Tugaljivo i depresivno strip izdanje s glavnim likom Vickom, još odranije karikiranim u edicijama "Provala varvara" stacioniranom u nadaleko znani Kać (a komotno je mogao biti i Bać ili Muć) prožima hedonističke užitke i zablude alkoholičara, no i njegove krizne trenutke apstinencije većinom prouzrokovane materijalnim, a ne karakternim razlozima. Vicko je pun samosažaljenja doživljavavši se kao pjesnik, zavodnik, poročni ljubavnik, stihoklepac kakvog zemlja nije imala, karnevalski princ, vagabund oko čije glave svijetli petrolejka. On jeste pijanac, kockar sa životom, ali u dubini duše vrlo nježna osoba što u srcu čuva orionska sazviježđa, slab igrač na konopcu morala, ljubitelj Husker Du, ironičar, neprijatelj akademija, crkava i muzeja, pobornik trgova i pisoara, dirigent telegrafskih žica iznad bolnica i bordela u hajdučkom liku, rapsod kome domovina na čelo nije udarila prosvjetiteljski žig, pjesnik krvave istine i čovjekovog prava... Ali, nažalost, strip u svome scenariju namjerno ne donosi niti jednu njegovu poetsku umotvorinu ili kazanovsku uspješnost kod žena jer on u principu samo zamišlja što bi sve mogao biti i čime bi se mogao baviti... Da, on je nesretan i usamljen, neshvaćen sa svojim maštarijama pokušavajući prazninu i pustoš ispuniti bilo čime da uroni u nekakav oblik svrsishodnog postojanja eksperimentirajući i sa švapskim trodosima od 200 miligrama zbog kojih su mu znale cvokotati vilice, no ona osnovna težnja da pronađe pravu ljubav, pa postaje mu s vremenom svejedno da li to bila žena ili muškarac, ostaje mu neostvarena. Proživljava krizu muškosti utapajući je u maliganima psihološki proživljavajući vlastiti kaos u tkivu još većeg postojećeg društvenog nereda kojeg uzgred niti ne primjećuje.

Kroz dobrani iskorak iz realističnog u hiperrealističan crtež, Wostok je stvorio živu i koegzistentnu atmosferu namjerno unakaženu sasvim običnom istinom o ružnom svijetu marginalca i antiheroja što usput strahuje i od uobičajene ljepote u kojoj se ne može pronaći zavaravajući se da je u flaši glavni spas, da mu otvara percepciju i sposobnosti kojima teži, a takvih osobenjaka odista ima mnogo. Svatko se sklon pijači i tumačenju da ima velikih talenata i vještina može pronaći u nesretnom Vicku, nekarizmatičnom liku bez rezultata i ostvarenih ciljeva što žive samo u vlastitim imaginacijama.

Stvarni prikaz čovjeka? O, da...

horvi // 12/01/2016