Nekad sam mislio da mladost ima neograničenu slobodu u izražavanju, barem onda u doba punka i new-wavea kada sam slušao sve one legendarne bendove i izvođače u kurentnom vremenu, te kupovao njihove LP ploče, kasete, neke i naručivao iz Engleske i Amerike jer se nisu mogle pronaći na našem tržištu ili opičiti auto-stopom do Austrije s pograničnom dozvolom koju sam jedino mogao dobiti s obzirom da još nisam imao 18 godina.

Priču o ideji Supervala znate, to su bendovi momaka i cura koji pohađaju školu, imaju vlastite pjesme i ovdje ih je sakupljeno ukupno 10 kroz vjerojatno čvrsto (ne)prohodne iglene ušice s mnogo ograničenja. Ajde da vam pojasnim, biti će lakše... Kroz moju bogatu glazbenu rockersku karijeru radio sam svašta, jednom smo snimali bend na iznamljenoj opremi komuniste, naravno člana KPJ (Komunistička Partija Jugoslavije) koji je imao najbolji razglas, tehniku, magnetofone, vrhunski 24-kanalni miks pult i trake, radio je sve one sletove, dočeke štafeta, Dane Mladosti, Dane Republika i mnogobrojne praznike, a slušao je i obožavao pokojnog klavijaturista Romana Butinu što nije nevažno. I uštekaše se ekipa, sad će biti snimanje, uvježbali su se vraški potkovano da konačno snime na pravoj aparaturi svojih desetak punk-rock/ noise pjesama koje nikako nisu mogli na običan kasetofon, krene da gruva prva stvar, a on je nakon tridesetak sekundi stisnuo 'stop' na magnetofonu i počeo vikati 'stani, stani, stani, ovo ništ ne valja' obrativši se gitaristi 'dečec, jel čuješ da ti nekaj krči iz pojačala, imaš kratki spoj, sve bu pregorelo, imaš šumove, tak se tambura ne svira, a ti za bubnjevima, jel' te vragi drže, kaj ti je došlo, nisi nikad čul kak' se bubnjevi lupaju? A ti za mikrofonom, kaj se tak' dereš? Za to sam ja tu da te pojačam'. Znali smo da neće biti ništa, ali smo u drugom pokušaju na drugoj lokaciji s njegovom opremom, a dakako bez njega snimili materijal, no ispala je frka, ona koju su upravo ovakvi likovi uzrokovali kod ex-Yu licencnih ploča. Kad sam došao kod njega doma da mi na audio-kasetu presnimi taj snimljeni materijal s magnetofona, on je u prvoj pjesmi toliko drkao po potenciometrima levi-desni kanal, pa stišavao, malo pojačavao zvuk i stalno neki qrc prćkao, da je na koncu od onog originala i same zamisli kako treba zvučati ispalo, ajde, nije poluočajno, nego uobičajeno sranje kad si ovisan o čovjeku koji ne zna što je rock, a pogotovo distorzija. Imam dojam da je unatoč produkciji Srđana Sekulovića Skansija ova ideja Supervala vrlo blisko povezana sa šeprtljavim pokušajem spomenutog starog prdonje koji je htio napraviti rock, ma niti nije jer mu ionako nije nimalo bio bitan. Gledajmo, momčine i prave cure što stvaraju, sviraju i žive rock u svojim tinejdžerskim godinama su odvaljeni, lupljeni, munjeni, otkačeni, puni adrenalina, spremni za akciju, zbore o prvom seksu s kojim se hvale, razmjenjuju iskustva i grade svjetonazor. Ovdje toga nema zbog predvidljivog katalizatora i odabira, tako da ako netko pomisli kako je ova kompilacija neki novi, legendarni "Paket aranžman" iz 1981. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=319 s Idolima, Šarlom i Orgazmom ili drugi pokušaj revalorizacije 1982. "Artistička radna akcija", a takvih je pokušaja bilo podosta uključujući i Slušaj najglasnije kompilacije "Bombardiranje New Yorka" s drugačijih aspekata, ovo je samo trud koji je, nažalost režiran diktatom kako hrvatski rock treba zvučati u trećoj deceniji 21. stoljeća, a ja se prvi s time ne slažem.

Baby Lasagna je pokazao kako se radi mainstream pjesma dovoljno bliska alternativi, međutim odabir ovih 10 pjesama je u dostatnom maniru ograničenja koja je mladim ljudima sugerirala dokle smiju otići, a pretpostavljam da je ovdje vjerojatno bilo i mnogo drskih, međutim, njihovih radova ovdje nema. I možda ih nikada nećemo čuti. Elem redom, SUPER CURED "Dvije kave s miljekom" je bezbijedni new-wave, čak i pop razblaženih Trobecovih Krušnih Peći i Paraf albuma "Zastave", uzmimo na razini meni vrlo dobrih Gretta, ŽELJEZNE PILULE sa slatkastim ženskim punk vokalom "Ženska histerija" uvode u jako dobro znanu figuru Patty Smith, Debbie Harry & Throwing Muses naraštaja (a i Kim Deal Pixies nastavka), te je po meni jedna od najboljih stvarčina na ovoj kompilaciji.

Mnogo puta sam čuo za SMRDLJIVI MARTINI bend, a evo, ovdje ga po prvi puta čujem, "Slušam" je Gang Of Four post-punk/ funk, vokal je loš, šaputav, ali tu je Skansi malo ubacio i Tinnie Vargu s prvog albuma Boe na melodiju "Life durning wartime" Talking Heads, solidna pjesma o odrastanju i nerazumjevanju, ali nije dovoljno šašava da svima prodrma kardiogram. Kad se već pričini da ovdje ima snažnog Električni Orgazam/ Hladno Pivo punka, ŠTEKER "Nudli u WC-u" ima očajno loš vokal 'suze mi u očima, tata u BMW-eu' koji bi bolje prošao da pjeva blues ili narodnjake. Momče, gdje ti je punkerska agresija? Nije dozvolila ona sveznalica za tonskim pultom? Ovakva stvar se punkerski vrišti pune 4 minute.



Ej, a kad dođe GRADSKE BITANGE - "Svijet tuđih ljudi" u blues-rocku koji je, istina odlično odsviran za HGF i blues festivale gdje bez ikakve zadrške mogu čak i pobjediti, pitam se, djeco u kome stoljeću živite? Pa ovo se sviralo prije rođenja vaših roditelja, što može biti i kompliment. Završni dio je odličan u prog-rock aranžmanu što iznosi tek pola minute na melodiju "War pigs" Black Sabbath, ali to je vjerojatno slučajnost. DkD je čisti new-wave/ new-romantics "Reci mi", majko moja, takvih pjesama sam se naslušao u djetinjstvu i nisu mi bile ama baš ništa, a onda dolazi odlična pokojna Slađana Milošević, pardon bend FREAKTION s najduljom i najboljom kompleksnom pjesmom "Ethan withe", naravno u gothic-rock raspoloženju na engleskom jeziku, samo šteta što frontwoman ne vriska kao pokojna velikanka, a možda nije niti slušala kraljicu Otep Shamayu nego samo Tarju Turunen.

Na zadnje 3 stvari se osjeća malo jači stisak distorzije, no post-grunge FREQUENCY - "Trapped" je toliko trom da se slobodno zaspi ko' na povratnički Soundgarden album "King Lion" kojeg neki smatraju odličnim, uf, fatala te takva izvrsnost, zna se što je kod Cornella bila izvrsnost. Dođe onda i konačno taj 'what the fuck', D s pjesmom "D" koja se ne mora sviđati mnogima, ali osjećam da se u autoru nalazi upravo ono što se za budući Eurosong treba i naći: odlična gitara, himničan refren, a za promjenu i drugačiji, moderan LGBT tretman, te konačno recenzije ovakvih radova trebaju pisati moderni ljudi, a ne ja starac pred 60-im godinama koji se baš najbolje ne snalazi što to danas mladi ljudi rade.

Moja opaska jest da ovdje nema puno mlade energije, čak niti u završnoj SUNSHINE AND RAINBOWS - "Faces into noise", čovjek bi pomislio da u Hrvatskoj nema hardcore, metal i elektronskih izvođača, ovo je strogo ciljana kopilacija koja baš ništa puno ne govori o hrvatskoj sceni, a cilj joj je da koliko-toliko zdrma mainstream prototipove. Evo, za primjer, na najbolje opremljenoj svjetskoj web-stranici za metal Encyclopaedia metallum (www.metal-archives.com) navedeno je 586 hrvatskih izvođača od kojih je polovica aktivnih. Da je ova kompilacija išla u dublje sfere, ovdje su se trebali naći i hardcore, metal, hip-hop i i ini žanrovski izvođači, ali nisu. Samo je dokument odmjerenog pristupa ka rocku koji bi se s pronicljivim pijarom eventualno mogao proturiti u radio eter. Da budemo jasni, većinu izvođača s ove kompilacije je teško istinski podržavati zato jer su momentalno autorski tankoćutno prozirni i predvidljivi, čak i slabiji od mojeg srednješkolskog osjećaja, a on je bio jak u vrijeme punka i new-wavea, te grungea. Mene ne možete prevariti. Kurt Cobain je bio moj vršnjak. Volume 2 za nastavak bi trebao biti raznolikiji, prodorniji, žešći i odriješitiji.

Naslovi: 1.SUPER CURED - Dvije kave s mlijekom, 2.ŽELJEZNE PILULE - Ženska histerija, 3.SMRDLJIVI MARTINI - Slušam, 4.ŠTEKER - Nudli u WC-u, 5.GRADSKE BITANGE - Svijet tuđih ljudi, 6.DkD - reci mi, 7.FREAKTION - Ethan white, 8.FREQUENCY - Trapped, 9.D - D, 10.SUNSHINE AND RAINBOWS - Faces into noise

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 23/05/2024