Već sama činjenica da je na albumu predstavljeno 7 mladih i još uvijek neafirmiranih izvođača (svatko sa 3 kompozicije) koje smo već predstavljali u nekim recenzijama, te su manje-više svi prijatelji i poznanici, dovodi ovu kompilaciju do otprilike onog statusa kojeg je imao čuveni "Paket aranžman" sa Šarlo akrobatom, Električnim orgazmom i Idolima 1981. godine.

Ovdje se redom nalaze ČINČ, TOBIĆTOBIĆ (Idol mladih), ELEKTROLASTA, HORKESTAR, KRŠ (svi iz Beograda), PIKNIK (Novi Sad) i RADOST! (Zagreb), te su izuzev Horkestar i Krš već imali objavljena izdanja za Slušaj najglasnije (ili albume ili učešće na kompilaciji "12 bombardiranje New Yorka"). Za ova dva posljednje navedena sastava nemam adekvatnih podataka. (Horkestar, je pod imenom HORKEŠKART zastupljen na odličnoj kompilaciji "Jutro će promeniti sve" - op. pedja)

Kompilacija je satirički podjeljena na A i B stranu, a tematski na četiri osnovne teme - ljubav, smrt, grotesku i sofistikaciju. No, ove čiste kategorije ovdje ne znače mnogo, već samo sklop koncepta kojim je kompilacija sastavljena po ideji Tobić Tobića (Ivan Tobić).

Da ne bi bilo zabune, "Šta treba maloj deci" nije revolucionarna budnica poput "Paket aranžmana" već je šaljiva "zb(r)ka pop i rock glazbe" kako lijepo piše u samom (nevidljivom) nosaču cd-a kada se otvori pomoću nekog od programa za ripanje. Ovitak je opet priča za sebe gdje su svi izvođači dobili po jednu stranicu (ili polovinu) cd-omota koja se svojim kreativnim dosjetkama od samih fotografija do ideja izvedenih na njima može slobodno smatrati profinjenim izborom svakog izvođača da ponaosob izrazi svoj image na najbolji način. Svi izvođači su se u tom pogledu veoma kreativno izrazili i svakako vrijedi vidjeti omot i sve što se nalazi na njemu. Posebno treba vidjeti idejno riješenje Tobić Tobića u cilindru s brkovima, zaljubljenom suprugom i slikom iz romantičnih 'viktorijanskih' vremena Austro-Ugarske s natpisom "Disubije Glidvatobus Čov' iz ličnos' što zov' tako" gdje Goran Bogunovića naziva klavir-štimer, kočijaš, harfista, basadžija i dvostruki igrač, a sebe kicoš, šlager-pevač, birtaš, tamburaš i šibicar. Također je odličan dio omota uredio Piknik sa otkačenim logotipom koji se slobodno može tiskati na majice - "na podijumu za igru duvali su lepak miš, puž i ker" uz karikaturni crtež slinavog psa sa nožem u ustima, veselog puža i zlobnog miša s bocom u ruci (ovo je već mjesecima otkako sam ih čuo na '12.bombardiranju New Yorka' moja omiljena izreka - "miš, puž i ker!").

Album otvara Činč sa skladbom "Šta treba maloj deci" koja je finog i pop-kabaretskog raspoloženja sve do trenutka kada nakon stihova "maloj deci treba j...t mater" i spominjanja Kineza dolazi do momenata kada se Činč iz naoko šašave i jednostavne ekipe pretvore u prave desničare koji ne dozvole da Srbiju pretvore u ono što je već dobar dio Europe postao - Kineska četvrt. Veliki etnologičari predviđaju da će zadnji 'plavi' čovjek izumrijeti za 500 godina. Tada će ova stvar značiti da je netko dao znak na alarm, makar i u underground krugovima. Uzbunu na desničarski poziv smiruju naredni naslovi Tobić Tobića ("B92"), Piknik ("O da" - možda budući veliki hit?), electro-poperi Elektrolasta ("Guzata tinejdžerka" sa maskiranim citatom 'ljupka oko pupka' iz čuvenog hita "Jugoslovenka" D'Boysa), neobični Horkestar ("Viljuška puna ljubavi"), Krš ("Sirotinju") gdje se kaže "kako je sve na sirotinju izvadilo đoku" koji uglavnom nose 'ljubavno-erotsko- emotivnu' temu. Drugi 'smrtni - poročni' dio kompilacije predstavljaju Radost ("Svi su mrtvi") sa satirično-emotivnim hitićem, nastavlja ga Elektrolasta u elektronskom-pop stilu '80-tih ("(Ne) mrtav čovek"), Tobić Tobić ("Palestina") u gothic-etno-rock asocijaciji na Mizar, zatim Piknik u humpa-cumpa basni o rasturanju tuluma ("Miš, puž i ker"), te sofisticirana intelektualna trilogija "Mornar Popeče" Činča o raspadu koncerta, tradicionalnim svjetonazorima i ulaska u bizaran život gdje se stavovi potpuno mijenjaju, zatim čudnovata "Leptirica" u izvedbi Radost! i Krš u naslovu "Lenjost" o propasti radnih navika. Premda i navede skladbe imaju djelomičan groteskni sadržaj, najbolje su ga dočarale skladbe "Pas e vrte" Tobić Tobića, najkraća "Krastave žabe" Piknika (samo 43 sekunde!), "Plastika" Horkestar (obrada legendarnog hita Idola s "Paket aranžmana"), odlična "Ćurov potencijal" Elektrolaste, "Hvala hvala hvala" Radost!, te premda ovijena u sladunjave melodije, vrlo sofisticirana "Nova" u izvedbi Činč. Posljednje dvije teme su romantično - patetične prirode - "Zaljubljeni par" Krša i "Ulice" Horkestra.

Čitava kompilacija je prije svega zabavna i vedra, te se 'čitajući između redova' razaznaje prava suština njene sofisticiranosti. Isto kao što je to nekad sveta BG trojka na "Paket aranžmanu" ostvarila, tako vrlo sličan efekt ima i "Šta treba maloj deci", samo u metaforičkom pogledu. Dok su Idoli, Šarlo i Orgazam bili relevantni odraz tadašnjeg svjetskog buntovnog rock new-wave trenda, tako su svi ovi izvođači relevantni odbljesak prohujalih vremena koja se danas sukladno povezuju sa globalnim retro trendovima u kojima se po slobodnoj volji može kombinirati kabaret i zborsko pjevanje s pop-rockom (kao u slučaju Činč i Horkestra u kome pjeva čak 34 osoba!), šansonjerski gitaristički stil s bizarnim coverima (Tobić Tobić), elektronika, trip-hop, dance, samplovi sa svime i svačime (Piknik), italo disco i electro-pop '80-tih s erotikom, rockom i punkom (Elektrolasta), ska/new wave, punk (Krš) ili relevantni pop-rock s rhythm'n'bluesom (Radost!).

Sve u svemu, vrlo domišljata i artistički dotjerana kompilacija u svim pogledima - od raznolike glazbe, lirike, tematike do same izvedbe i dizajna.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 29/10/2007