Potpuno nepoznata mlada autorica o kojoj nema nikakve priložene biografije, a ama baš ništa adekvatno nisam pronašao na internetu, te nema smisla povlačiti neke hipoteze s rijetkim osobama istog imena, još prije Covid-19 pandemije je objavila ovu zbirku poezije nadahnute emocijama u čijem središtu je ljubav.

Na 120 stranica isto toliko pjesama, što u rimama, a što u slobodnim stihovima vode intimističke putešestvije ushićenja, zanosa, opčinjenosti, letova u nebesa, ali isto tako i spuštanja u razočarenja, očaj, jad i još neke sfere koje se vrzmaju čak i do ravnodušnosti, pasivnosti, a i obaveznih kompromisa s autokritikama i jakim sugestivnim poticajima da u svemu što izgleda savršeno vrijedi održavati čim dulje, neke nesuglasice popravljati ako se može, a kada treba pobjeći i otići, valja se pokupiti dostojanstveno. Naizgled je ovo uobičajena zbirka ljubavne poezije koja ispočetka pretjerava u superlativima da je ljubav sve 'naj, naj, naj', no vrlo brzo dolazi niz melankoličnih pjesama što upućuju da sanjarenje o raju ima i svojih bolnijih točaka, depresivnijih stanja nakon neispunjenih očekivanja, a kako pjesme odmiču, uviđa se zrenje spisateljskog procesa iz čega isijavaju ganutljive prozračnosti razmišljanja i psihičkog vrenja. Dobra strana ove poezije jest što se ne bavi prvenstveno individualnim floskulama što itekako umiju smoriti kao što bi se moglo shvatiti na prvih 20-ak stranica, već uključuje i razmatranje društva i okoline, koji puta metaforičke, koji puta realne, a manje-više imaginarne i idilične s ambijentalnim pejzažima. Nema sklonost ka apstrakciji i iracionalnom, sramežljivo koketira s duhovitošću plašeći se da ne naruši emotivni sklad. S popriličnom bojažljivošću ulazi i u erotiku pazeći da sve bude u nježnim domenama romantike, čežnje i pritajenih strasti koje nikako da eruptiraju u lirskom aspektu, no dovitljivo insinuira da ono što nije rečeno ipak postoji u dramatizaciji poput izrezanih, da ne kažem cenzuriranih inserata.

Jasno, ovo štivo nije namjenjeno starim ofucanim akrepima olinjalim i nezainteresiranim za ljubavne preokupacije, ovo je teenagerska i post-adolescentska klika zrelog razmišljanja s vjerojatno proživljenim iskustvima u kojima ima dovoljno potentnog i senzibilnog materijala da rascima klišejiziranu patetiku kakva se redovito nailazi u recimo domaćim zabavnim pop pjesmama. U tome ih Sara ubjedljivo nadigrava pristojno umivenom melankolijom, a ponekad i mračnijim suprotstavljanjima suptilnoj ranjivosti, no da bi bila još jača u tome, manjka joj drskiji i provokativniji stav na kojeg vrijedi pričekati s obzirom da je u zadnjem dijelu zbirke pokazala umješnost preplitanja sjete, tuge, tišine, a i smrtnosti.

horvi // 05/09/2021