U zadnje vrijeme smo obasipani sa raznim kompilacijama koje pokušavaju oživjeti scenu i dati nekakav privid kako raznovrsnosti (Bistro na rubu šume, Tragovi...). Dok su ostale kompilacije uglavnom usmjerene na dizanje svjesnosti tzv. underground scene, ova je usmjerena na isticanje da eto postoje bendovi koji sviraju ono što bi na zapadu zvali komercijalnim pop/rock-om. To što su kod nas, bar što se tiče tretiranja ovakvih bendova, stvari malo iskrivljene i što je ova kompilacija uopće potrebna je priča za neku drugu priliku.

Prvi započinju Markiz sa Na kraju priče. Tipična i brzo zaboravljiva hard rock/pop polulaganica koju jedino spašava odličan vokal pjevačice ReD, idealna za ispunjvanje radijskog prostora, nit privlači pažnju nit smeta. Na bend svejedno treba obratiti pažnju jer bi se moglo dogoditi da upecaju odlične pjesme kada se malo izvježbaju u skladanju.

Sljedeći su Morso sa Hej vi. Energična disco-punk poskočica sa odličnim produkcijskim radom i aranžmanima. Uzimajući u obzir njihovu sklonost ka produženim elektro dijelovima koje vole svirati uživo, ovakva jednostavna pjesma bez balasta je pravo osvježenje. Odličan bend za popunjavanje mjesta na festivalima jer bez problema mogu rasplesati publiku bez nekog potrebe poznavanja materijala.

Treći su Kinoklub sa Slatka tajna. Uobičajena Blink 182-ovska polubalada sa srednjoškolskim stihovima. O njima se već sve zna, ili ih se voli ili prezire, nema nekog srednjeg puta, a ova pjesma neće promijeniti omjer.

Četvrti je Krešo sa Kiselim kišama i pjesmom Uvijek. Standardna ska poskočica sa odličnim trubačkim dionicama, zanimljivom solažom na kraju i naravno, tekstom o alkoholiziranju. Cijelu stvar od zaborava spašava karizmatični vokal Kreše koji odiše autentičnošću.

Peti su M.O.R.T. sa Ninom. Odlična punkerica sa zarazni groove-om i refrenom otpjevana izraubanim glasom, dostojna najperspektivnijeg rock benda ove godine.

Šesti su Gatuzo sa Poslije kiše. Ono što se čini kao njihova tipična jednolična rockerica začinjena je dobrodošlom Šiljinom solažom na kraju. Nadam se da ubuduće koristiti više dinamike u svojim pjesmama kako bi napokon zauzeli mjesto naših Black Keys-a jer definitivno imaju kapaciteta za to pa i više.

Sedmi su Big Strip Gorila sa Dresden. Dosta netipična mračna post-punk ljubavna priča obziorom na njihovu inače veselu narav. Post-punk revival je još uvijek jak i oni bi mogli dobro kotirati kod publike sklone indie-rocku.

Osmi su Silente sa Kako misliš. Odlična melodija vođena violinom, istrzani Tiborov vokal te tekst prepun arhaičnih izraza još jednom pokazuje fascinaciju Waterboysima i potvrđuje vjerojatno jedine izvođače koji mogu pomiriti sve strane slušateljstva.

Deveti su Mjuzikl sa sebi nesvojstvenom sporogorećom laganicom Ti i ja. Pomalo zavaravajuća pjesma budući se radi o zajebantskom punk bendu. Očito su se odlučili malo uozbiljiti za ovaj festival.

Deseti su Sane sa Igrom. Pomalo nelogičan odabir sa jedne strane zbog toga što je pjesma na hrvatskom, a album About Time koji su predstavljali uživo je na engleskom, sa druge strane što je pjesma konvencionalna balada, a album je prepun agresivnog alternativnog metala. Da li su u međuvremenu odustali od pristupa na hrvatskom ili djeluju na dva kolosijeka, vrijeme će pokazati.

Jedanaesti su Radio Luksemburg sa Kažeš. James/U2 sporogoreća balada sa lijepom melodijom potpuno sukladno MO sa posljednjeg albuma. U idealnim uvjetima bi punili stadione.

Dvanaesti su Nosači zvuka sa Ti imaš sve. Popunjavaju onaj prostor kojim su nekada vladali Songkillersi i Dino Dvornik, samo sa dodacima jazz fusiona.

Trinaesti su And the Kid sa Orange. Spajanje Smith-ovskih gitara i RATM-ovsko ponavljanje radničkih parola. Još da je samo vokal malo angažiraniji, bilo bi odlično.

Četrnaesti su F5 sa Conclusion in November. Čudan spoj koji počinje kao lagani r'n'b sa soul ženskim vokalima da bi se pred kraj dodatkom gitara pretvorio u gotovo pa industrial. Navodno već imaju inozemnu karijeru. Vidjet ćemo na što će album ličiti.

Petnaesta je Queen of Sabe sa Nismo bogovi. Osvježavajuće konvencionalna alt rock pjesma sa snažnim ženskim pečatom.

Šesnaesti su The Orange Strips sa History of you. Neopjevani junaci domaće indie-ja još jednom zakucavaju sa odličnom melodijom, odličnim gitarskim radom i istom takvom solažom na klavijaturama. Samo da vokal nije toliko iritantno mekan i ravan.

Sedamnaesta je Sara Renar sa Jeseni. Vidjela je kuda vjetar puše pa je prešla na ovih dana neizbježni synth-pop. Odlučila se na laganu psihodeličnu varijantu uz obilato korištenje loop-ova. Ovako snimljeno u studiju nije loše, ali uživo bi moglo zvučati malo naporno.

Posljednji su Libar sa Odrasli. Odlična međuigra višestrukih klapskih vokala, ritam sekcije i gitara. Počinje gotovo kao drum'n'bass da bi se kasnije pretvorilo u izmenjivanje vokalnih i instrumentalnih dionica.

Na kraju svega se vidi da je cilj žirija koji je birao pjesme bio da se stvori domaća inačica radijske play liste kakva se inače pušta zapadnim komercijalnim postajama. Bilo bi odlično kada bi ovako izgledala play lista bilo koje nacionalne radio postaje, ali više-manje se zna kako velika većina ovih pjesama ima šanse da završi na radijskom programu u nekom normalnom vremenu izvan usko specijalizirane emisije, osim par izuzetaka, kao tele kod mesara. Ne može se tu kriviti ni radio postaje.

One zbog financiranja moraju birati pjesme na koje se lijepe sponzori, ali i to je priča za drugu priliku. Uglavnom zoran pokazatelj kako postoje domaći komercijalni bendovi, samo da se sve ostale stvari poslože...

tomislav // 06/11/2014

PS: Offrock cd će kod kuće slušati Magdalena Kuzmić.