Uz ranije recenzirani Olovni Ples "Ludilo", pristigla su još dva albuma iz Brloga. Jedan od gazde Čopora, a drugi veoma otkačen od momka koji se potpisao kao Miki Solus.

ČOPOR - (mea culpa)... rebro (2011, Brlog Records/S.K.Z. 038)

Opa! Čopor je uz klasičan akustični legato počeo svirati i melodije, a kao vođa sve većeg brloga koji okuplja kantautore i imena sklona sličnom izrazu, potrudio se da i kao izdavač dotjera dizajn cd-ova. Sada su to već fini papirni plastificirani omoti u plastičnim košuljicama uz ponešto informacija, te ukusno dizajniran otisak na samom cd-discu, kao i audio format samog zapisa. Tehnički napredak je vidljiv i trebalo ga je čekati punih 5 godina...

Njegov novi album je posve klasičan bez ikakvih većih eksperimenata, te je orijentiran na njegov tradicionalni izraz - akustičnu gitaru i vokal. Kao što je već rečeno, vidljiv je napredak, u nekim pjesmama se pojavljuju i kraće melodijske dionice, a vokal koji je pretežno u spoken-word funkciji katkad je vrlo fino adaptirao tako da sve više nalikuje na pjevanje i u svemu tome se uočava melodičniji spektar pjesama između kojih postoji sve veća i veća razlika. Neke pjesme je domišljato obogatio samplovima i zvukovima koji doprinose atmosferi, primjerice "Odnijet će vjetar" sa grmljavinom (i pratećim vokalom), "Razmišljanje o Bogu" gdje je u pozadinu stavio gregorijansko crkveno nijemo mumljanje, zatim u "Pjesnik u očima gomile" sa udaljenim ambijentalnim šumovima nalik na odjek pučine, te "U osvit mjeseca u sumrak sunca" koja je popraćena zveckanjem i posljednja, 8 minuta dugačka "Kad bih mogao letjeti" obogaćena monotonim rominjanjem kiše. Pjesme tematski protežu Čoporove uobičajene preokupacije od egzistencijalizma, protestnog svjetonazora, sve do romantičnih, emotivnih, a i mračnih opservacija. Po običaju, njegovo najbogatije sredstvo, stihovi, su toliko bogati citatima, poredbama, personifikacijama, metaforama, ironijama, sarkazmom i cinizmom da mu se i ovaj puta mora odati dužno poštovanje kao autoru koji varira između šaljivog i strogog lirskog principa bez ikakvih vulgarizacija i banaliziranja. Njegove pjesme u čitavoj ovoj minimalističkoj koheziji donose punu priču od početka do kraja sa letargičnom folk-noir dinamikom, no pokazuje laganu stagnaciju kao da se nakon albuma "Staklene oči klauna" (2009) nekako prepustio romantičnom i elegičnijem oportunizmu. Nema ludila i iznenadnih napada ekstremnih emocija. Samo mirnoća koja balansira od katarze do kajanja kao da se počeo pretvarati u hipika.

Na sreću, ovo je tek samo početak trilogije koja će biti obuhvaćena još sa dva naredna albuma čiji su radni naslovi "Limb" i "In memoriam". Na pravo značenje i cjelokupni koncept treba pričekati, navodno će oba biti realizirana do konca 2011. godine.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/copor

Diskografija:
Gomila slika (2006)
San o velikom bijegu (2006)
Imitacija života (2007)
Girl Wich Name Begins With S - Totaba (2007)
Priča o dobrom ludilu (2008)
Ubojica u meni ubija polako (2009)
Sjećanje na snove (2009)
Čopor & Stipe (Nas dva) - Svatko je jedinstven (2009)
Staklene oči klauna (2009)
Čopor & Stipe (Nas dva) - Pogled sa stabla (2009)
Čudnovato beskrajno putovanje počinje opet... (2010)
Život počinje u četrdesetoj (2010)
(mea culpa)... rebro (2011)

MIKI SOLUS - Muzika sumnive kvalitete (2011, Brlog Records/S.K.Z. 036)

Ovo je nevjerojatno zvrkast, otkačen i vrlo smješan oneman bend album dvadesetogodišnjeg momka koji inače radi u sastavu Žena u Radijatoru, a ovdje se predstavlja kao kantautor 12 posve lucidnih kompozicija. Kaže da nije glazbeni lumen od malih nogu, te da je sa nastupima počeo tek u jesen 2010., ali se na osnovu svirke dva jedina instrumenta s kojima barata (akustična gitara i synth) može uočiti da vrlo dobro vlada s osnovama klasičnog obrazovanja.

Uglavnom naslonjen na bazu akustične gitare koju razara poput punkera, background sastavlja od melodija na synthu u kojima isprepliće konotacije klasične i jazz glazbe (piano, ksilofon, melotron i hammond štimung), a tekstualno je nevjerojatno zvrkast, ironičan i sarkastičan poput recimo Čudnoređa, Marka Brecelja, Jani Kovačiča, Aidan Moffata (ex-Arab Strap) ili Alexander Eberta. Teme su mu satira koja je raznolika iz perspektive komentatora svakodnevnice, ponekad su to naoko blesave teme (punkersko šizoidna 'moja baka peče najbolje palačinke' ili 'napad bijesnog majmuna'), no u globalu su vrlo zanimljivo sročene s poduljim tekstovima koji djeluju kao da su pisani poput agresivnih hardcore hip-hop rima. Vokalno je vrlo brz, ima čak i nešto repanja s polumelodičnim arijama, a glazbeno proteže jednostavne punk, country, blues, rock i indie melodije koje uvelike podsjećaju na niz znamenitih kompozicija adaptiranih za akustični lo-fi format. Priče su svakojake, a protežu stvarnost sa metaforama i nadrealizmom koji je ponekad višesmislen ("Mrtva krava" san o smaku svijeta s mrtvom kravom koja je došla iz pakla ili uvodna "Žuti vlakovi u Kini" gdje je nabacao brdo čudnih impesija i parola), no najčešće su to skroz otkačene storije o klaunovima, faraonima, vlakovima koji voze unatrag (country-punk "Osam"), smješnim i sarkastičnim situacijama na ulici ("Klošari", "Zajbano vrijeme", "Nešto gadno se sprema") i šašavim erotskim emocijama (jazzirana "Sarino ogledalo"). Album je ispresjecao sa nekoliko kraćih kompozicija od cirka jedne minute, tako da je u globalu sastavio određeni koncept otkačenog profila.

Sve skupa je veoma zanimljivo, duhovito i za razliku od gotovo svih ovozemnih singer/ songwritter kantautora, posve originalno jer se ne hvata za izlizane fazone Dylana, Neil Younga, Cohena, Billy Bragga i sličnih. Negdje u fahu Čudnoređa na čiji album prvijenac treba pričekati. Osobno vjerujem da od ovog Miki Solusa valja očekivati još tko zna što jer se osjeća da ima strahoviti zabavljački talent kojeg valja iskoristiti.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/mikisolusss

horvi // 25/03/2011

PS: Neke od albuma možete besplatno skinuti sa nove stranice: www.copor.blogspot.com