Dobro je znati da se u ovoj nemilosrdnoj današnjici pronađe i romantičara, ponekog pjesnika koji ne gleda tako crno i loše na stvarnost socio-političkih i društvenih konotacija. Zapravo, kroz retke tu i tamo se pronađe poneka sitna opaska na njih, ali osnovni rakurs ovog mladog pulskog poete je ljubav i uglavnom sve oko nje ne zabrinjavajući ga, vjerojatno i zbog mladosti (ima tek 21 godinu) hvatanje u koštac s neumoljivim coprnjakom zvanim život. Do sada je bio članom nekoliko bendova različitih žanrova (između ostalih i u S.M.O.G. And Friends), svira gitaru i pjeva, a od interesnih sfera tu je još i kazalište. Pod podacima stoji da je dugogodišnji DS INK-ovac (gradsko kazalište Pula), te jedan od pulskih Birikina i polaznik fakulteta za interdisciplinirane talijanske i kulturološke studije, što su za ovako mladog momka itekako zamamne aktivnosti, dok se primjerice podsjetimo da gro današnje post-adolescentne populacije jedva da osim neke sportske ili eventualno glazbene, te informatičko-internetske grane teško aktiviraju u bilo čemu drugome izuzev fakultetskih ambicija (ako ih imaju) i obaveznim preokupacijama oko pravih tuluma svakog vikenda ili u dotirano pogodnim danima u tjednu.

Ova njegova zbirka je nešto gotovo najkraće što sam u životu pročitao pod nazivnikom objavljene knjige. Ima tek 37 stranica s 23 vrlo kratke pjesme sročenih u formatima od 8 (one kratke) do 28 stihova (one dulje) i pročita se cirka za 6-7-8 minuta, reklo bi se brzopotezno, a upravo takvi formati pokazuju narav idealno koncipiranih pop-rock pjesama, možda i mogućih hitova kad bi bili uglazbljeni. Budući da je glavna nit vodilja ljubav, mogli bi dobro poslužiti lakoglazbenim notama poput Novih Fosila, Olivera, Prljavog Kazališta, Parnog Valjka, Crvene Jabuke..., elem zabavnjacima i mekšim rockerima, odnosno svima onima koji protežiraju neborbeni duh i stanje bez angažirane poetike, ali zašto ne. U i tome ima zgodnih floskula koje su, kako je povijest komercijalne glazbe pokazala, koji puta sasvim i nenamjerno prouzrokovale erupcije metaforičnih značenja "Košulje plave", "Mog galeba", "Ruže hrvatske", "nečega od srca do srca" itd. Upravo u tom faktoru posredne komunikacije s ljubavnim tenzijama Nikola izaziva prvotnu apatiju iskrenosti tražeći i žudeći za pravom ljubavlju, ah, što stara iskusnjara poput mene može da mu kaže nego da je u pravu. Od ljubavi se nikada ne može odustati ako ona postoji u čovjeku. Skače s pjesme na pjesmu opisujući koji put u rimama, koji put u slobodnom stihu sve one draži i čari iskrenih emocija (bez imalo eksplicitnosti), onih kakve jesu, kakve bi trebale biti, a ponekad su i razočaravajuće, no daje do znanja da 'traga za onim što se golim okom ne može vidjeti, već samo srcem osjetiti', da se to ne može kupiti i dodirnuti, da je važno 'putovati', pronaći adekvatnu dušu i vjerovati ljudima. Romantik iskočio iz The Beatles fraza 'želim te držati za ruku, sanjariti i biti zaljubljeni do kraja života jer je najvažnija ljubav'. A seks? Kuhinja? Plaćanje računa? Uzajamna pomoć? I ono ostalo što donosi ljubav kad se dvoje drže za ruku i strastveno cmakaju u parkiću napaljeni, ali nikome to ne smiju reći... Otprilike tako, Beatlovski iz 60-ih.

Kako je zbirkica razdvojena u 5 poglavlja "O ljubavi" (5), "Sanjao sam" (4), "Malo tvoje ljubavi" (7), "Raširi krila pjesniče" (4) i "Zauvijek svoj" (4 pjesme) s blagim, ali preblagim revoltom iz poglavlja u poglavlje se osjeća individualna crta ovog mladića u nesigurnost vođenu činjenicom da ne želi patiti od neuzvraćene ljubavi, da bi na koncu pružio i malo sociološke demagogije kako u današnje vrijeme neki nemaju vremena sanjati s obzirom da se cijeli svijet počeo okretati oko uspjeha i slave, da mu nije važno što mu drugi govore, da živi u oblacima, te da se ne planira spustiti na zemlju koji put se osjećajući poput Malog princa.

"Zauvijek svoj"

'Ako mislite da ću se promijeniti,
zbog vaših grubih riječi
i da ću odustati od svojih ciljeva,
onda se grdno varate.
Ako mislite da ne mogu izdržati
vaše upiranje prstom,
onda znajte da me ne poznajete.
Nikada se neću sakrivati.
Neću se pretvarati da sam nešto
što jednostavno nisam.
Ja imam slobodu i imam pravo
živjeti na svoj način.
Imam pravo ostati zauvijek svoj.'

Ovo je posljednja, a bome i najbolja pjesma u ovoj zbirčici, barem meni, a može štošta reći čak i na angažiranoj potki, da ne kažem multikulturalno primjenjenoj na više razina - političkoj, propagandnoj, nacionalističkoj, anti/pro svega i svačega (LGBT, semitizam, animalizam, artizam, punk, d.i.y., humanizam, romantizam, komunizam, kapitalizam, neo-liberalizam...), no u prvom redu je revoltirana vjerojatno zbog toga što su mu znalci, kolege, prijatelji i poznanici govorili kako je njegova emotivna poezija 'bezvezna' i da je više nitko ne koristi, ponajmanje čita, a da je on kao autor jedan mladi stupidni zaluđenik u stare bajke o idealnim ljubavima. Ni govora. Nije istina, naprotiv. Ljubav je upravo ono što se treba cijeniti i kad si mlad ili starac poput mene koji je proživio više od pola stoljeća kojekakvih havarija. Ljubav zdrma i oplete, digne u visine da letiš pun elana kroz svemir, a onda umije strovaliti u ambis duhovnog prokletstva. Zvijer s kojom se treba naći na pravoj relaciji, a Nikola je toliko nevin u tom pristupu da mu se ovom prilikom svašta može i mora oprostiti kao zatelebanom osnovnoškolskom pubertetliji koji vidi samo Nju, kako su nekoć davno pjevali Vlado Kalember i Srebrna Krila 'sjećaš li se Lili igara u travi, imala si bijeli šeširić na glavi, dala si mi ruku, makovi su cvali i bili smo sretni, a još tako mali'.

Da pojednostavim, Nikola je bio član onog punk benda s početka ove recenzije i jako dobro ga se sjećam jer su nedavno objavili album "Čovjek drugačijih pogleda" kojeg je malo tko uopće slušao. To nedavno je bilo 2017., ali malo koga to brine isto što 2. Svjetski rat za neke još nije završio, a Domovinski nije niti počeo. Treba živjeti u iluzijama, makar i na trenutak Nikolovih, kako se nazire da će ipak jednom neku curu povaliti i osjetiti pravu ljubav. Ah, šta je mladenačka strast pretopljena u romantičnu poeziju 21. stoljeća. Nema prgavosti. Nadam se da ovo neće postati trend lažnog izražavanja poziva na običan seks. Okolišanje koje ne vodi ničemu osim penetracije koja više liči na religiozno učenje Vatikana da se ljubav vodi samo kad se trebaju raditi djeca, a da je najvažnija ljubav, mir i sloga u svijetu.

Utopistička je ovo poetska romansa poetike kako funkcionira svijet iz aspekta mladića pred kojim su tek najbolje godine. Biti će ga zanimljivo posmotriti nakon 20-30 i više godina, ali tada ja možda više neću biti živ. Sigurno, neće biti tako naivan i površno jednostavan ako napravi neki uspjeh, a mogao bi ga ostvariti; autori s ovakvim banalnostima ostvare puno više od kurentnog prohtijeva, ove tekuće 2019. godine, pa makar nepriznati komercijalnim putevima mogu postati zvijezde. A čini mi se, Nikola radi na tome da postane zvijezda hrvatske poezije za tinejdžere onako kako su svojevremeno Bajaga, Valentino, Plavi Orkestar, Crvena Jabuka, Hari Mata Hari, Merlin, pa i Bijelo Dugme nakon Bebeka znali sunovraćati propast stvarnosti u narodno veselje protegnuto kroz emocije. Bregović je bio majstor drogiranog rock šarlanstva, Bora Đorđević iskren pijanac, Štulić trijezan atrakcionista, Balašević prevejani igrač s narodskim emocijama, Gibonni umješni katalizator provjerenih šablona, Gobac i Ripper nafurani likovi kategorije svoje vrste itd., a svi su oni nekoga, jako dobro se zna koga oponašali i čije su pjesme skidali.

Nikolin problem je to što nikoga ne skida i ne oponaša, a opet je identičan emotivnom stanju općeg mišljenja u kome se svi mogu naći. Treba pronaći svoj način izražavanja u emocijama i pobjeći tamo gdje kaže 'da postoji njegov svijet', a ne treba se baktati s provjerenim izletima u fikcije/ fakcije koje su odavno urađene u poeziji. Jako lijepo napisano, emotivno, vjerojatno i s mnogo iskrenosti, bez greške, slova nisam našao krivog, ali stav je tipičan 21-godišnjem mladiću što pojma nema o ružnom svijetu u kome živi i da je idealan postojanja samo zbog djevojaka. To je lijepo, pa čak i dovoljno za početak...

horvi // 26/11/2019