Ovo je samo puki underground potez beogradske akcije demo-bandova za spašavanje rock-ideala kao sjećanje na stare i slavne tekovine. Daleko od otkačenog projekta "Šta treba maloj deci", a tisućama kilometara na nekom posve drugom planetu od "Paket aranžmana" i jedno 950 km svjetlosnom brzinom od "Artističke radne akcije". Pozdrav Titu Maršalu još uvijek stoji, a komunizam ne postoji. Neki od ovih izvođača su negdje čuli i za Gang Of Four...

Ovu kompilaciju potpognuo je švicarski program za kulturu Srbija-Pro Helvetia, a osmislio Smer za Audio i video tehnologije Više elektrotehničke škole u Beogradu, te KulturAkt, nevladina organizacija za posredovanje u kulturi. Idejom da se poput legendarnog "Paket aranžmana" mogu predstaviti demo izvođači iz Beograda, ovi entuzijasti izabrali su pet sastava, te im objavili kraći zbir njihovih kompozicija. Svaki sastav je zastupljen sa po 3 skladbe koje su snimljene tokom proljeća 2007. u AVT studiju Više elektrotehničke škole u Beogradu, izuzev banda Petrol koji su snimali u Kramasonic studiju kod Nikše u Zagrebu tokom ljeta 2007.

Prvi sastav koji otvara kompilaciju su kvartet TUSSILAGO kojeg čine Tussi Sinatra (vokal), Damjan Babić (gitara), Marko Grubačić (bas) i Nemanja Aćimović (bubnjevi). Sviraju tipični ex-Yu new-wave poput ranog Filma i Azre, a zbog vokala Tussi podsjetiti će na nepravedno zapostavljeni riječki band Xenia i vokalizacije odavno zaboravljenih dama Vesne Vrandečić, Toyah i Nine Hagen. Siouxsie je ipak nedostižan cilj. Sve tri skladbe "Belo", "Pička Piaf" i "Island" su vrlo vesele, blago buntovne, ali tu nema nikakvih značajnih pomaka spram spomenutih veličina. Blijeda, blijeda kopija. Ocjena: 6

Drugi su NEŽNI DALIBOR, energičan rock trio (Ivica Marković - gitara, vokal, Ljubomir Vučković - bas i Branimir Bogdanović) koji svira britki indie-rock (Muse, Placebo, Infra-Red) s blagim akcentima ka nekadašnjem new-waveu. Imaju vrlo dobre individualno-opsesivne tekstove koji prikazuju nemoć mladog čovjeka koji ne može vjerovati u ništa jer je potpuno otuđen u ovom suludom društvu. Najbolje kompozicije su "Samo magli" i "Vekovi". "Ne vidim gde si ti" je vjerojatno njihov obol ka Partibrejkersima. Ocjena: 8
.
Treći na kompilaciji je PETROL, vrlo zanimljiv sastav u kojem su Ilija Duni (vokal, gitara), Ana Janković (synth i organ) i Milan Bukejlović (bubnjevi). Interesantno je da nemaju bas, a sve basove svira Ana preko klavijatura ili Ilija na gitari što odlično zvuči. Imaju plesnu kombinaciju Trans Am, Zemlje broj 9 i kraut-rocka, te s ove tri snimke pokazuju da se mogu prilagoditi mnogim kombinacijama na varijantu ova tri instrumenta s kojima barataju. Odlični su glazbenici, imaju veoma sofisticirane tekstove 'i zato strah me je da opet sretnem te... a kada vidim te u Beirut odlazim, ali ipak vraćam se' ("Beirut"), 'neskladan spoj, pokvaren stroj, ne radi bot, pogrešan kod' ("Pogrešan kod") i 'ovih dana proslava ne prestaje, svuda idem nikoga ne poznajem... sve smo već videli, sve smo već probali... sve jedno je, nas ovo više ne zanima' u odličnoj i najboljoj pjesmi na kompilaciji "Sve jedno je". Glazbeno i tekstualno sjajno. Idoli sa "Odbrane i poslednji dani" u demo varijanti. Bravo!!! Za ovakav demo band ocjena je: 10!

Četvrti po redu su REPETITOR, trio u sastavu Boris Vlastelica (gitara, vokal) i dvije djevojke Ana-Marija Cupin (bas) i Milena Milutinović (bubnjevi). Vrlo su mladi, ali izgleda da su mnogo slušali The Fall, Gang Of Four, Girls Against Boys, These New Puritans (odlična "10 puta nedeljno") i najočiglednije uzore Wire (minimalističke "Sve što vidim je prvi put" i "Pukotine"). Imaju solidne tekstove o individualnim preokupacijama, ali je evidentno da osim odlične sviračke energije nemaju još dorađeni i jasno izgrađeni lirski potencijal. Malo mistike, bez zbunjenih ideala, ali kad 'moj život nije u mojim rukama i kako su me stisli uza zid' je ipak pretjerani nadrealizam. To ipak nije tako. Imate roditelje koji brinu o vama, to ste dali do znanja. Kad stanete na vlastite noge ona će te vidjeti r'n'r. Ocjena: 7

Posljednji sastav na kompilaciji je ŽENEKESE, r'n'r po uzoru na Partibrejkerse, Messerschmitt i Majke koji su pravi prototip nasljednici Balkanskog rocka. U sastavu su Marko Mitrović (gitara), Andreja Jović (vokal, usna harmonika i tarabuka), Stefan Ikonić (akustična gitara i vokal), te braća Davor (bas i vokal) i Mladen Sopić (bubnjevi). Naravno, kao i svim izvođačima s ove kompilacije je izraz na srpskom jeziku (hvala Bogu, nema niti jedan na engleskom), no uz svu r'n'r svirku tekstualno su preplitki, ali imaju jedan znameniti slogan 'doviđenja, meni se kenja' (r'n'r rockabilly pjesma "Doviđenja"). Ostale dvije skladbe su utopistička "Barka" i posve prozirna "Bez tebe" kao Bare prije 25 godina kada još nije isprobao svoj prvi dop. Ha-ha-ha! Smiješni garažni rock band s ponekim joint iskustvom. Bezazleno u kontekstu kako bi oni htjeli biti i kako su naglasili. Ocjena: 5

Ova kompilacija je strateški dobar undrground prikaz onoga što se u rocku ne bi trebalo događati, a ipak se događa. Umjesto da dobivamo novu srpsku indie-rock scenu kao što je rade Goribor, PNDC, Bojan Ilić Bokerini & Paganska Ljubav, Kodagain, F.A.P., Tobić Tobić, Piknik, Rebel Star, S.U.S., Činč (naravno Six Pack, Obojeni program, Neočekivana sila itd...), dobivamo surogate koji žele zvučati kao tzv. 'alternativa' od prije 20 i više godina. Gdje su "Krokodili", "Maljčiki", "Nebo", "Skakavac" ili "Out". Tako se ne ide naprijed. Ovo je čisti 'unazad' projekt s nekoliko zaista dobrih skladbi.

Pitam se jel' se ti ljudi plaše izraziti u demokratstvom društvu ili zaista nemaju ideja. Ili je ovo posljednji trzaj mladih bandova iz Beograda da isporuče nešto novo? Nadam se da nije, jer iz periferije dolazi daleko brojniji i znamenitiji kontingent kojeg valja sagledavati. Čuo sam od prijatelja Cvetana s Radio Sofije koji obilazi mnogobrojne festivale da na Kosovo ima nekoliko dobar bandovi koji puno bolje svirati od makedonskite, hrvatskite i srpskite bandovi. Balkanski rock? Nova prijetnja ili borba za originalnost?

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 20/05/2008