Antonia je drska, arogantna, otresita, frustrirana, kaotična, emancipirana, gotovo beskurpulozno neemotivna i često hladna kao santa leda, ali i veoma inteligentna. Po stavu s kojim guta i odbacuje muško dostojanstvo i mušku potrebu za emocijama odnosi se poput robovlasnika nad potlačenim podanicima. Uglavnom bivšim. Ili tako barem zbori. Svi su bivši i nitko od njih nije zaslužio trunku obzira ili neke sentimentalne vrednote. Mogu je zamisliti u ulozi Francis Farmer koja je na pitanje kako joj je ime odgovorila nešto apsolutno provokativno. Ako ste pogledali film s Jessicom Lang, onda znate frazu. Ona doslovce prezire ljubav, ljubavnike degradira ubijajući ih u pojam i ne mari za nikakve komplekse, žalopojke, strahove, isprike... Obožava ravnodušnost racionalno analizirajući svoje dogodovštine i avanture, bilo one u funkciji dame kao dovoljno ženstvenog lika ili prezrene kučke koja polemike i osvete ostavlja na jastucima.

Demonstracija moći kojom obasipa naoko se ne podudara s etičnošću inspiracije; ona inspiraciju traži u lošim karmama, neukrotivim psihičkim stanjima, nakupinama frustracija, gorkim šalama sudbine, vlastitim prešućivanim ekstazama, opetovanim tišinama, nemirnom duhu kome ne dozvoli surogat cmizdrave pitomosti. Opasna je, zajedljiva, cinična i provokativna. Potpuna opozicija romantici i nježnosti. Gruba, osorna, sirova. Traži cjelovit alternativan pristup između redaka navodeći ljuti smisao za punk, maligane i neke sitne poroke ne petljajući s nečime čemu nije dorasla sa svojih nepunih 30 godina (rođena je 1987. u Splitu gdje i živi) uglavnom pronalazivši estetiku izraza u stresovima i negativnim osjećajima od kojih svi bježe. Prokleto je autorski legitimna i odlučna u namjeri da nikome ne dozvoli da joj soli pamet uživajući u krajnjem cilju da se izrazi poput heroine bez mane i straha. Na momente voli i glumatati s pretjeranim liderstvom u svakoj situaciji, no ama baš u niti jednoj prilici se ne doima s krotkošću i potčinjenošću muškarcu. Žena je u čiju bi se narav muškarac vrlo teško mogao zaljubiti, prije bi se uplašio i pobjegao glavom bez obzira ili je cjenio kao prijatelja i dobrog savjetnika. Psihologa za analizu emotivnih činjenica. Možda je ta slika samo prisutna u stihovima i možda je u stvarnosti drugačija osoba kojoj je ovakav hitovito otresit poetski stil samo ispušni ventil za pokapanje dosadne romantike i erotike, kako kaže 'jer ne može se biti pametna i lijepa'. Ona ne otkriva ljepotu, već onu potpuno emancipiranu stranu nadobudne i otresite žene premostivši vječiti jaz između dva spola.

Samo čitanje ove njene druge zbirke poezije (prva je "Prašnjava staza", 2013., izdanje Studio TiM, Rijeka) izaziva višeslojne efekte zbog ogromne zbijene kompresije različitosti i neprekidnog poetskog fugiranja. Kao što secira svoje memoare, nikad izravno bezecirane, tako prevrće i izvrće tok misli i asocijacija stvarajući kompleksan zbir skladnog nereda nabacujući na već ionako alternativan i neobičan stav kontru i opoziciju. Utoliko je i neuhvatljiva, gotovo eksperimentalna nijansirajući praktički jedan te isti kontekst revolta u neograničenim extended varijacijama, čak i onda kada ne nalazi adekvatnu inspiraciju. Umije biti i paradoksno ljutita na samu sebe očekujući blijesak ideje i poticaj za pisanje, pa joj i takve situacije u sitnim noćnim satima predstavljaju upaljač za ispisivanje šake stihova o pomanjkanju inspiracije.

Jedina slabost joj je traljava igra na konopcu morala i empatije. Tu se snalazi izgubljeno kao romantik u traumi, točnije, ona je obrnuto proporcionalan slučaj, traumatičarka romantike s visoko naglašenim egocentrizmom ne dozvoljavajući da joj okolnosti o kojima piše upropaste život. Iz njih crpi kreacije, upravlja njihovom sudbinom i iz iskustava izvlači novu snagu spontano sugerirajući da živi život kroz svoju poeziju.

Voljeli je vi ili ne zbog mnogih namjernih opstrukcija i naglašenih feminističkih drskosti, o njenoj lirskoj kvaliteti govori i činjenica da je samo u 2014. osvojila čak četiri nagrade vice-šampiona na međunarodnim festivalima poezije i kratkih priča, a pjesma "Procjena udaljenosti" osvojila je 3. nagradu na takmičenju časopisa Avlija za najbolje stihove u regionu također 2014.

"Procjena udaljenosti":

'Mogu li te tražiti novu riječ?
Neku skračenicu
Za muku u igrama.
Zabava je bez roka.
Trajanja prepuštena
Nekim drugim sucima.
Ti mi nemoj suditi.
Odgovori podsmjehom na molbe
I zalij zamantanošću
Sve dvojbe.
Pobjeda na prodaju.
Cijene na procjenu.
Tri puta, dva puta.
Jednom ćemo naći
Nove riječi
Odvojenih pogleda
I šutljivog razmaka.'

horvi // 17/05/2015