Priroda, kao i ljudski vijek imaju svoje faze koje su pod poetski nadahnutom prizmom s dozom tajanstvenosti interpretirane na vrlo zanimljiv način u ovoj kratkoj zbirci.

"Besede"

'besede v preteklosti
besede sedaj
besede v prihodnosti zapisane

besede z krvjo oblite
skrivnostne besede
besede za večno nekje so skrite'

'riječi

riječi u prošlosti
riječi danas
riječi u budućnosti zapisane

riječi s krvlju oblivene
tajanstvene riječi
riječi za vječno negdje su sakrivene'

Prva zbirka poezije objavljena s potpisom slovenskog autora Zorana Peternelja iz Nazarja za Bratstvo duša može vas zateći u neobranom grožđu. Njegovih točno 40 pjesama poigrava se sa percepcijom čitatelja i ljubitelja poezije. Od tipično ljubavnih stihova on umije iznenada odšetati u duboke metafore, sofisticirana značenja, mistiku, pa čak i ezoteriju, a da pri tome niti sami niste uvjereni piše li ih iz stavova s obje noge na zemlji ili lebdi negdje u psihološkom istraživanju pojedinca, društvene zajednice, pa čak i metafizičkih tumačenja nadrealnog.

Jasno je ko' dan da se iza tih njegovih stihova nalaze duboka i smislena značenja ljubavnih radosti i jada kojih ima najviše, životnih mimoilaženja u svjetonazorima ("Dvom"), nekih apokaliptičnih crnih slutnji ("Tavajoče zgube"), ratnih strahota ("Utrujeni koraki"), tradicionalne mistike ("Vladavina zmaja"), darkerskih pogleda na okolinu, život i smrt ("Plen", "Nepričakovano", "Danes dal bi vse"), no točno proniknuti u neke njegove pjesme vraški zahtjevan zadatak je za svakog poetskog enigmata.

Da ne mistificiram, Peternelj se prema svojoj poeziji ponaša u skladu s prirodom. Na šamanski, odnosno poganski način. Pogrešno je mišljenje kako je poganizam bio tamo neki necivilizirani 'kult' vjerovanja i asocijalnog ponašanja poput coprija, vradžbina, voodooa, magija, crnih misa, sotonizma i sličnoga. Točnije je da su to bili, a neki su i danas ostali kultovi izvan stereotipnih religija, nikada nisu zvanično podržani od dominantnih religijskih vrhova i odbačeni su s prezirom kao ateističke i vražje sekte. Za Peternelja važi činjenica da se on u nekim mističnim pjesmama nameće poput svećenika ateiste koji jedino teži za istinom, a nikako za zabludom mada voli švrljati po recimo metafizici - 'v trenutku ujet sem nabit z energijo/ zapustim ta planet, švignem v levo dimenzijo' ("V trenutku ujet") ili imaginaciji - 'meja ni, vse otprte so poti/ meja ni, vse lahko se ti zgodi... svoboden si če svobodne imaš misli/ zavedno v iluziji' ("Zavedno v iluziji"). Ili se direktno suprotstavlja religijskim načelima - 'med nebesi in peklom se sklenil je obroč, pokleknil pred tropom divljih psov je ljudski bog' ("Kamen resnice"). A onda ošamari čistom kršćanskom poetikom - 'prah si, prah boš, korak, kri, kokoš, strah, oči, ljudje, teža, nemoč, smeh, bič, rana, križ in odrešenja pot' ("Trnova krona").

Ovakvi njegovi skokovi uključujući i još neke metafizičko-zagrobne teme ("Zadnja misel") ili pitanja značenja života i cjelokupnog čovječanstva ("Mi" i "Biti tukaj sedaj") nikako nisu igre slučajnosti. Peternelj je osim ove zbirke autor i dva elektronska albuma "Dreams" (potpisan kao Audiotect) i "The Next Starwatcher" (oba izdana za Slušaj najglasnije 2012) na kojima se pozabavio kozmosom, SF i ezoteričnim temama, pa je s time interes za ovakva neobična viđenja i sama njegova poetika daleko jasnija.

On se ovdje u principu od početnih veoma senzibilnih ljubavnih stihova pretvara u svojevrsnog filozofa i šamana koji svoje strahove, mišljenja i saznanja dijeli sa prirodom. S drvećem koje upija njegove riječi i šapće ih u prirodnom ciklusu od proljeća do jeseni i zime, a upravo tim redosljedom su i poredane pjesme u zbirci: od senzualne proljetne ljubavi, preko doba zrelosti i proučavanja samog sebe i okoline do sumraka života i pitanja 'kdo smo mi ki dano nam je živeti, kdo smo mi ki umiremo?' ("Mi").

"Biti tukaj sedaj"

'...narava ne izbira
vsem pravično sodi
in ko pride čas
v nas ugasnejo plameni

vse je dobro
tako pač biti mora
zapreš oči
in vidiš v čem je fora'

Ok, mislim da nikome ne treba prevod za ovu pjesmu s kojom zbirka završava. Elem, Peterneljeva poezija je očiti produkt izrastao iz r'n'r kulture i svih onih generacija koje su na bilo kakav način vezane uz rock shvaćanja. Jak je poeta sa smislenim konceptom. Vrluda i dramatizira, ubacuje se u različite sfere od zanosa i ushićenja, do otuđenosti i krika s ulice, te spomenutih, daleko najinteresantnijih detalja u kojima isprepliće religiju, ezoteriju, mistiku, zagrobni život i općenito poimanje značenja života. Stihovi su mu dorečeni i cjeloviti, stilski vrlo pogodni za uglazbiti i bilo bi šteta da ostanu samo ovakvi na papiru. Ako mu je ovo literarni prvijenac (bar mislim da jeste), onda je pun pogodak kojeg vrijedi svakako razvijati jer ima veoma zanimljive poglede i stavove, različite načine izražavanja i s njegovim stihovima nikad vam ne može biti dosadno. Osjeća se da ima još štošta za reći, te da je ovo samo početak veoma nadahnutog i kreativnog opusa.

horvi // 01/02/2014