Pajo Pakšu, prezimenom Racanović (rođen 1963) je vinkovački strip - crtač, alternativni književnik i bloger, strastveni obožavatelj naširoko popularne lokalne skupine Septica, a najlakše ga je prepoznati jer na njihovim koncertima njima u čast nosi gaće na glavi. Također je i ljubitelj kultnog vina Ribar čije prazne boce uredno odlaže u arhivu.

Osim na blogovima BalKanIda kasnije preimenovanog u Republika Vinkovci, Prilozi za biografiju dva idijota (ppaksu.blog.hr), te na portalima OFF VU i INMAG, literarna djela je objavljivao i u fizičkim izdanjima. Prvo u književnim zbirkama "Blog priče" (2007) i "Da sam Šejn" (2008), desetak priča je objavio u fanzinu "Vidimo se u Živinicama" (2008), a prvu samostalnu zbirku kratkih priča "Welcome shit pack" objavio je 2009. godine. Dvije godine kasnije izlazi mu druga knjiga "Crveni tata - bijeli zec" koja je došla do čitatelja širom ex-Yu regije, ali i Španjolske, USA, Italije, Australije, Njemačke... U pripremi je "Balkanske niskobuđetne treš priče" za Stripos iz Osijeka.
Njegov jezik i stil su čisti kočijaško-krčmarski bonton u kome je pravopis najmanje bitan. Pravo rečeno, književni tvrdokorni treš iliti hardcore-trash. Piše po Vuku - onako kako čuje, često s više riječi spojenih u jednu. Svaka druga-treća rečenica je sočna psovka 'jebemvammrtvumajku', 'jebešmimater', 'pičkatimaterinaklopavadatipičkamaterina' ili 'jebojasvojudjecuioddjecedjecu', a u 9 priloženih pričica glavna tema su ženska međunožja, nešto manje muška spolovila, jebačina, tučnjava u birtiji, rakija, pijača, svinjokolja, pederi, hermafroditi (shemale) i uobičajene kafanske priče s obaveznim svađama i prepucavanjima.

Nije prava al' se pravo jebe:
(kratki odlomak nakon što je u birtiji pijani pedesetogodišnji kum Andra nesvijesno opsovao 'jebotijamrtvumater' momku Mirku od nekih 20-tak godina)

- "Ko nema kondicije mamutijebem. Nek ti se mama skine pa da vidiš onda ko nema kondicije." - raspizdi se kum Andra i počmlje ponovo fulat glavu malog Mirka.

Izmiče mali Mirko glavu i sve odjebava kuma Andru ne pomjerajući ruke iza leđa: "Ajde udarite me!"

- "A kako da te udarim bogtejebo kase stalno mičeš!"

- "Žalim, isteklo pet minuta." - odgovori mali Mirko i opiči kuma Andru maj gerijem posred čela. Kum Andra se ispruži koliko je dug i širok na leđa ispred birtije i to točno ispred onog zida kojeg su gosti zapišavali kad im dođe sila jer niko nije koristijo birtijski klozet, a znao se tu neko i posrat.

Leži kum Andra nepomično u lokvi pišake, nit trepće, nit išta govori.

Priđe mu mali Mirko: "Čiko jel tučnjava već gotova?"

- "Kurac moj gotova, mali. Samo študiram."

Prva i najdulja, a ujedno i naslovna od 56 stranica nasmije do suza raspredajući noćno-jutarnje dogodovštine dva iskusna seoska bećara Andre i Pere koji su uzajamni kumovi, nepopravljive ispičuture, mačoidni lažovi, prepotentne i bahate sirovine, te kako se kroz fabulu priče može naslutiti i jedno veliko niškoristi i za sebe, vlastite porodice, a i društvo. A ostalih 8 znatno kraćih pričica od svega par stranica su tako - tako. Sve ste se to već naslušali od pajdosa, šank kolega u različitim društvima po bircuzima kad se zaruži do fajrunta i nakon njega, a neke ste možda i sami doživjeli. Oli u identičnim ili nešto drugačijim varijantama.

Sve je tu puno sirovih, a i surovih slika, nemorala, bedastoća, raznih dvojbi, ali i nenadmašnog Pajinog portretiranja zatucanih ljudi čija međusobna komunikacija pršti adrenalinom, nerazumijevanjem, podvalama, glupim štosevima, erotskim niskim strastima, perverzijama i vraškim humorom s frustracijama neotesane i nasrtljive neposrednosti. Pajo nema šokantnost iznenađenja, već crtu prepričavanja tipičnih balkanskih dogodovština iz seoskih krčmetina na neuobičajeno zabavan način slikajući percepciju marginalaca pri čemu se (in)direktno i sam uključuje otkrivajući neke vlastite memoare. Da li proživljene ili fikcijske, nebitno je, no u tome kako ih kazuje, uvjerljiv je i eksplicitno komičan kao da čitate stripove Dubravka Matakovića.

Pročita se za 2-3 sata. Uživajte i smijte se, pa makar se i upišali od smijeha. Vedrina u ovim odvratnim vremenima itekako prija.

horvi // 28/10/2013