home > mjuzik > DEMO/ D.I.Y. izvođači 2016., 5. dio

kontakt | search |

RAZNI IZVOĐAČI: DEMO/ D.I.Y. izvođači 2016., 5. dio (2016)

BOROVSKI ŠTAKORI (Vukovar), MANEKENI (Pula), NAREDNIK LOBANJA I VOD SMRTI (Zagreb), PAGANUS DIABOLOUS (Pančevo), PAJPEROV SMIJEH (Banja Luka), SHE BROUGHT ME GASOLINE (Zagreb)
[  ]

BOROVSKI ŠTAKORI - Cenosillicaphobia (d.i.y., 2016)

Otkačeni vukovarski oi!punk-rock bend osnovan 2008. dogurao je već do svojeg trećeg albuma, ovom prilikom po prvi puta u vlastitoj produkciji što se odrazilo u kvalitetnijem zvuku spram prethodna dva "To smo uvijek bili mi" (2011) i "Romantika i Drama" (2012). Prvi je bio žestok oi!, vrlo ozbiljan s lokalnim temama, a drugi se oslobađao prilično zakočenog garda, doduše ostao je vezan uz lokalne motive, ali je pokazivao i prve znakove humoreski, te laganih skokova u funk, reggae i blage naznake prog-aranžmana.



Ovdje se stilski baziraju na klasičnom punku s primjesama hard-rock/blues/boogiea, primjerice u otvaraču "Kazan bluz", ditiramb-odi domaćoj rakiji, te u uvodniku pjesme "Papi Shlapi" što odvijuga u ska-punk, potom na garažnom rocku "Tko sam ja", nezaobilaznim ska poskočicama ("Džabalebaroš"), rockabillyiju "Nije ljubav šleper Malbora", a bome i na heavy'n'roll elementima bliskim referencama Motorhead kroz pjesmu "Nema predaje" punoj solo improvizacija čak tri gitarista Nixyija, Lere i Pere koji su u kompletu napucani svim potrebnim finesama da komotno šeću iz žanra u žanr od rocka, heavija do punka, reaggea i ska koji je na prethodniku bio prilično šlampavo produciran poput tamburaškog čardaša i svatovskog drmeša.



Osobitost su im kompleksni aranžmani u kojima spoje po nekoliko žanrova poput vesele zafrkancije "Suck my ballz (feat. Karizmatik)" s refrenom 'tko sa djecom spava u ćuzi se budi, dođi srce maloljetno pokaži mi grudi/ tko sa djecom spava budi se u ćuzi, da li voliš mala da te majstor...' gdje protežiraju snažni punk, laganije intervale u himničnom refrenu, te neočekivani izlet u alter/hip-hop metal a'la RATM s gostujućim lokalnim reperom Karizmatikom i to u svega 2 minute i 25 sekundi! A u najduljoj završnoj "Noćas (feat. Bucek)" komprimiraju baladu, laid-back psihodeličnost, rock i oi! u dinamički raspoređenom aranžmanu s minimalističkim nadogradnjama iz žanra u žanr. Dakako, za pristaše paradoksnih shema najviše će upaliti jednoobrazna zafrkancija "Sve je ona meni", obrada tamburaša Slavonskih Lola 'sve je ona meni pivo popila, sada laže kurva, drolja da sam pio ja'. Da ne bi bilo samo sve u duhu čiste zafrkancije, pronađe se i angažiranijih momenata poput pokazivanja srednjeg prsta "Poštovani sabore" ('150 nakaza u saboru sjedi, bez mozga fakultet ništa ne vrijedi'), te otvorene socio-političke kritike društvu i općoj letargiji kroz liriku pjesama "Tko sam ja" i "Džabalebaroš".



Upečatljiv vokal frontmena Tonyija, te moćna ritam sekcija Boca (bas) i Zoka (bubnjevi) sprovode vrlo kreativan bazičan punk u različitim smjerovima tako da od pjesme do pjesme ovih 33 i pol minuta odiše raznolikošću i bogatstvom odvajajući se od striktnog žanrovskog kalupiranja koje često umije prerasti u dosadu pjesama sličnih kao jaje jajetu. Doduše Borovski Štakori nisu toliko progresivni da vuku drastične stilske promijene poput metamorfoza The Clash, ali nisu niti daleko od toga. Svakog žanra i stila kojeg se prihvate vrlo dobro im stoji, znaju ga uklopiti u vlastiti izraz, te s njima rade vrlo dobre miš-maš slojeve čiste zajebancije i angažirane programatike.

Kandidat za jedan od najboljih hrvatskih demo/d.i.y. albuma 2016. Nadam se da ćemo ih u skoro vrijeme vidjeti u Zagrebu.

Naslovi: 1.Kazan bluz, 2.Poštovani sabore, 3.Tko sam ja, 4.Džabalebaroš, 5.Sve je ona meni, 6.Papi Shlapi, 7.Nema predaje, 8.Suck my ballz (feat. Karizmatik), 9.Nije ljubav šleper Malbora, 10.Noćas (feat. Bucek)

Ocjena (1-10): 9
Web: https://borovskistakori.bandcamp.com/

Diskografija:
To smo uvijek bili mi (2011)
Romantika i Drama (2012)
Cenosillicaphobia (2016)
[  ]

MANEKENI - On Stage (d.i.y., 2016)

Poprilično ovremešena pulska supergrupa što datira još iz prošlog stoljeća kada su objavili dva d.i.y. albuma "Čovijek sa sunca" (1998) i "MaNeKen Garage" (2000) ponovno se diskografski aktivirala nakon više od 15 godina i realizirala ovaj živi zapis na kome izvode uglavnom taj stari repertoar. Nema podataka da li je ta originalna ekipa i dalje kompletna (Debac - vokal, Cruz - bas, Pizzo - bubnjevi, te Mifra i Margi - gitare), no po konciznosti svirke i nonšalantnoj zafrkanciji reklo bi se da ništa bitnije nije narušilo njihov zabavljački temperament alternativnih rockera što sviraju ironičan grunge prožet disco ritmovima, funkom, psihodelijom ("Amsterdam", "Cijeli je svijet"), hardcoreom ("Manekeni in the house"), hard-rockom ("J.J."), a nerijetko znaju uzeti i obrade pod pazuh s dovitljivim adaptacijama ("Wall" - "Another brick in the wall" Pink Floyd) ili čiste posuđenice-insinuacije na "I feel love" Donne Summer, melodije "Happy birthday" i "Pretty woman" (uvod za pjesmu "Mašina") i tako svašta nešto.



Gitare su im najjači dio infrastrukture gradeći raznolike konfiguracije od žestokih sve do lepršavih i ambijentalnih dionica, a glazba i temperament su usmjereni prvenstveno na zabavu neopterećenu nekim pretencioznim porivima da se bend kao takav striktno fiksira uz neki fah ili određene uzore što će reći da postoji spretna spona originalnosti u spajanju svega i svačega gotovo do transžanrovskih razmjera.

Naslovi. 1.Manekeni in the house, 2.Raketa, 3.Pog, 4.Nostalgično, 5.Amsterdam, 6.Pravi sportski tip, 7.Kada se probudim, 8.Wall, 9.J.J., 10.Mašina, 11.Cijeli je svijet

Ocjena (1-10): 7
Web: http://manekeni.bandcamp.com/

Diskografija:
Čovijek sa sunca (1998)
MaNeKen Garage (2000)
On Stage (2016)
The Stuff (2016)
[  ]

NAREDNIK LOBANJA I VOD SMRTI - Nitko neće preživjeti (d.i.y., 2016)

Već legendarni zagrebački d.i.y. thrash/death/speed metal bend koji ne treba 'rekord lejbl' nakon deset godina rada dogurao je do svojeg drugog dugosvirajućeg studijskog albuma. U nešto više od pola sata Kostur Ratnik (vokal, gitara, Ljudevit Orešić, ex-Throm, Pogavranjen), Göri (gitara), Stid (bas, Denis Balaban, Usud, Pogavranjen) i Progonitelj (bubnjevi) koncipirano razgraničavaju brutalno ekstremne reference s periodičnim predasima uvijenih u fina i mračna staccata koji puta izlazeći iz okvira metal gabarita u space/alter-rock ("Ratrovanje" s manjim učešćem klavira) ili povremeno u doom/sludge intervale ("Đavolja utroba" i nova verzija "Grobocop" iz 2013. sa singla "Nuklearni nož"), no kad se uhvate standarda, kako su nekoć sami tvrdili 'brze i glasne glazbe s klišejiziranim riffovima, lošim vokalom i još lošijim zvukom' postižu opake galope kroz pjesme "Rafalna paljba", "Tenkovi demoni" i "Pošast".



A tekstovi su, zna se, mada napucani ratom, tenkovima, razaranjima i sličnim strahotama ustvari metafore opsadnog stanja ljudske svijesti dovedene na rub gladovanja i poremećene egzistencije da je jedino krvava revolucija izlazak iz sumanute materijalne stvarnosti u kojoj se više nema što izgubiti osim hrabro poginuti na bojištu i prerasti u mitske razmjere legendarnih ratnika-junaka. Dakako, njihovi fanovi vrlo dobro znaju da bend nastupa u vojničkim uniformama i sije smrt uništavajući neprijateljsku živu silu, zato smrtnici i grešnici pripazite. "Nervni gas" i "Maximum napalm" su već koristili u tu svrhu, a odavno postavljene "Nagazne mine" (sve s albuma "Trupa trupala", 2011) samo čekaju na nespretnog putnika-namjernika, po mogućnosti potencijalnog neprijatelja. Valhala je širom otvorena.

Naslovi: 1.4 asa, 2.Rafalna paljba, 3.Tenkovi demoni, 4.Pošast, 5.Ratrovanje, 6.Đavolja utroba, 7.Grobocop

Ocjena (1-10): 7
Web: http://naredniklobanjaivodsmrti.bandcamp.com/

Diskografija:
Pucaj da ubiješ 7'' (2007)
Maximum Napalm 7'' (2007)
Trupa Trupala (2011)
Siroče rata 7'' (2012)
Nuklearni nož 7'' (2013)
Živi Nemrtvi: Umrtvo i sirovo u Zagrebu (2014)
Nitko neće preživjeti (2015)
[  ]

PAGANUS DIABOLOUS - Dear Winter (d.i.y./ Sepulchral Silence Records, 2016)

Da je ovdje korišten drugačiji 'clean' vokal umjesto pakleno mračnog i nadasve nerazgovjetnog mrmljanja na engleskom, skoro više od polovice ovog materijala od skoro sat vremena ne bi imalo veze s black metalom već nekim electro-gabberom, post-industrialom i minimalističkim gothic/dark-wave lo-fi eksperimentom jer je većinski dio infrastrukture urađen na klavijaturama i programiranim ritmovima. Jedino što ga s glazbene strane vuče na black metal je gitara i taj opaki vokal (a i vrlo osorna, brutalna, ekscentrična i mizantropska lirika nezahvalna za komentar).



Bend je startao 2014. kao dvojac, pa je jedno vrijeme bio trojac da bi naposljetku ostao oneman projekt Mihajla 'Ragnara' iz Pančeva koji je ovaj rad opskrbio svojim medikamentima - programiranim ritmovima, klavijaturama i gitarama, ali nažalost, glazbeni talent mu je vrlo minoran, minimalistički manipulativan i šablonski predvidljiv poput copy/paste repeticija jednog te istog obrasca koji je zarobljen u svojem uskom formatu ne dozvoljavajući nikakve upečatljivije poduhvate. To su slabašni odjeci jednostavnih riffova s plitko sastavljenim backgroundom od kompozicije do kompozicije koje bi možda sa živim instrumentalistima (osobito s bubnjarem) vjerojatno daleko kreativnije zvučale da ima Mihajlo malo više gitarističkog i kompozitorskog poduzetništva. Jedina pjesma koja donekle odskače od ovakvih shema je obrada Prognan "Vapaj pokojnika" gdje se drznuo odsvirati i melodične staccato arpeggio dionice; elem, može on i bolje kad bi bilo još nekih iskusnijih muzikanata pored njega. Za sada ovo je tek probni rad najsirovijeg i najjednostavnijeg black metala, još siromašnijeg od ranih radova Burzuma i nekadašnjeg Xasthura, odnosno Scott Connera - Malefica koji je napustio black metal i već godinama radi akustiku pod imenom Nocturnal Poisoning. Samo predložak za nešto što bi trebalo biti daleko bolje od 'homemade/ handwork' sadržaja.

Naslovi: 1.Burnt black wings, 2.Beyond the life, 3.Covering the steps of a killer, 4.Dear winter, 5.Death spell under my early grave, 6.Thy shadow, 7.Vapaj pokojnika (Prognan cover), 8.Spirits of the damned, 9.The tale of the bloody rose

Ocjena (1-10): 3
Web: www.facebook.com/firaunandragnar/?fref=ts
[  ]

PAJPEROV SMIJEH - Od sjene do sunca (d.i.y., 2016)

Nekad uistinu davno, početkom 2009. recenzirao sam kompilaciju "KoBleDaBle" (Slušaj najglasnije) s bendovima iz Banja Luke na kojoj se pronašao i ovaj bend na kojeg sam, iskreno govoreći, posve zaboravio (http://terapija.net/njuz.asp?ID=5683 ). Tada su imali samo jednu, inače prvu studijski snimljenu pjesmu "Optimista" u čvrstom funk/nu-metal stilu, te premda su radili pune 4 godine (od 2005.), svoje prve snimke su počeli realizirati 2011. kada su naredali 3 demo materijala pripremajući se za album radnog naziva "Dvoalbum" s dvadesetak pjesama koji je svoje svjetlo sunca ugledao tek 2016. u obliku ovog 38 minuta dugačkog materijala, očito komponiranog i pripremanog dugi niz godina jer uključuje brojne transžanrovske i stilske metamorfoze. Od pripremanih 20 pjesama na koncu se izabralo samo 10 i to s vrlo dosjetljivim štosom da izbacuju po jednu pjesmu na FB i youtube stranicama u razmaku od po 2 tjedna počevši od 24.III 2016. zaključno s 11.VIII kada se krug tih 10 pjesama završava. Svi koji do tada kupe album dobivati će besplatno svaku njihovu iduću pjesmu na e-mail.



Nekako najjednostavniji opis njihove glazbe bio bi sličan stilu Incubus i Faith No More u kome ima uistinu svačega. Od početne snažne hard-rock/grunge stvarčine "Čuvar samoće" s moćnim groove riffovima i intervencijama gitarista Srđana Ivankovića i Daneta Marjanovića, umjerenije "Svijet je opet plav" s rastrzanim iskorakom u funk/hard-rock, potom nu-metal izlet "Radost novog tla", grungersko-stonerski Alice In Chains miomiris "Sjaj", kontemplirana šarža funka s natruhama alter-metala i 'moody' jazzy egzibicija "Špageti fajt", a ima i komercijalnijih konotacija poput pjesama "Polifoni pozivi" i "Čudesan smijeh" koje osim laganijih i radio-friendly privlačnih intervala imaju dobro osmišljenu kompleksniju armaturu šetajući takoreći od popa do metala. A pak, pravi čisti komercijalni pogodak nalazi se u plesnom funku "s-Lavina". Završni dio pripada grungeu inficiranog nu-metalom kroz "Don Kihot" i "Orlando". U ovoj potonjoj se osjete i elementi System Of Down, osobito u transformaciji inače skuliranog 'clean' frontmena Mirka Ponjevića koji odšeta u specifične teatralne intonacije Serj Tankiana.
[ Pajperov smijeh ]

Pajperov smijeh

Za debi album kojeg su stvarali gotovo čitavu vječnost sasvim je logičan rezultat da stilski vrluda po ovako širokom spektru utjecaja i različitih karakteristika koje nerijetko transžanrovski stapaju u pjesme s čak po nekoliko takvih stilskih fuzija istovremeno. Shodno tome, i lirika im je magične kakvoće na konformističko-kozmopolitskom nivou sustavno izbjegavajući goruće i bolne socijalno-političke teme. Ozbiljna je s ponekim sitnim ubodima sofisticiranog humora i metafora, manje-više uvijena u urbane teme i individualne preokupacije tako da se svatko može pronaći u njima što će reći da "Od sjene do sunca" doslovce trasira široki dijapazon izmjena mračnijih i svjetlijih raspoloženja. Meni osobno jedino manjka 'full' žestokih gabarita koji se tek povremeno pojave u kraćim intervalima. Ono, nema skroz napucane pjesme od početka do kraja, ali budući da su to artistički tako i željeli vrijedilo bi ih provjeriti na živim nastupima kako funkcioniraju svi ti njihovi crossover zahvati kad ritam sekcija (Ljubiša Ćetojević - bubnjevi i Karlo Tomić - bas) korespondira relacije od baladičnosti i popa do bržih i težih tempova. Pa valjda će doći i do Zagreba...

Naslovi: 1.Čuvar samoće, 2.Svijet je opet plav, 3.Radost novog tla, 4.Sjaj, 5.Špageti fajt, 6.Polifoni pozivi, 7.Čudesan smijeh, 8.s-Lavina, 9.Don Kihot, 10.Orlando

Ocjena (1-10): 8
Web: www.facebook.com/pajperovsmijeh

Diskografija:
EPP, demo (2011)
zgranDžoFaKavanje, demo (2011)
PROBAva, demo (2011)
Od sjene do sunca (2016)
[  ]

SHE BROUGHT ME GASOLINE - CD Single (d.i.y., 2016)

Nastavak nekadašnjeg zagrebačkog benda Tragači u kompletno istoj postavi donosi drastične zaokrete ka autorskim skladbama nadahnutih izvornim delta bluesom s početka 20. stoljeća kada još nije postojala niti najmanja primisao da će glazba imati drugačije aparate, instrumentarije i brojna pomagala koju će opskrbljivati električna stuja. Bilo je to vrijeme tranzicijskih trapera, lovaca, rudara, kopača zlata, konjokradica, naglog nestanka indijanskih plemena i starog Divljeg zapada, te unatoč građanskog rata još uvijek naglašenog robovlasničkog rasizma nad crnačkim stanovništvom koje se stubokom izražavalo svojim arhaičnim afro korijenima što su izrodili blues, gospel, a i jazz kao tada nesuvislu zvučnu skulpturu neobrazovanih crnih glazbenika što nisu poznavali note već su svirali isključivo po sluhu i pamćenju.

She Brought Me Gasoline s velikim vremenskim odmakom od punog stoljeća (pa i više), revaloriziraju tu glazbenu epohu prije Prvog svjetskog rata i velikih prevrata u industrijalizaciji i tehnologiji. Praktički 'izštekani' iz struje, na ovome kratkom singlu s dvije pjesme "Pathway" i "Soul made in China" u starinski dizajniranom zvuku (Reel Deal Recordings, Igor Milovčić i Marko Tizaj), ovaj četverac potpomognut jedinim instrumentom na struju, bas gitarom Ivana Lončara prenosi taj arhaičan roots izričaj na jedinstven način barem kad je riječ o ovim regionalnim prostorima. Zahvaljujući bendžu i mumljajuće zategnutom vokalu Kristijana Keveševića - Kriketa što djeluje kao da je stacioniran negdje između brda Zapadne Virginie, Ohia, Kentuckyja, Tennesseeja i močvarno-ruralnog juga delte Mississippija i okolice, te akustičnoj 'dobro' Gibson gitari Željka Platužića Žaca i manje-više metlicama popraćenih bubnjeva Marka Bakovića, ove dvije pjesme su samo djelić njihovog autorski legitimnog opusa što nakon čitavog stoljeća tranzicijskog procesa ponovno vraća egzotiku bluesa na početne pozicije s dakako neophodnim i neizbježnim tehnikalijama suvremenog doba.



Imaju i svoju specijalnu press priču koja kaže da dolaze iz rudnika Appalachaie u kojima je Dock Boggs ostavio zdravlje, iz dubine od šest stopa gdje Burnsideova ljubav počiva, s ulica Hearnea gdje je Blind Willie svirao subotom, s obale ledenog Jordana, s Oldhamovog trijema u Louisvilleu, s Dylanove druge strane, iz zatvora u Folsomu i Glenove Greystone kapele, a bome i s Bogdanovih salaša.

"Pathway" je već doživjela svoj internacionalni uspjeh emitiranjem na inozemnim radio stanicama, te valja što prije očekivati i ostatak materijala s koncertnog repertoara da se studijski adaptira i dokutura do ciljanog auditorija što vjerojatno u velikim količinama van granica naše regije itekako umije prepoznati njihov pronicljiv iskorak iz opće hipsterske papazjane kojekakvih retrospektivnih spojeva americane, countryja, bluesa, neo-folka i inih posuđenica pod zastavom bradatih indie drvosječa u hulahopkama. Na svu sreću She Brought Me Gasoline nisu u niti jednom segmentu potpali pod takav trendly utjecaj imajući prije svega prioritetnu koncentraciju na jezgrovitost sadržaja i neprikosnoveni stav da i s ovakvim arhaičnim zvukom i stilom bez imalo glume i pretencioznosti mogu ostvariti zavidne rezultate u ovom drugom, daleko fokusiranijem nastavku izvornih Tragača.

Naslovi: 1.Pathway, 2.Soul made in China

Ocjena (1-10): 8
Web: www.facebook.com/She-brought-me-gasoline-874992245903375/?fref=ts

Diskografija:
TRAGAČI - Never Learn Your Dreams On A Woman's Heart (2014)
CD Single (2016)

horvi // 05/08/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Different Days

THE CHARLATANS: Different Days (2017)

| 27/06/2017 | pedja |

>> opširnije


cover: 33 balade

DUNJA KNEBL: 33 balade (2017)

| 26/06/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Forever Comes To An End

BJØRN RIIS: Forever Comes To An End (2017)

| 23/06/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Ob bistrem potoku je mlin

MATEJ KRAJNC: Ob bistrem potoku je mlin (2017)

| 22/06/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Serpents

EIGHT SINS: Serpents (2016)

| 21/06/2017 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> wi giv medi[k]a[al] suport to:
df
> diskografija
cover: DEMO/ D.I.Y. izvođači 2016., 5. dio
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*