redaka neću zatrpavati mnoštvom dobrih, logičnih, odvratnih, duhovitih, vulgarnih, besmislenih, razvratnih i kakvih sve ne istoznačnih pojmova, seksovih nadimaka.
U životu bez seksa ne ide, on je potreba, užitak, igra, tjelovježba, a na koncu i akt stvaranja. Nekad prije tabu-tema, odavno već najviše dvama klikovima udaljen, seks nudi različite epizode ili forme; dok govorimo o poticajnoj aktivnosti, činu ljubavi ili produktu zanosa koji uključuje voljni momenat svih aktera, strast i bezazlenu pohotu, seks je najčešće divan i prihvatljiv. Nažalost postoji i njegova tamna strana koja poznaje samo zlo, brutalnost, kriminal i nečovječnost, te se tada žrtve broje kao nevini stradalnici sve češćih sukoba i ratova.
Kako god okrenemo seks se prodaje praktički otkako je i života na Zemlji, budućnost takve "branše ili industrije" teško je i predvidjeti, no dok govorimo o intimi dviju osoba unutar četiriju zidova i obaveznom faktoru iznenađenja sa sretnim završetkom, teško ćemo naći nekoga da se tome protivi.

SVE SU SEKE JEBENE - Oliver Mandić (1982)

Mandićevu razvratnu seks-funk majstoriju koja započinje fantastičnim basom Nenada Stefanovića Japanca nalazimo na drugom studijskom uratku Zbog Tebe Bi Tucao Kamen (1982) i takva manična pjesma pohotnih vokalnih egzibicija i parola pripada jedino i samo liku koji je i vizualni identitet prebacio na transseksualni kolosijek , šokirajući tadašnju scenu modnim izdanjima po uzoru na napudranog i našminkanog Bowieja, Boya Georgea ili pantomimičara na visokim petama, u ženskim krpicama i zavodničkim pogledom kakve uličarke.
No glazbeno je bio isuviše moćan, zreo i našpanan, i tu radim jasnu distancu od njegovih nacionalističkih potreba, druženja sa Arkanom i neshvatljive radikalizacije u uniformi srpske hunte i retorike nespojive sa umjetničkim zgodicima - radije ću se stoga diviti funkoidnim citatima ove glazbene poslastice koja u prolazu pozdravlja i fusion elemente visoke kvalitete, a sam nek' prosudi je li mu političko određenje pomoglo ili ga je pak moralno unazadilo.
A seks je tako studiozno uglazbljivao...

PRISON SEX - Tool (1993)

Maynarda nažalost ljetos nisam uspio uhvatiti sa A Perfect Circleom, ali mi je znatno važnije da sam svjedočio Toolovoj noćnoj pustolovini u Domu sportova rujna mjeseca 2007. godine.
Svoj stav davno izrečen u kojem Tool uz R.A.T.M., Soundgarden, Nine Inch Nails, plus još dodajem Alice In Chains i eto nek' bude, Faith No More, tituliram najoriginalnijim sastavima žestokog predznaka 90ih, ne mijenjam, nego dodatno potcrtavam - pod tako osobitim svjetlom uzdiže se prvijenac kalifornijskih teškaša Undertow (1993), sa kompleksnim praskovima prog-metala u kompozicijskim neobičnostima zapravo opasne sviračke zvijeri čijem se urliku klanjaju i kudikamo divljiji heavy akteri. Pridodamo li tome i Maynardove tekstualne ambleme povučene iz tamnog toka svijesti, kao i podetikete, odnosno fetišističke podražaje unutar seksovog obiteljskog stabla (Prison Sex), zakoračili smo kroz vrata koja kriju brutalnu zbilju: losanđeleski band napravio je krupan korak od podsvijesti ka bremenitoj svijesti, kako svirački, tako i lajtmotivski i tome se doista malotko usudio približiti.



SEXUALNA OVISNOST - Psihomodo Pop (1993)

Na našim se pak stranama '93 pokazalo kako grupa stasala na ramonsovskoj britkosti i nesavršenoj rifovskoj metodičnosti, može i zna poentirati taktovima prave pravcate uglađene psihodelije.
Album Srebrne Svinje sumira do tada poslovičnu punkersku vokaciju banda na tek jedan od načina izražavanja, dodajući mu visprenu rock višeznačnost u vidu aranžerskog šarenila sa notom gotovo glam psihodelije; pod takvim se pokrovom prikrada balada Sexualna Ovisnost, Gopčev dinamični manifest od recitala do režeće adaptacije oslonjene na vokalne putenosti Morrisona i Jaggera, istaknuta gitarskim fleševima kao preslikanim iz stilistike Briana Maya (izvrstan Sale sa rafalnim solom) i klasične stonsovske redukcije kroz vjerodostojnost Bradinih sviračkih esencija.
Ugođaj numere se ne mjeri ovisničkim koloritom, prije bih rekao zavodljivim i erotičnim, čemu se prepustio i Gonzov videospot preplavljen seksualnim nabojem opredmećenim morem golišavih Lupinovih ljepotica po uzoru na crno-bijelu estetiku Helmuta Newtona.

"Nepodnošljiva napetost 
Manijakalna privlačnost 
Seksualna ovisnost"

SEX ON FIRE - Kings Of Leon (2008)

Otkako su braća i rođak Followil došli na ideju snimiti pjesmu o vatrenoj pohoti i istu realizirali, stihija seksualne rock uspješnice još uvijek plamti.
Planetarno popularna kompozicija ujedno je i voditeljica liste bandovih komercijalnih, a opet vrsno sročenih radova, te je uz Use Somebody bila uvjet uspjeha i prekretnica karijere; objavljena na ploči Only By The Night (2008) uraganski se okomila na vrhove svih znanih top ljestvica i poslala slušateljstvu poruku kako je seks sjajno prakticirati, gledati, ali i prodavati i slušati. Tome na tragu je odlična igra gitara, Calebov južnjački naglasak i temperament, stadionski himničan ritam i ulazak u refren, nakon čega se naprosto moglo zaboraviti na umjereno konzumiranje glazbe rockera iz Tenneseeja diljem svijeta.
Misli li još netko da se seks ne prodaje i na pošten način?

TIRED OF SEX - Weezer (1996)

Netom po izlasku drugog albuma Weezera Pinkerton (1996), kritika je mahala vrlo oprečnim mišljenjima i dojmovima, dobrim dijelom zbog očekivanog nastavka geek melodičnosti pravocrtnih distorziranih gitara sa prvijenca, a sad kad mu je "30 godina tek", uvriježeno je mišljenje da ne samo da je otpuhao znano prokletstvo drugog albuma, nego je mračnom potkom, znatno sirovijim volumenom i tekstualnom refleksijom koja naglašava frustracije i općenito emocionalni nespokoj autora Riversa Cuoma, dospio do čujne aklamacije i kultnog statusa.
Moj sud je - ništa radikalno, još manje revolucionarno, ali svakako jako dobro; utisci i tadašnji studentski momentum Cuoma proizveli su nešto introvertnije djelo, ne onoliko "napumpano" poput The Blue Albuma iz '94, no i takvo sjajno korespondira sa 90-ima. I pošto upravo kod Tired Of Sex najviše čujem Pixies dok punkerski riff ujedinjuje gitarski poučak Nirvane i žanrovske Kalifornije, a odličan, neobaren i oštar bas Matta Sharpa nosi melodiju pouzdanije od gitara, ne bih se ustručavao autoru ponuditi rješenje obzirom na umor o kojem pjeva - možda bi kakva pauza dala kvalitetan povratni efekt?!
Ili da se jednostavno držiš gitare i mikrofona kad ti tako dobro ide!?

SEXCRIME (NINETEEN EIGHTY-FOUR) - Eurythmics (1984)

Annie Lennox sa anđeoskim glasom u kojem se istovremeno nalaze vrela gospela, soula, ali i obilate seksualnosti, pronašla je savršenog glazbenog partnera u Daveu Stewartu, te su zajedničkim vrlinama realizirali nekoliko sjajnih uradaka kroz 80-e, dominantnim, naravno, synth-pop formatima.
Okušali su se ovdje glazbenom podlogom za film 1984. (Michaela Radforda iz iste godine), ekranizaciju Orwellovog romana-mesije distopijskog ugođaja i obilježja čija je aktualnost primjenjiva kako u vremenu tiskanja (1949), tako i u našim milenijskim etičkim zgarištima.
Stewart je idejni i izvedbeni majstor zanata i premda filmična Sexcrime ne premašuje fantastične domete iz prethodne (Sweet Dreams i Touch) i sljedeće godine (Be Yourself Tonight), polarizirajuću hladno/obzirno/toplo stilistiku i dalje držim visokokvalitetnom.
Uz to bi me jako zanimalo bi li Orwellu više sjeo John Hurt kao Winston Smith ili Annie u ulozi vokalne šarmerice za distopijskim mikrofonom.

SEXY MF - Prince & The New Power Generation (1992)

Ovaj omaleni "Sexy MF" koliko god nadimaka nosio, popularnu glazbu je zadužio kao rijetko tko. Frajer se niti trunku nije oznojio gotovo posve sam podižući mahom velike i uspjele albume, a na materijalu iz '92 znanom kao Love Symbol, drugim u partnerstvu sa visočanstvima The New Power Generation, objedinio je umalo sve nam poznate melodične žanrove; konkretno u skladbi koja u naslovu na neizravan način zaziva seks, a u sviračkom ga kontekstu simulira preciznije od alata UI, moćna se družina otisnula iz deep-funka i uspjela uploviti u soul vode, jazz tvorbe, rap potankosti i(li) R&B sekvence, koristeći svaku prigodu, odnosno sekundu, podcrtati vlastiti žar, karakter i svestranost. Ritmička pokretljivost je iznimna, a baratanje Hammondom (Tommy Barbarella), gitarom (Levi Spencer Jr.), raspištoljenim rapom funk vertikale Tonyja M. i naravno Princeovim vokalnim demonstracijama čudnovatosti oko čega su pozicionirani izvrsni puhači, slika je pjesme konstantno locirane u modi.
Jer on je Prince, jedan i jedini.

"Sexy motherfucker, shakin' that ass 
Shakin' that ass, shakin' that ass"



SEX DRIVE - The Rolling Stones (1991)

Uspio funk pokus Stonesa maksimalno naslonjen na fizionomiju ponajvećeg hita Jamesa Browna (Sex Machine), jedna je od dvije studijske pjesme koje prigodno zatvaraju live album Flashpoint (Highwire i naslovljena Sex Drive) i vrlo su dobri noviteti nastali nakon osobno mi odličnog albuma Steel Wheels (1989).
No iskreno, ukupan proizvod Sex Drive ide u paketu sa zanimljivim videospotom: Charlie tumači psihoanalitičara kojem Jagger dolazi na seansu i dok napetog, bezvoljnog i mrkog izraza lica Mick doslovno reži stihove pjesme, kadrovima dominiraju tih godina kudikamo prirodnije i privlačnije ljepotice od današnjih "umjetnina", opsjedajući mu zbilju i podsvijest.
Stonesi su i ranije ulazili u funk vode, doduše ne prečesto, a ova je numera ujedno i odavanje počasti njihovom velikom prijatelju Brownu, čiji je soul vokal jako puno učinio i u funky rubrikama.

SEX & DRUGS & ROCK'N'ROLL - Ian Dury (1977)

Ian Dury je bio neobičan svat još neobičnijih produktivnih navika, te je glazbeno vrenje doživio praktički na počecima svog stvaralačkog puta. A pored svih neobičnosti uza se, do publike se probio bez imalo napora.
Pjesma Sex & Drugs & Rock'n'Roll isprva se širokoj publici, a kakvoj ako ne neobičnoj, pokazala zasebno kao singl-prethodnik albuma New Boots And Panties!! i Dury je nije želio na njemu, no kako se ta cockney duhovitost novovalnog određenja sa funky ritmom uzdigla iznad kompletnog sadržaja prvijenca iz '77, skora reizdanja uvrstiti će je kao neizostavan jamac uspjeha u svakom pogledu.
Sličan slijed zadesiti će i drugi veliki Duryjev hit Hit Me With Your Rhythm Stick , singl naknadno dodan albumu Do It Yourself (1979), a prvi mačić karijere i slogan prihvatljiv i općeprihvaćen kod široke baze uživatelja i dionika rock'n'rolla u opsežnom obliku, svojom neposrednošću i privlačnim diskursom vijoriti će poput zastave nakon velike pobjede.

VIDEOSEX - Videosex (1984)

Više bi to bio izbor ili špalir kakvih osobnih afiniteta gdje komparativ napredniji vjerojatno ne bi posve odgovarao, no slovenski su sastavi u vremenu nekadašnje nam države u usporedbi sa ključnim bandovima iz ostalih republika, donosili izdašnu originalnost koja možda i nema toliko medenu emociju, ali je stilski kolaž izuzetne naravi i oblika.
Prvenstveno su neupitni prvaci na polju sintetičkih metodologija, žanrova koji uključuju "prozapadnjačke" synth obrasce i derivate, a tu se Videosex ne samo doima vodiljom i isturenim entitetom.
Debitantskim albumom Videosex '84 istaknuo je mladi Iztok Turk čitavu kompoziciju autorske zrelosti, vrlo je lagano stavivši uz bok suvremenoj kvaliteti otočkih izdanja - probojni spoj elektronike i synth-popa označen glasovnim i vizualnim seksepilom Anje Rupel, odredio je barem unutar svog šireg staništa biti najbolji, rjeđe topao, većim dijelom hladan, ali uvijek osjetno vrjedniji od svih svojih susjeda.

"Videosex, već jezik na mojoj usni
 Videosex, već ruka otkopčava me"

dario b. // 15/11/2026