Debitantski album londonskih Rainsong donosi ono što i sam naslov sugerira - glazbu satkanu od dijelića sjećanja, nostalgije i emocionalnih ožiljaka. Iz tog je razloga smjer shoegazea i dream popa, najboplji za ispričati tu priču. Vjerojatno Vam je već svima dosta kopija MBV, Slowdivea, Chapterhousea… Ponekad je i meni, al Rainsong su mi se nekak učinili autentičnijim i možda ne toliko kopirerskim. A možda se i varam.

I pisati o takvoj muzici je već dosta teško, jer krenemo sa slojevitim gitarama i reverbima, pa se malo ušuškamo u melankoliju i sanjivu atmosferu, pa nas opet pogodi zid buke i tako nekoliko puta. No, ja volim takvu muziku i uvijek u njoj nađem neki trenutak koji mi se čini kao novi, originalan i svoj.



Tematski, In Tatters istražuje gubitak, promjene i pokušaje pomirenja s prošlošću. Pjesme "Fifteen" i "When You were Leaving", koje bile singlovi prije izlaska albuma, dobro su nas uputili u tematiku. Ostatak albuma čini jako ugodnu cjelinu i uopće ne zvuči ko skup pjesama koje su se događale kroz godine, već kao djelo koje ima glavu i rep, što i nije čest običaj sa debi albumima na koje se dugo čeka.

Nije ovo album koji će ući u "best shoegaze albums ever", ali ga interpretira dostojno da se bend izdvoji među novom generacijom izvođača.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 25/06/2026