Pet novih albuma iz Brlog kataloga donosi sjajan solo rad Tomislav Zorića iz Olovnog Plesa, te njihovu neočekivanu eksperimentalnu varijantu, kao i nova izdanja Čopora, oneman banda (Izmena vremena) i jednu solidnu, ali tehnički veoma loše dizajniranu kompilaciju. ČOPOR - Čudnovato beskrajno putovanje počinje opet... (2010, Brlog Records/S.K.Z. 025)

Osmi solo rad Čopora znatan je glazbeni pomak od njegovih dosadašnjih tradicionalnih, uglavnom kantautorskih djela koja su većinom bila skladana konvencionalnim šan(k)sonjerskim načinom kojeg je on prozvao folk-noir.

Prvenstvena novina odnosi se na čisti povratak ka akustičnom delta-blues stilu kojeg do sada nije ispoljavao u ovakvim varijacijama (osobito u naslovima "Bluz putnika", vrlo lijepoj i emotivnoj "Bluz za moju dragu", te boemskoj "Cipele lutalice"), a druga je sve veća i naglašenija noise/electro eksperimentalizacija ("Život nije film", instrumental "Čovjek koji je volio sprovode" odsviran na distorziranu el.gitaru i čudnovati psycho-electro/noise space-trip "XXX", kao i završnica najdulje teme "Jednom će doći po mene"). Doduše i ranije je povremeno znao rabiti eksperimentalne štoseve na prethodnim albumima, no ovdje su oni dobili daleko konkretnije kosture koji posve opravdavaju ovakve egzibicije. Novina je također i korištenje formata acapella gospel-bluesa popraćenog samo sa ritmičkim pljeskanjem u jednoličnom taktu ("Kreni ovom cestom"). Poput njegovih prijatelja i kolega Olovnog Plesa, po prvi puta se bacio i na uglazbljivanje teksta hrvatske klasične književne ostavštine - "Utjehe nema u vodi" (iz poeme "Vagonaši" Dobriše Cesarića). Kako Čopor niže album za albumom, evidentan je napredak u kompozitorskom i aranžmanskom pogledu, tekstualno je i dalje baziran na snažnim lirskim preokupacijama protesta prepletenog emocijama, ali vokalno je posve linearan i u tom segmentu ne napreduje niti milimetar. Štoviše, ponavlja se i vrti u začaranom vokalnom krugu, a čak nekoliko naslova je ispjevao s istim melodijskim dionicama. Jedini izuzetak je najkraća, strahovito ekspresivna acapella "Moj brat kaže..." u kojoj jeca, stenje, zavija i plače do bola poput ranih klasičnih avangardista iz prve polovice 20. stoljeća kroz distorzirani mikrofon. Tematski, ovdje je riječ o sjajnim lirskim pogodcima i veoma interesantnom miš-mašu akustičnog folka i eksperimentalne noise/electro glazbe, ali kao što je već navedeno, osim polupjevanih i narativnih vokalnih dionica ne donosi prijeko potrebno uzbuđenje kakvo bi bilo da je na toj funkciji neki bolji i izrazitiji pjevač.

Dakle sve za pet osim onog poznatog Čoporovog vokala koji ne pokazuje niti mrvicu napretka.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/copor

Diskografija:
Gomila slika (2006)
San o velikom bijegu (2006)
Imitacija života (2007)
Girl Wich Name Begins With S - Totaba (2007)
Priča o dobrom ludilu (2008)
Ubojica u meni ubija polako (2009)
Sjećanje na snove (2009)
Čopor & Stipe (Nas dva) - Svatko je jedinstven (2009)
Staklene oči klauna (2009)
Čopor & Stipe (Nas dva) - Pogled sa stabla (2009)
Čudnovato beskrajno putovanje počinje opet... (2010) (IZMENA VREMENA) - Pirinčana jutra, EP (2010, Brlog Records/S.K.Z. 030)

Drugi rad srpskog kantautora Nikole nakon onog veoma loše snimljenog lo-fi albuma "Hajde pođi da vidiš ribarske mreže" (2008, Brlog Records/ S.K.Z. 010) je kratki 15-tominutni EP sa 4 pjesme. Ovaj puta snimci su tehnički kvalitetni i zadovoljavaju standarde akustičnog neo-folka, te se sada može točno razaznati o čemu Nikola pjeva i priča. Od starog materijala ovdje je ponovno uvrštena elegična balada "Ljubavi" i ranije znana, vrlo lijepa ambijentalka "Do sna Amerike" koja je dugo vremena stajala na njegovoj myspace stranici. Za razliku od Čopora, Nikola ima sjajan emotivan i duboko sugestivan vokal kojeg adaptira zavisno o melodijama, te ne bi bilo loše kada bi ovaj dvojac, tj. Nikola koji puta zapjevao barem kao gost na Čoporovim radovima. Tekstualno je također jak, pomalo sofisticiran, depresivan i mračan, a u spletu sa njegovim jednostavnim staccato i fingerpicking dionicama na akustičnoj gitari (osobito u skladbi "Gde nam je sve") nameću se i određene paralele sa dva velika i kultna tragičara - Tim Buckleyom i Nick Drakeom.

Minimalistički akustično djelce autora koji pokazuje velike kreativne potencijale.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/izmenavremena

Diskografija:
Hajde pođi da vidiš ribarske mreže (2008, Brlog Records/S.K.Z. 010)
Pirinčana jutra (2010, Brlog Records/S.K.Z. 030) NEVJERNI TOMO - Pogled z drugog brega (2010, Brlog Records/S.K.Z. 029)

U predahu između radova Olovnog Plesa, njihov akustičar, usni harmonikaš, pjevač i povremeni tekstopisac Tomislav Zorić pronašao je vremena da napravi svoj prvi solistički album. Pogledate li omot, uočiti će te apstraktni prikaz hrvatske naivne likovne umjetnosti sa dva strašila oko kojeg oblijeću još apstraktnije ptice, no neka vas omot ne zavara, ovdje se nalazi sjajnih 45 minuta kakve bi poželio svaki blues kantautor s područja ex-Yu.

Kako sam dobio integralnu verziju bez omotnice (Čopor je imao neki feler sa printerom), ne mogu garantirati tko su autori ovih tekstova, ali slobodno ću pretpostaviti da je Tomo poput pravog knjiškog moljca posegao u ostavštinu hrvatske književnosti isporučivši nekoliko vrsnih bisera koji djelomično odgovaraju i samom profilu repertoara matičnog mu banda. A možda je i sam on autor ovih tekstova... Prije svega to je najdulja kompozicija, ambijentalno-emotivna elegija "Jedra" po kojoj se Tomo posve identificirao s hrvatskom i inom pripadajućom scenom od vremena Drage Mlinarca i Jadranke Stojaković do Voland Le Mat i Mika Male uokvirivši skladbu akustičnom gitarom i pratećim harmonijama senzibilnih pozadinskih zvukova koji nalikuju na spoj klavijatura, harmonike i melodike. Nemam podatke, te ne mogu garantirati točno koji je instrument korišten, ali najviše nalikuje na melodiku. Da je veliki emotivac, za razliku od kolege Stipe Periše koji je buntovni kritičar često opsjednut punkerskim, protestnim, socijalnim i mračnim sferama, Tomo pokazuje u veoma senzibilnoj, sjajnoj zavičajnoj temi "Kostanj", laganom bluesu otpjevanom na kajkavštini koja je prava reminscencija razgovora dva stara prijatelja za vrijeme fajrunta u krčmi ili kleti o tome kako su im se razmimoišli životni putevi, a da je pravi poklonik izvornog delta-bluesa, dokazuje u "Naš izbor" popraćenom usnom harmonikom i zvukovima slide-gitare, mada se mora primjetiti da je ista neobično nalik na udarni hit Olovnog Plesa "Isprat će kiša". Jedna od energičnijih i bržih pjesama je "Noćas je moja duša", još jedna emotivna i vrlo optimistična, ovaj puta ispovjednička, posve religiozna pjesma ('noćas je moja duša ko' tiha, smirena luka, vedra negdje na cesti, ko' nikad žudjela Boga'), dok je izniman doprinos hrvatskom folku i etnu zapečatio u najljepšoj, naslovnoj kompoziciji "Pogled z drugog brega" kroz priču gledanu iz aspekta ženske osobe koja je sticajem okolnosti odvojena od svojeg dragog koji je netragom nestao. Pjesma u fabuli govori o starici koja je na samrti i živi na bregu u šumi, te je čitav život provela u samoći ('svilo sem si slekla, vrata sem zaprla, sama sem, znam da bodem skoro vmrla/ zakaj si me pustil, samu me ostavil/ otišel si nekam, nesi mi ni javil...'), a izvedena je u vrsnom spoju bluesa, reggae i ritma laganog čardaša, taman na raskrižju ova tri naoko nespojiva tempa sa intervalima usne harmonike i fućkanjem, te sa ambijentalnom završnicom gdje se Tomo poigrao akustičnom gitarom lupkanjem po žicama (vjerojatno palicama) asociravši na zvuk cimbula. Sjajno! Posljednja skladba na albumu je "Umiru dani", elegična minijatura koja je pravi, ono što se kaže, školski primjer rafiniranog koraka ka blues estetici gdje ima laganijeg i bržeg tempa kakvog je znao na ovim teritorijima prakticirati Ibrica Jusić. Između ovih 6 pjevanih skladbi rasporedio je 5 vrlo dobrih instrumentala - uvodni rockerski "Večernji boogie", lagani surf-tango "Kišno poslijepodne" u stilu The Bambi Molesters s nadosnimljenim sekvencama i ležerni "Poslijepodnevni blues" koji su izvedeni na električnoj gitari s povremenim tremolo i slide dionicama, dok su "Nedjelja navečer" i "Subotnji jutarnji blues" teme odsvirane na akustičnoj gitari i usnoj harmonici. Tomo sjajno barata sa gitarom što se do sada i nije moglo uočiti u sklopu matičnog banda gdje mu je osnovni zadatak sveden na demokratski odnos između njega i Stipe Periše, ali po prikazanim instrumentalima (osobito onim na el.gitari), mogao bi komotno svirati u skoro svakom iole potkovanijem svjetskom bandu od countrya, bluesa preko progressive-rocka do heavy metala, a možda i šire.

Čitav album je pravo srce i duša Tomislav Zorića, odnosno Nevjernog Tome, mirnog čovjeka u nemirnom bandu Olovni Ples i pokazuje sve odlike ovog autora da je sjajan kreativac pun ideja i senzibilnosti, te da umije iz klasičnog formata kao što je blues iznjedriti dovoljno novih uzbuđenja izvedenih samo na akustičnoj, amplificiranoj ili električnoj gitari. Osim toga, Tomo ima posve normalan, ali veoma vrlo lijep prirodni muški senzualan vokal, rafinirano kontinuiran po temama, voli pjevati gotovo na granici šapata, mnogo pažnje posvećuje intonacijama i zna se prilagoditi svakom stihu jer je po svemu sudeći detaljno uvjeren u ono što pjeva, može slušatelja potpuno uvjeriti u ispravnost tekstova, a niti jedan ispjevan stih nije 'bez podloge' koja govori mnogo više od onoga što se čuje.

Veoma bogati album koji je jedno od do sada najboljih ostvarenja iz kataloga Brlog Records/S.K.Z. Sjajan solo početak. Ovakvo nešto, djeco draga, nećemo dobiti tako skoro. Ne kažem da je Nina Romić, Voland Le Mat, Mika Male i cijela svojita sličnih izvođača 'slabija' destinacija, ali ovaj Tomo je napravio album s kojim će ga ostatak karijere pratiti kao breme Bob Dylana koji skoro da nikada nije u svojoj dugačkoj karijeri napravio bolje albume od onih iz ranih 60-ih godina.

Originalan, emotivan, senzualan, patetičan, umjeren... i pri tome fenomenalan. Uz njegove pjesme se može i zaplakati, spustiti poneka suza što nije nikakva 'bedara'. Sve je to u skladu sa ovim odličnim radom. Moram priznati da je i mene iznenadio...

Ocjena (1-10): 9 OLOVNI PLES - Rovovska akustika (2010, Brlog Records/S.K.Z. 028)

Već sam pogled na odličan omot sa crno-bijelom fotografijom nastalom negdje vjerojatno u 1. ili 2. svjetskom ratu gdje petoro vojnika prelaze pontonski mostić ostavljajući iza sebe spaljeno zgarište šume, sugerira da se ovdje radi o angažiranom djelu koje se potpuno izdvaja iz klasičnog opusa ovog sastava iz Dugog Sela. Izuzev nekoliko skladbi koje su izvedene u njihovom blueserskom izdanju koje ipak odudara zbog namjerno uvrnutog ekspresivnog lo-fi zvuka ("Grički dijalog", "Nikad činovnika od mene", "Moj grob"), preostali dio materijala je za njih sasvim netipičan i prije bi odgovarao profilu eksperimentalnih izvođača u rasponu od The Residents sve do francuskog Nocturne ili niško-ćuprijskog Third I. Stoga je i sam album posve začuđujuće ostvarenje sastavljeno od mnoštva samplova, elektronike, halova, delaya, reverba, lo-fi distorzija, raznoraznih glazbenih isječaka popraćenih spoken-word sintagmama koje su ponekad prodefilirane sistemom naopačke reproducirane trake... Osim toga, cd je i interaktivnog sadržaja; paralelno sa pjesmama, zavisno u kojem kompjuterskom programu se preslušava (najpogodniji je Windows Media Player), na ekranu su prisutni i tekstovi, kao i poneki komentari, te svi prateći podaci koji govore o samim skladbama što dovoljno sugerira da je Olovni Ples dosegao potpunu kreativnu zrelost i sposobnost vladanja digitalnom tehnikom.

Ustvari, "Rovovska akustika" je u određenu ruku alternativna verzija prethodnog albuma "Gnijezdo bez sokola" (2009, Brlog Records/S.K.Z. 021) sastavljena od pjesama koje su vjerojatno pripremali za klasičan studijski rad (prisutna je i ona odlična, turobno olovna tema "Gospode prosvijetli me" sa prethodnika), no namjerno su zvuk propustili kroz mnogobrojne efekte kako bi mu priskrbili izuzetno eksperimentalan i zaista bizaran šlih. Uz obavezne tekstove hrvatskih književnika (Ivan Goran Kovačić, Antun Gustav Matoš, Dragutin Tadijanović i Miroslav Krleža), Stipe Periša je uvrstio i nekoliko vlastitih, te se pozabavio meni nepoznatim likom Mor Krom Kinski iz Dalibor Šparetićeve "Obiteljske usmene predaje". Priča kaže da je Mor Krom Kinski iliti MKK bio mistik, pjesnik i muzičar rođen 1901. u Bakru, a sa 14 ili 15 godina je poslan na Galipoljski poluotok gdje je upoznao australskog Hrvata Marka Šparetića koji ga je učio sviranju gitare rovovske akustike. Ujutro oko 4.45h, u nedjelju, 9.I 1915. započeo je saveznički brutalni pohod u kome je, kako kaže statistika, živote izgubilo 252.000 tisuće ljudi, a među njima i Mor Krom Kinski, no izgleda da to ipak nije točan podatak... Stoga se između ostalog "Rovovska akustika" bavi i ratnom tematikom (spoken-word "Rat za Ros", te mračni ambijentalni industrial komadi "Rovovska akustika", "Vojnikova ruka", "U planini mrkoj nek mi bude hum") koja je indirektno ili direktno povezana i sa današnjim poveznicama nezaposlenosti i opće loše društvene atmosfere koja dovodi do pada morala i duhovnih vrijednosti, gubitka svjetonazora i optimizma, pa čak i sklonosti prema suicidu koji je opisan u stravičnoj akustičnoj horor temi "Kuća broj 42" koju je osobno napisao upravo Mor Krom Kinski. Tekst je zaista morbidan, a izvedba je mračnija i od samih rodonačelnika akustičnog žanra - Buckleya i Drakea - 'slušaj me sad pozorno/ sutra u ponoć dođi na kraj ulice/ ponesi ono najnužnije/ reci majci da te nema, da odlaziš zauvijek, jer ja te vodim u drugi svijet/ moja draga, ljubljena djevojko, idemo daleko i ne vraćamo se više nikada.../ u kući broj 42, gore na katu, druga soba desno, ima greda dovoljno čvrsta za nas dvoje, ljubljena...'. Još jedna vrlo slična skladba je uvodna "Više se ne bojim visine", također od MKK-a, opsjednuta samoubojstvom i skokom s balkona.

Bez obzira što je početni dio albuma naoko zvrkaste i otkačene naravi (kratki jednominutni skit "Neki ljudi ne vole ovakvu glazbu", dvominutna samplirana "Mozartov satelit" sa restauriranom temom "Wiegenlied" W.A.Mozarta na verglecu, spoken-word komad "Ispucane usne"), s vremenom sve ove, uvjetno rečeno zafrkancije, pretvaraju se u ozbiljnu poemu koja kreće od Waitsovsko-Residentsovskih "Dajte mi vodu" i socijalne "Piše dole i cigarete", te se poput filmske fabule u formatu omnibusa redaju sve lošiji, morbidniji i stravičniji prizori koji završavaju fatalistički. Ako ne sa smrću, onda barem sa insinuacijama na nju i željom da se ovaj život okonča, pa makar i samoubojstvom. Teška i olovna atmosfera kojom je obavijen drugi dio albuma uprizoren je kroz inventivan i pronicljiv eksperimentalni pristup koji je pun minimalističke psihodelije, različitih efekata i natruha elektro-akustičnih glazbenih opservacija, no vjerojatnost je da ovakav performans uživo možda nikada nećemo dobiti od Olovnog Plesa koji će i dalje raditi svoj standardni amplificirani blues/country-rock.

Djelo je stoga još raritetnije u njihovom opusu, te je sasvim neočekivani eksperimentalni rad kojim dokazuju da su hrabri kreativci i na području gdje ih se najmanje moglo očekivati.

Ocjena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/olovniples

Diskografija:
Olovne pjesme za olovni ples (2007)
Noć bez jablana (2008)
Gnijezdo bez sokola (2009)
Proljeće u decembru, live (2010)
Rovovska akustika (2010) VARIOUS ARTISTS - ??? (Brlog Records/S.K.Z. 026)

Kompilacija koja je sastavljena od inozemnih izvođača koji su toliko šlampavo navedeni da ih niti mp3 player nije mogao pročitati, odlika su neprofesionalnog odnosa gazde Čopora prema njegovom izdavaštvu. Nije to njemu prvi puta, ali u ovom slučaju mu treba dati ozbiljne packe. Ovdje je sabrao 11 pjesama nekih posve nepoznatih, ali vrlo dobrih izvođača za koje se nije niti potrudio navesti kako se zovu, a neke od pjesama imaju onaj neshvatljivo usrani naslov 'track 1' ili 'track 2', što se zna desiti i kod bliskog mu kompanjona, Zdene Franjića & Slušaj najglasnije. Zaista nije teško upisati nazive izvođača i pjesama na mp3, pa to bi i malo djete koje umije baratati tastaturom poznavajući slova znalo napraviti...

Nego, ovako smo dobili šareni rad za kojeg je Čopor samo naveo 'kompilacija stranih autora' i ti si sad misli kako se oni zovu, odakle dolaze i šta nam to imaju za poručiti. Tc, tc, tc... Evo primjer, prve dvije simpatične akustične-folk stvari nalik na kombinaciju sladunjavih Lemonheads, Dinosaur Jr. i The Flaming Lips imaju naslove "How I want" i "Summer adventure", ali nije naveden autor (kasnije saznajem da je riječ o Kyst s albuma "Cotton Touch"), dok je ostatak kompilacije borba slušatelja koji bi ovo htjeli čuti i Čopora koji nemam pojma zašto nije naveo o kojim je autorima i pjesmama riječ. Kada sam ovo stavio u kompjuter, skoro sam poželio cd baciti u smeće zbog krajnje neodgovornog i plebejskog pristupa Čopora ovoj kompilaciji, ali sam ipak pretrpio dozu bez informacija koje su prijeko neophodne. Popizdim od ovakvih šugavih i nepotpunih informacija!

Naravno, sve pada u vodu kada dobijete jednu ovakvu kompilaciju, ali barem je glazba hm, koliko-toliko dobra, no fučkaš to sve kad ne znaš niti naslov pjesme, niti autora, a niti ne dobiješ nikakvu informaciju o njima. Čopor kao sastavljač trebao se potruditi da napravi nekakav press materijal, ali ovo je u rangu početnika koji je sjeo za kompjuter i sastavio izbor radova koji su mu došli preko myspace i pripadajućih web stranica, nego je copy/paste tehnikom samo prebacio njemu omiljene pjesme u jedan folder i upržio ih na cd. Ma čekaj malo... Joj, joj, joj, nećemo gubiti vrijeme na objašnjavanje tehničkih bedastoća... Ajde, pregrmiti ćemo i ovo, ali nikad više ubuduće... One grozomorno nazvane "Track 1" i "Track 2" navodno su pjesme banda koji se zove MOSHIDA, a vrlo dobro su interpretirane kroz kombinacije akustične gitare i elegično-patetičnog vokala koji je vjerojatno kantautor iz neke američke pripizdine. E, onda dolazi najbolji dio ove bezimene papazjane (da ne velim nešto drugo), sa izvođačem koji se zove RAJAAJAJA i po onome koliko se ja razumijem u jezike, ovo bi trebalo biti iz Finske. Pjesma "Ooutuuled" je lagana, odsvirana u kombinaciji akustične i električne solo gitare sa finim, gotovo neprimjetnim dionicama bubnjara (činele) i klavira u stilu demo snimke David Sylviana kada po prvi puta isprobava neku svoju pjesmu, dok je druga "Itkud" plesniji akustični pop kakvog valjda svi na ovom svijetu rade - od R.E.M. do Severine i Hladnog Piva. Ne znam zaista o čemu pjesma govori, ali muzika je veoma fina, no nije mi jasno zašto je odrezana... Sam finski jezik je nevjerojatno pjevan i uz madžarski i estonski je jedan od najpjevnijih jezika u Europi mada sa europskim jezicima nema nikakve sličnosti. Znate li da Finci imaju 14 izrazito pjevnih samoglasnika i strahovito bogati, za nas indoeuropljane zamršen jezik? Pokušavam godinama svladati jezik moje supruge, madžarski, ali mi ne ide... Naredni izvođač, THE SEA KINGS (pjesma "Vilages 11") podsjeća na neku kombinaciju irskog folka i popa vox-exdended tehnike Meredith Monk, u pjesmi se provlači jedno 4-5 vokala (između ostalog i jedan ženski) uz pratnju akustične gitare, violine i djembi (ili nekog sličnog udaraljčkog bubnjića, možda bodhran, konge ili nešto slično), ali jako lijepo pjevaju, a to je ono što Čoporu manjka. Čak bi se približno moglo opisati i kao jedna varijacija onog sjajnog banda Bleeding Heart Narrative, te se nametnuti kao hit ove kompilacije. Dobra pjesma, fino napravljena.... PABLO LEFIO, sljedeći izvođač koji je zastupljen sa kompozicijom "Tormenta master enero" meni više nalikuje na ženski vokal tipa Joan Baez i naše Lidije Bajuk, nego li na nekakvog španjolskog kantautora koji pokušava baratati s akustičnom gitarom da zadivi svijet svojim umjećem. Ima nešto pederasto u tom vokalu i općenito u tim Španjolcima koji pokušavaju biti oportunistički nastrojeni s naglaskom na alternativu. Oni bolji znalci sjetiti će se usranog šminkerskog koncerta za kvazi darkere gnjecavog O Paradise u Zagrebu... Ovo je nešto vrlo slično. Nema tu 'jaja', samo pederasto ispoljavanje emocija, ali izgleda da Španjolci samo to mogu i znaju napraviti. Baš me zanima jel' taj Pablo zna za Haemorrahage, njihov fantastičan španjolski sludge/death-metal/hc band koji je daleko toga više i konkretnije rekao na svojim albumima (a o scenskim prikazima da ne govorim). Za zadnjeg izvođača s ove kompilacije ne bih mogao garantirati da li se zove CARLOS COSTRA ili nekako drugačije, ali ovdje je Čopor kao kompilator 'zasrao' do daske. Jedna stvar se zove "Carlos Costra", a autor je Armadura, druga stvar se zove "Es donde", a zadnja je potpisana nazivom autora Malazar. A meni se sve čini da je riječ o jednom te istom izvođaču, još jednom španjolskom kantautoru koji jeca i stenje uz svoje tekstove (nemam pojma o čemu govore, u jednom dijelu se spominje marihuana), ali mu je interpretacija za razliku od Pabla Lefita barem 'muškija' i nije toliko pederasta, no sumnjam da prolazi u Španjolskoj (moguće da je i iz Latinske Amerike ili Mexica, nemam pojma), a najmanje da će proći u Hrvatskoj i na Balkanu osim ako se ne ponudi kao priča nekoj TV sapunici. Sumnjam da se itko više sjeća onog koncerta Silvie Pendide Alvarez iz malenog Miecendea u Galiciji u KSET-u (14. lipanj, 2005., predgupa su bili Afion) koji je bio najavljen veličanstveno jer je već tada imala 5 objavljenih albuma, a na koncu je ispraćen sa razočaranjem jer dotična djevojka s akustičnom gitarom nije znala niti posložiti 2-3 akorda, a kamoli komunicirati s publikom na stravično lošem engleskom jeziku. Već sam imao kroz duuugo razdoblje praćenja ovakve glazbe vidjeti uživo mnoge tzv. 'majstore', ali ovo nije ništa, čak je lošije i od same Silvie. Nisam se niti potrudio vidjeti kako danas Silvia Pendide kotira u Španjolskoj jer je ostavila dojam ispodprosječnog Čopora kojeg u tom trenutku nisam poznavao, ali španjolska scena izuzev fenomenalnih metalaca Haemorrhage ništa osobito nije dala u zadnje 3-4 godine.

Dobro, ako ništa, ovo može poslužiti kao primjer kako se nikada ne treba napraviti kompilacija i njena sama tehnička priprema.

Naslovi: 1.KYST - How I want, 2.KYST - Summer adventure, 3.MOSIDA - Track 1, 4.MOSIDA - Track 2, 5.RAJAAJAJA - Ooutuuled, 6.RAJAAJAJA - Itkud, 7.THE SEA KINGS - Vilages 11, 8.PABLO LEFIO - Tormenta master enero, 9.ARMADURA CARLOS COSTRA - No name, 10.??? - Es donde, 11.MALAZAR CARLOS COSTRA

Ocjena (1-10): Čoporu kao investitoru i uredniku: 0, autorima: 7

Sva dosadašnja izdanja Brlog Records:

ČOPOR - Gomila slika (2006, Brlog Records/S.K.Z. 001)
DR.AGO - October Star (2006, Brlog Records/S.K.Z. 002)
ČOPOR - San o velikom bijegu (2006, Brlog Records/S.K.Z. 003)
DR.AGO - 98_00_12 (200?, Brlog Records/S.K.Z. 004)
ČOPOR - Imitacija života (2007, Brlog Records/S.K.Z. 005)
GIRL WICH NAME BEGINS WITH S - Totaba (2007, Brlog Records/S.K.Z. 006)
RAZNI IZVOĐAČI - Šta se to ovdje kuha, porcija prva (2007, Brlog Records/S.K.Z. 007)
REAL LIVE TIGERS - This Is Sometimes A Riverbed (2008, Brlog Records/S.K.Z. 008)
ČOPOR - Priča o dobrom ludilu (2008., Brlog Records/S.K.Z. 009)
IZMENA VREMENA - Hajde pođi da vidiš ribarske mreže (2008, Brlog Records/S.K.Z. 010)
MESTA - Bez dna tajni (2008, Brlog Records/S.K.Z. 011)
PRKOS DRUMSKI - Vreme ispred nas (2009, Brlog Records/S.K.Z. 012)
ČOPOR - Ubojica u meni ubija polako (2009, Brlog Records/S.K.Z. 013)
ČOPOR - Sjećanje na snove (2009, Brlog Records/S.K.Z. 014)
SNOW CREATION & TRUMPETMAN - Trees. Nest. Happiness (2009, Brlog Records/S.K.Z. 015)
JAHRTAL - Lichtbuch (2009, Brlog Records/S.K.Z. 016)
ČOPOR & STIPE (Nas dva) - Svatko je jedinstven (2009, Brlog Records/S.K.Z. 017)
BIG SPIRIT & AARON GODWATER - Split album (2009, Brlog Records/S.K.Z. 018)
ČOPOR - Staklene oči klauna (2009, Brlog Records/S.K.Z. 019)
ČOPOR & STIPE (Nas dva) - Pogled sa stabla (2009, Brlog Records/S.K.Z. 020)
OLOVNI PLES - Gnijezdo bez sokola (2009, Brlog Records/S.K.Z. 021)

RAZNI IZVOĐAČI - Gledajući unatrag vidim naprijed (2010, Brlog Records/S.K.Z. 023)
OLOVNI PLES - Proljeće u decembru (2010, Brlog Records/S.K.Z. 024)
ČOPOR - Čudnovato beskrajno putovanje počinje opet... (2010, Brlog Records/S.K.Z. 025)
VARIOUS ARTISTS - ??? (Brlog Records/S.K.Z. 026)
OLOVNI PLES - Rovovska akustika (2010, Brlog Records/S.K.Z. 028)
NEVJERNI TOMO - Pogled z drugog brega (2010, Brlog Records/S.K.Z. 029)
IZMENA VREMENA - Pirinčana jutra, EP (2010, Brlog Records/S.K.Z. 030)

Web: www.myspace.com/brlogrecords

horvi // 07/07/2010