Nakon trećeg dijela grandiozno zamišljene trilogije o raju, zemlji i paklu može se sasvim jasno uočiti ogroman kreativan nedostatak mašte. Rijetko je koji izvođač od svih koji su učestvovali na ove 3 obimne kompilacije uspio pogoditi zadatak domaće zadaće. Stiče se dojam da je od sva tri izdanja prvi rad "Trilogy 1: Heaven" koliko-toliko imao par zanimljivih kompozicija. "Trilogy 2: Earth" je potpuno podbacio, a ovaj treći je skroz razočarao.

Pakao može biti svašta u pojmu arta. Onaj drugi zagrobni svijet s vječitim prokletstvom, život na zemlji, rat, bolest, čovjekova nutrina, nastranosti, teški psihički poremećaji, pomračen um, nadnaravne crne sile, demoni, horror, kriminal, loš seks, loše vino, toplo pivo, hladna žena, vožnja u indisponiranom stanju, porodična tragedija, samoubojstvo, depresija... Ali toga ovdje nema. I štošta toga što se može smatrati paklom. A đavo je, zna se, u detaljima kojih nema. Pobjego' nečastivi iz vidokruga...

Od ovih 17 prisutnih izvođača jedino se izdvajaju YOUTH A.D. s jednom od rijetkih vokalno otpjevanih skladbi "Decoding the masses" u čvrstom EBM/industrial tempu porašpanim grubim riffovima, grčevitim Stevinim vokalom i konkretnim tekstom, zatim eksperimentalni drone RAVEN - "Doomsday device" i mračni rastrgani psycho-eksperimental MARLYNN INDUSTRIES - "Infrastructure of lost souls". A i donekle ORPHEUS - "Without value" s natruhama hardstyle/gabbera, te mjestimično 'pakleni' d'n'b tempo NETICS - "Saw focus". PROJECT 2501 imaju zgodnu plesnu EBM/industrial-rock stvar "G.I.N.A. (genetic improvisation navigates alternation/ system name/ Fantasia)", no više bi se uklapala u "Trilogy 2: Earth".

Ali ostatak materijala je skroz profulao pakao. Recimo ELECTRIC GRIMOIRE sa trance komadom "Dystopia pt.1" koji samo po mračnom uvodnom ugođaju i spoken-word vokalom tek zagrebe nježno po leđima demona. Pokušajte zamisliti Kraftwerk u temi o paklu. Ne bi išlo. Oni bi ga barem artistički prikazali kroz vrevu na prometnicama kada se vozikaju biciklima prije probe, ha-ha-ha... Nevjerojatno, ali pred sam konac ovog natezanja našla se jedna jedina kompozicija u kojoj se koristi srpski jezik, dakako u spoken-word izvedbi, a potpisuje ga SHRINK-FM ("Seme"). No, to je toliko neuvjerljivo da je naprosto patetično koliko je beskrvno, besciljno i bezidejno, a očito se težilo da bude makabrično i zastrašujuće.

Malo tko od svih sakupljenih izvođača na sve tri kompilacije umije svirati i napraviti konkretnu kompoziciju s glavom, truplom i repom. A pjevati i vokalno se izraziti je jedino uspio Stevan iz Youth A.D., te tu i tamo još poneko. I svi se kao pijani plota drže engleskog jezika kao da će s njime nešto postići, tamo 'vani'. Ma moš' misliti. Presmiješno je čuti i zavičajnog govornika kako pokušava baratati domaćim književnim jezikom, a kamoli ne bi dok se upusti u spiku na engleskom. Joj, joj, joj, strahota...

I to bi se nekako dalo prožvakati da je u svemu tome radio 'kliker' koji otključava art. I nije jasno... zašto se ovdje nisu našli pravi istinski electro mračnjaci Third I, DreDDup, Figurative Theatre, Dichotomy Engine, Sound Of Her Wings, Mrt, Tearpalm... Da dignu prosjek ovog šalabajzanja u kome je jedini pakao kreativna nesposobnost.

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 09/11/2012