Treći četverobroj još jače naglašava sklonost grupe autora ovih stripova ka sve bizarnijim seksualnim perverzijama. Neki od likova sada već prerastaju u serijal (gospodin Kostić, inspektor Charlie, Baba Sera, Mirko i Slavko, junaci iz Diznijevih crtića...), dok ostala djela uglavnom parodiraju zafrkancije stvarnog lika - deda Zire, najstarijeg predstavnika vršačkog undergrounda kroz crtani kolaž s različitim montažama vjerojatno realnih interviewa. U tim deda Zirinim 'komendijama' nema nastranosti, ali ima mnogo neskladne komunikacije 'gluhog telefona' i Pekijevih (autor/ moderator liste pitanja) šaljivih injekcija o Komadant Marku, psu Floku, Zagoru i Čiki, nekrofiliji, filmovima... Elem, o svakojakim temama o kojima deda Zira apsolutno nema pojma (navodno je u bioskopu bio samo dva puta u životu), no interviewi nisu postavljeni s one strane da ismiju primitivnost, zaostalost, neinformiranost i neupućenost starog čovjeka koji usput voli nategnuti 'ljutu' iz flaše rijetko se treznivši, već nepremostiv generacijski jaz između r'n'r generacije i one nadasve ruralne koja pamti Kraljevinu SHS.
Pronađe se ovdje i strip "Junačka jebačka epska narodna pjesma" po stihovima Satana Panonskog, te kao i u prošlom izdanju još jedan strip s mnogo autora (potpisnici Ćićolina, Peki, Red, Naca, Slađa, Stane, Dick-Head, Opra, Mediokritet, Batica, Boća), zatim šaljiva storija o bendu Mulj i daleko najbolji crtež "Gde su, bre, ti mostovi?" kojeg autoriziraju Wostok, Profi i Rashid.

Naravno, svi ovi stripovi s lakoćom izazivaju smijeh i strašno su zabavni, no iza tog eksplicitnog, često i bolesnog, pa i nadrealnog humora izlazi spontana dramatika koja se naoko čini antihumanističkom. Dakako, mnogo toga u ovim iščašenim komadima svojom površinskom stranom, fabulom i samom porukom djeluje kao negacija humanizma, no to u principu proizlazi iz očaja samih autora koji prikazuju tešku i perverznu narav društvene zajednice u kojoj se potpuno gubi humanost u međuljudskim odnosima. Gledajući ove crteže i čitajući tekstove čovjek komotno stiče dojam da su svi ovi autori puni izopačene svijesti koju samo zanimaju prizori puni bluda, seksualnih nastranosti, nemorala i različitih gadarija od kojih se doslovce prevrće utroba. Međutim, pravo stanje je sasvim drugačije: oni upravo ovakvim djelima pljuju u lice društva gađajući ih sopstvenim izmetom zbog lažnih morala, općenitog licemjerja i samog uređenja s vladavinom poltronstva i nepotizma prikrivajući zlo i istinsku negaciju svake ljudskosti i dostojanstva gdje gotovo i ne postoji mogućnost dijaloga, kompromisa i adekvatnih socio-političkih riješenja.

horvi // 30/09/2014