Skočio sam do nebesa kad sam u svojem poštanskom kasliću između ostalih cd-ova našao ovu kompilaciju osiječkih bendova. Malo tko zna da sam često u ranim 80-im kao klinac boravio u Osijeku na ljetnim praznicima kod ujaka koji je tada bio profesor na fakultetu i krišom sam odlazio na koncerte kao balavi tinejdžer s new-romantics frizurom nalik na David Sylviana. Nije bitno, ali ovo što je netko, neimenovan na ovoj prilično opsežnoj kompilaciji uspio napraviti, ravno je podvigu!

20 bendova od kojih ja barem znam za njih 10-ak jer sam ih gledao uživo na raznim osiječkim lokacijama sabrani su u fantastičnu kompilaciju sjanih vremena 80-ih. Snimke su uglavnom jako loše, ali tko mari za to. One su dokument vremena koje se više neće vratiti. Vremena kada su vladali post-punk i prvi, onaj rani noise-rock s uplivima na hardcore i eksperimente, ali svi su se tada uživjeli u ulogu otuđenog čovjeka u sistemu komunizma/socijalizma u kome je što se tiče rocka sve bilo dozvoljeno do jedne određene granice. Rock je bio najpopularniji dio opće kulture - Dugme, Čorba, Azra, Valjak, Leb i Sol su prodavali stotine tisuće ploča, a samo neinformirani seljo na traktoru IMT (zvali smo ga 'ima mulec traktora') nije znao za Kazalište, Bou, Parafe, Idole, Orgazam, Šarla, Pankrte, Buldožer, Dadu Topića, Olivera Mandića, Laboratoriju zvuka, La Fortunjeros, Metessija i Patrolu... Tada je najveći kmet u Jugoslaviji bio sladoredar s Kosova i Mujo iz Doboja koji ne kuži r'n'r, a pravi car si bio glumeći idealno skulirane likove iz bendova The Clash, Gang Of Four, Talking Heads, P.I.L., The Police, XTC, The Cure, Swans...

Interesantno, početi ću sa posljednjom pjesmom "Bulevar sumraka" benda GALEBOVI koja je snimljena 1991., a zvuči kao da je nastala ove godine u rangu zagrebačkog benda Turobni Moyer. Tekst ide 'staklenom ulicom odjekuje topot, u tamnim kaputima djeca izlaze iz topova, subota je i koža mirisna, nad gradom pala vlada, pala kiša mirisna, ljubi me, dodirni me, ulicama sumraka'. Čak je i vokal vrlo sličan ka oporom Zokiju Kamčevu kojeg još mnogi ne kontaju zašto je on tako jedinstven. Pjesma je više nego 'dobra'.

Ovo u pogledu 'dobre pjesme' i nisu 'dobre pjesme' kada gledamo kompletan materijal. Čuvene pjesme, himne poput "Krokodili dolaze", "Ona se budi", Moja prva ljubav", "Zamisli život u ritmu muzike za ples" ili "Maljčiki" vezujemo uz pojam slavnog jugoslavenskog novog vala, a ovih 20 priloženih su kao druga liga onog Glavanovski omrznutog stila Pekinške Patke s albuma "Strah od monotonije" kojeg ja osobno držim kao jedan od vrhunaca žanra na ovim područjima. Jasno je ko' pekmez da sve ove bendove nitko od velikih kritičara nije htio slušati zato jer nisu imali 'svjetski štih' i po njima, nisu znali svirati, niti pjevati, a niti nisu imali dobre tekstove. To je totalno pogrešno mišljenje samo zato jer se jedini jugoslavenski John Peel - Siniša Škarica nikad nije odlučio da objavi bilo koji od ovih bendova ili da se za njih zainteresira. Ne bih ulazio u raspravu zašto, ali dovoljno je pogledati da Sexa ili Trobecove Krušne Peći nikada nisu došli u poziciju oficijelne LP ploče u doba Jugoslavije, pa shodno tome niti ovim osiječkim bendovima nikad nije pružena prilika koju su, nesumnjivo zaslužili. Čak ih niti drugi John Peel, Ante Batinović nije htio vrtjeti u svojim emisijama "Po vašem izboru" i "Rock ekspress" na Radio Zagrebu. Žalosno.

Od svih ovih 20 bendova jedinu priliku dobili su post-modernisti RODERICK (vrtio ih je Batinović) čiji jedini album objavljen 1990. vlasnici ploče vjerojatno drže za jedan od najboljih hrvatskih albuma svih vremena usporediv sa zagrebačkim Mika Male, te bend GLAD o kome su momci iz časopisa Heroina (ona prva) znali napisati poneki članak. Ostatak materijala su totalno nepoznati bendovi za onog 'ima mulec traktora' i neshvatljivo je da ona izdavačko-promoterska elita koja je mogla u dotično vrijeme nešto napraviti nije napravila ama baš ništa. A mogli su zaraditi vražju lovu jer niti jedna rock ploča nije prodana u manje od 30.000 komada, a ovaj će cd možda biti prodan u 30, u najboljem slučaju 300 primjeraka jer su vremena takva kakva jesu.

Ovo su bili tržišno isplativi bendovi, sjećam se mnogih koncerata kojima sam prisustvovao, svaki bend je imao 'ono nešto', a ja bih izdvojio uz spomenute Roderick (odlična kaotična pjesma "Tišina" s njihove jedine LP ploče) i GLAD koji su se svojevremeno zvali G.L.A.D. (užasno loša snimka pjesme "Ona" nalik na najraniji The Fall), bendove SPIN (sjajna stvarčina "Radi promijene" pod utjecajem Minuteman, Firehose, Husker Du, The Smiths i R.E.M., uistinu sjajno 'klizi'), nabrijanu rokačinu MIROSLAV MILINOVIĆ ŠLJAM ("Praznička" sa šlihom Gun Club i Mission Of Burma s vokalom nalik na Begu iz Trobecovih Krušnih Peći).

Nije da ovdje nema fantastičnih pjesama iz meni dragog grada na Dravi. Ima. No, sve su one smještene u opus 80-ih kada je image bio važniji od same glazbe. Recimo, sjećam se koncerta benda ASTRO ZOMBIE koji su ovdje prisutni s pjesmom "To je to" nalik na Siouxsie And The Banshees, The Cure, P.I.L. i Adam And The Ants. Oni su bili preteča shoegaze idola MBV, Ride i Pale Saints, kao što tekst pjesme kaže 'takva nam je sudbina'. Takve pjesme danas mladi bendovi ne rade jer se izgubio upravo takav senzibilitet u traženju odgovarajućih idola u repeticijama grozomornih Queen, što boljih riffova James Hetfilda (Metallica), oživljavanju Kurt Cobaina ili nesuvisloj potrazi vlastitog identiteta kroz americanu.

Na prvom dijelu ove kompilacije DISKRETNI ŠARM BURŽOAZIJE imaju odličnu uvodnu pjesmu "Yah" snimljenu 1983. poput Joy Division i čuvene "No tears" Tuxedomoon. THT ("Ceste") je kombinacija Talking Heads, prve Boe i The Pop Group, vokal je posve sumanut, izbačen posve u pozadinu kao retardirani narator/hip-hoper. Ovakav odličan vokalni performans rijetko da se ikad čuje - zvao je na omladinske radne akcije, ako ih se više itko upće sjeća. Nema toga više. Reggae/ska stvar "Davor, mrmorenje" je mogla 'proći' poput, ako se sjećate benda Petar i zli vuci. Potpisuje ga NEHAJNI SKAKAČI, neuspješan sastav koji je u postavi imao i odličnog saksofonistu. Najoriginalniji dio ove kompilacije je nevjerojatno dramatična spoken-word pjesma "Konjo" benda OSLOBODIOCI MAGIČNIH TONOVA koju bi ja, da sam ministar turizma, stavio u prvi plan za reklamu slavonskog turizma. Pjesma je poetična, melodramatična i bila je snimljena 20-tak godina prije nego što je Ivo Gregurović počeo iskorištavati patetiku Hrvata ekranizirajući kojekakve TV sapunice, serije i loše filmove. Fenomenalno i jako dirljivo. Seljački možda bezazleno, ali jasno, ako je ta snimka iz 1983. došla do Batinovića, Glavana, Vrdoljaka, art-rockom napaljenih momaka iz Džuboksa i samog Škarice, nikad nije uspjela zaživjeti jer je bila 'priprosta', previše post-punk/country, a danas bi se reklo americana. Ima i užasno loših snimaka s audio kaseta (KRIK - "Kapela", OSMAN - "U sjeni bogova") ali i nekih fantastičnih LSD/trip pjesama poput "Kraljica" NO PASSARAN koje se ne bi posramili niti Šarlo, niti glavne zvijezde post-punka, Gang Of Four i Adam And The Ants. Ima svoju zanimljivu priču razvučenu na 4 minute i 40 sekundi, nešto otprilike jako blisko varaždinskim Krankenhaus u vrijeme onog ludog pjevača, autoriteta koji je nestao iz ovog show-biza. Interesantno, iz ovog cijelog kolopleta gotovo da neprimjetno prođe fenomenalan bend NESSI s pjesmom "Kralj ulice" koji su sredinom 80-ih slovili za najbolji funk/jazz/punk bend na teritoriju Jugoslavije.

Kružila je priča da osiječki bendovi 'nemaju to', a onda smo dobili početkom 90-ih Teleći, pardon, Leteći Odred. Višestruko komercijalno i tržišno usmjeren bend koji je zakopao jednu jaku snažnu i moćnu, ali samozatajnu scenu kojoj su Zagreb, Beograd i Ljubljana bili glavni oslonci. Hvala Bogu, netko se sjetio skupiti sve te 'hitove' na jedno mjesto, a znam ljude koji su živjeli u Osijeku a da uopće nemaju pojma o Rodericku, Heroini i Viktoru Viliću, junacima i zaslužnicima jedne strašno bogate, ali neiskorištene scene iz koje su, kasnije isplivali Why Stakla, jedna sasvim druga, brutalnija noise-rock priča.

Kompilacija je odlična, znam hrpu tih bendova, a sa Brankom Kostelnikom sam i intervju napravio za lokalni đurđevački tjednik 'Podravec', daleke 1991. godine. Bili smo puni elana, nismo niti kužili pogodnosti vlastite mladosti, imali smo ambicije i nismo pojma imali da će ovaj svijet otići u vražju mater, da nitko neće slušati glas umjetnika i borca koji sofisticirano govori o prokletstvu života.

Naslovi: 1.DISKRETNI ŠARM BURŽOAZIJE - Yah, 2.THT - Ceste, 3.NEHAJNI SKAKAČI - Davor, mrmorenje, 4.OSLOBODIOCI MAGIČNIH TONOVA - Konjo, 5.KRIK - Kapela, 6.NO PASSARAN - Kraljica, 7.OSMAN - U sjeni bogova, 8.NESSI - Kralj ulice, 9.RODERICK - Tišina, 10.PRIVATNICI - Čaruga, 11.VIBRA YUNKERS - Zastave, 12.ROAD RUNNERS - Rođen da pobjeđujem, 13.ALEKSADNDRIJA - Kad osjetiš proljeće, 14.ANTI MUSIC BAND - Buba u bureku i kanta za smeće, 15.GLAD - Ona, 16.SPIN - Radi promijene, 17.MIROSLAV MILINOVIĆ ŠLJAM - Praznička, 18.ASTRO ZOMBIE - To je to, 19. SPUNK - One day, 20.GALEBOVI - Bulevar sumraka

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 12/04/2013