U svome novome literarnom izdanju Lou Profa je na šezdesetak stranica skupio brdo viceva, štoseva i mahom masnih opaski pisanih u slobodnom stihu poput sakupljača narodskih i kafanskih dosjetki. Neke od njih zasigurno jesu njegove umotvorine, no većina je svoj život zaživjela duboko u meandre njegovih sjećanja i zapažanja pučkog 'menija' što bi po nekom logičkom sistemu moralo dati i neke nove originalne spojeve.

Međutim, Profa se čvrsto drži provincijalne sfere humoreski s kompleksom manje vrijednosti uglavnom na vječitim nesporazumskim relacijama muškarca i žene, bračnih sukoba, (ne)vjere, ignoriranja, neskladnih odnosa s obiljem seksualnih pošalica i nezaobilaznim pričicama o 'glupim plavušama'. Možda te neke štoseve i niste čuli u ovakvom izdanju, ponešto su dobile Profinu novokomponiranu preradu, ali u suštini, mnogo njih ste čuli, zaboravili, a kad ih se i prisjetite, ponovno su vam smiješni.

"Susjed":

'Sinoć na dvorištu
sused je došel
mene tražit.
Žena nije mam
otprla vrata i mislila
je da sam ja.
Zišla je van i
vudrila štaketlinom
po glavi.
Sused je opal dole,
cela pizdarija je ispala,
čoveka su odvezli u ambulantu.
Dobro da nisam
rano došel doma'.

Naravno da ovakav pučki humor ne treba nikakvu podrobnu analizu, sam po sebi je prirodno duhovit bez očekivanja da se njime dosegnu neki novi pogledi i nazori ili da donese neku novu dinamiku za širu društvenu raspravu. Profa se u njemu snalazi i kroz aforizme s prepoznatljivom ambalažom često sastavljenom i od osobnih iskustava navevši u kratkom uvodniku da ove viceve možete čitati ako ste dobre volje ili se želite nasmijati, ako osjetite potrebu za dobrim raspoloženjem jer i znanstvenici tvrde da vic pozitivno utječe na život, te oslobađa od stresa i nervoze.

"Dug":

'Stari bok,
si mi zaboravil
vratiti 2000 kuna?
Nisam ja zaboravil niš,
pamtim sve.
Budeš pričekal malo?
A kam ti se žuri?
Idem brzo na vlak…'

"Dug 2":

'Meni je najljepša
uspomena
kad nekom ne vratim dug'.

horvi // 07/01/2015