Slovenska etiketa Pharmafabrik Records je kako mi se čini novijeg datuma i do sada je objavila 19 izdanja. Što albuma, što EP radova i nekoliko kompilacija. Međutim, uvidom u njihove oficijelne web stranice ne može se dokučiti njihov početak; nema nikakvih podataka osim šturih informacija o nekih 12-13 izdanja koje su objavili uglavnom u periodu od 2006. naovamo. Uzeo sam si vremena da pokušam malo dešifrirati njihov rad, onako 'sa strane', bez ikakvih komunikacija, ali nije išlo. Internet u ovom slučaju praktički ništa bez određenih navoda ne donosi za laika, ali mnogo može govoriti o nečijem trudu i zalaganju. Tako primjerice ova etiketa ima skoro 100.000 posjeta na myspace stranici, dok primjerice velike zvijezde poput Hladnog piva, Pipsa, Prljavog kazališta, Riblje čorbe, Let 3, Psihomodo pop, Majke, Lake i još mnogih razvikanih imena nemaju niti upola toliki broj posjeta, ali to je već drugi par rukava. Čini mi se da je osoba (ili ekipa) koja se nalazi u okrilju Pharmafabrik Records sposobna da internet iskoristi za najbolju moguću propagandu vjerojatno radeći dan i noć neprekidno nekoliko godina da bi se došlo do opipljivog rezultata. Da se ne parafraziraju navedene bedastoće, Pharmafabrik Records je etiketa koja radi i promovira suvremenu elektronsku, ambijentalnu, eksperimentalnu, gothic, drone, post-industrial, avangardnu i pripadajuću scenu, te to radi na najvećem mogućem nivou. Zaista neznam tko stoji iza ovoga, ali mora da je neka vraški naslušana, obrazovana i inteligentna osoba.

Kompilacija "Fabriksampler V2" je prvi njihov rad kojeg sam čuo i mogu ga samo opisati riječima neočekivano iznenađenje suvremene elektronske glazbe. Ovo V2 naizgled može zavarati da se radi o avionu (čini mi se bombarderu), no u principu znači 'volume 2'. To je djelo na kome se nalaze izvođači iz Europe, Azije i Južne Amerike, a svi su mahom u fahu kreativne ambijentalne eksperimentalne elektronske slobode koja ponekad uđe i u sam avangardni pristup s natruhama pop melodija, post-rocka, psihodelije, pa čak i laganih glitch minijatura. Inače, na prvoj istoimenoj kompilaciji objavljenoj 2006. nalazilo se 14 izvođača u također različitim stilskim segmentima u trajanju od 73 minute.

Ovdje je svih 11 brojeva instrumentalnog karaktera, vrlo vješto su miksani i pretopljeni jedan u drugi, a sama kompilacija je znatno kraća za punih 20 minuta. Koliko se može shvatiti iz onih šturih i prilično površnih podataka koji se nalaze na zvaničnoj web stranici izdavača, od svih prisutnih autora jedino su do sada izdanja za Pharmafabrik Recordings objavili slovenski PURE H (www.pureh.com), dok se japanski GO TSUSHIMA (www.pdtest.in) nalazi u njihovom katalogu, ali s izdanjem za Liquid Beat Records. Stoga o samim izvođačima nema nikakvih podataka i oni se moraju tražiti zasebno.

Uvodna skladba je "4 am internal" izvođača iz Britanije koji se potpisuje kao FINAL (www.avalancheinc.co.uk) i svojim laganim psihodeličnim drone electro-acoustic noise zvukom koji naoko zazvuči kao poigravanje s ambijentalnom monotonijom više nego obećavajuće uvodi u cijeli sadržaj. Istodobno, ovo je i najdulji komad kompilacije, a ništa ne bi bilo na odmet i da je uvrštena kao posljednja. Odmah iza nje slijedi "Kogel" spomenutog Pure H koja donosi elektronsku ambijentalnu drone melodiju, elemente post-rocka, obilje psihodelije i zvukova koji su vjerojatno napravljeni analogno (bas gitara, šumovi, glasovni samplovi, različite udaraljke), no kako je od vrlo sličnih pionirskih radova Brian Enoa prošlo dobrih 30-35 godina, ne bi bilo neobično da su svi zvukovi isključivi proizvod elektronike. WOO (www.belgradenoise.com) iz Srbije ima tipičan ambijentalni minimalistički broj "Life bloom" u kome se primjeti da je autor sklon ka hipnotičkoj harmoniji koju nadograđuje sa protokom vremena uz pomoć pripadajućih efekata koji finiširaju sa gitarskim minijaturama, naravno, minimalističkim. E, onda slijedi vrlo dobra ambijentalna (i uvjetno rečeno plesna) skladba "Mu" također spomenutog japanskog Go Tsushima koja je mene osobno podsjetila na spoj laganog Aphex Twin i psihodeličnih efekata odavno zaboravljenog Thomas Dolbya s prvog albuma "The Golden Age Of Wireless" iz 1982. Potom dolazi LEFT EYE DOMINANT (www.myspace.com/lefteyedominantatmyspace) iz Italije koji u jednoj od najkraćih skladbi kompilacije "Grande hysterie" vješto kombinira anakroni i ne-plesni d'n'b ritam kroz avangardni pristup, nekoliko vokalnih izobličenih poteza i glitch efekata syntha (i elektronike) koji se po sistemu Mark Stewarta & Maffie smjenjuju u fade-in fade-out periodima. Zanimljiva stvarčica... "Disclose" koju potpisuje ruski dvojac ALEXEI BORISOV & TANIA STENE (www.myspace.com/borisovstene) je također kombinacija voice-glitch efekata i pozadinske elektronske harmonije bez pratećeg plesnog ritma, no nekako se doima nedorečena. Možda zato jer je i najkraća od svih skladbi i traje nešto manje od 3 minute. HENRIK NORDVARGR BJORKK (www.nordvargr.com) iz Švedske ovdje je prisutan sa "Thyras ande och arv" posve mračnom doom-drone psihodelijom koja bi mogla biti idealan intro u neki album neoptimističnih, morbidnih i tamom zaokupljenih metalaca. Argentinski THE CHERRY BLUE PROJECT (www.tcbp.blogspot.com) su u skladbi "Stars" dosegli vrlo visoki kompozitorski stupanj psihodeličnog tripa zahvaljujući mračnom ugođaju zvuka koji je moguće odsviran na synthu (prisjetite se Suicide teme "Frankie teardrop"). Kompozicija ima sve zvučne odlike electro post-noise industriala, no po trodjelnom aranžmanu više bi se uklapala u period ranih eksperimentalnih ostvarenja Kraftwerk s početka '70-tih (albumi "Kraftwerk 1" i "Kraftwerk 2"). Vrlo interesantno. Pred sam kraj nalazi se još jedan slovenski izvođač DODECAHEDRAGAPH (www.myspace.com/dodecahedragraph) koji je temu "Atan3fftrack" uobličio u suvremeni electro-glitch sa pun kufer zvrzlanih ritmova koji se teško mogu pratiti i oni samo služe kao kulisa za jednostavnu ambijentalnu harmoniju koja se očitava u melodiji syntha, dok je pretposljednji SUNAO INAMI

(www.electr-ohm.com) iz Japana u temi "The end of spiral" otišao u duboku, slojevitu, mirnu, ali i uzburkanu ambijentalnu letargičnu psihodeliju sa posve jednostavnim i veoma upečatljivim aranžmanom koji je isprepleten od dva drone zvuka, vjerojatno syntha. Posljednji LULL (www.mickharris.net) iz Britanije ima sneni ambijentalni drone noise-electro komad "The gulley" koji je prijeko potreban ovoj kompilaciji.

Kada se preslušaju ove 53 minute, nakon posljednjeg Lull pozicija na cd-playeru se opet treba (ili mora) staviti u položaj 'repeat' i nanovo otkrivati psihodelična skrivena zadovoljstva što ih pružaju glazbenici na ovoj kompilaciji. Nije da su svi talentirani za buduće glazbene domete, ali malo tko je nakon prva dva albuma Kraftwerk našao kariku koja je odvojila šarlatanstvo od inovantnosti. Citirati ću što je u prvoj Rock enciklopediji na području ex-Yu, (1978., Mladost, Zagreb) Dražen Vrdoljak kao prevoditelj s originala New Musical Express naveo za Kraftwerk: 'precizan i čist udarac elektronskih jastuka oponaša tehnološko okružje, zasnovano na tehničkim izmišljotinama, u kojemu njihovi poklonici vjerojatno žive'. Te 'izmišljotine' su tada bile velika nepoznanica za NME, a poklonici odavno više ne žive u udarcima elektronskih jastuka, izuzev staromodnih Depeche Mode (i nekolicine) koji se još uvijek ko pijani plota drže te stare tradicije preciznih i čistih udaraca elektronskih jastuka. 'Tehničke izmišljotine' su pružile veliku mogućnost glazbenicima da se u sklopu suvremene glazbe izraze po svojim afinitetima nezavisno o vještini baratanja na klasičnim instrumentima. U ovom pogledu, ovih 11 glazbenika nemaju veze sa starom školom popularne glazbe iz povijesno važne Rock enciklopedije, to su sve mahom vjerojatno daleko mlađi ljudi koji veoma dobro poznaju svoj teritorij i hrabro koračaju po njemu istraživajući vlastiti kreativni domet. A 'njihovi poklonici' žive u daleko drugačijim okolnostima od onih iz 1978. Tada su tek počeli s radom Suicide, Throbbing Gristle, SPK, Lustmord... Sve ostalo je došlo kasnije, mada puno korijena ove kompilacije veže uz eksperimentalne '70-te kada je Brian Eno napustio Roxy Music i počeo svoju nesvakidašnju eru ambijentalnih albuma. Jest, to su korijeni ove kompilacije i ovih izvođača koji su se poslužili svim elektronsko/kompjuterskim mogućnostima i eksperiment pretvorili u sukladnu scenu sa svjetskim elektronskim strujama. Nije ovo neka nova i 'neizmišljena' glazba, ali uvodi u novo poglavlje elektronske scene 21. stoljeća i ovoj se kompilaciji valja vraćati s vremena na vrijeme.

Naslovi: 1.FINAL - 4am internal, 2.PURE H - Kogel, 3.WOO - Life bloom, 4.GO TSUSHIMA - Mu, 5.LEFT EYE DOMINANT - Grande hysterie, 6.ALEXEI BORISOV and TANIA STENE - Disclose, 7.HENRIK NORDVARGR BJORKK - Thyras ande och arv, 8.THE CHERRY BLUE PROJECT - Stars, 9.DODECAHEDRAGAPH - Atan3fftrack, 10.SUNAO INAMI - The end of spiral, 11.LULL - The gulley

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 02/02/2009