Knjižica s 20 manje-više abnormalno šašavih pjesama Boće (koliko sam shvatio oca Zlikovca i Wostoka iz benda Tehno Muda) valjda najstarijeg aktivnog predstavnika vršačkog undergrounda pročita se cirka u pauzi za kavu izmamljujući grohotan smijeh. On sam za sebe u jednoj od pjesama spremno tvrdi da je nepriznati pjesnik koji ništa ne zna o umjetnosti, jer da ga je netko unaprijed pripremao za to, nikad ništa u umjetnosti ne bi napravio. Između ostalog, imao je poremećeni abrazivno-kakofoničan bend Rasprljeni Jelen (prisutan na kompilaciji "Vršačka podzemna muzika", Slušaj najglasnije, 2014) s kojime se nikad ništa nije unaprijed dogovarao i pripremao već su improvizirali kako je kome palo na pamet smatrajući da je to jedan od načina da umjetnost ponovno oživi. Opisao je jedan umjetnički događaj "Pesničko veče u jednom malom gradu" gdje je jedna pjesnikinja tvrdila kako prave pjesme nastaju iz dubine pjesnikove duše, a on je zajedljivo upitao 'kako onda nastaju pesme pesnika bez duše?'. Kaže, za njega je umjetnost ono 'što spontano izlazi iz tebe i što je tvoja prava suština, što je tvoje pravo biće i što ima potrebu da se iskaže, da izleti iz tebe kao pesma, kao ptica...'. Ono sve drugo što mu daju sa strane da uči po nekim pravilima, što dolazi iz mozga, za njega je obično sranje koje blage veze s poezijom i umjetnošću nema.



Njegov stil je britak, jasan, koncizan i čist misaoni tok nakrcan komičnim revoltom na neke kulturološko-umjetničke i društvene norme velikih kolektivnih projekata poput propagiranja zdrave prehrane ("Guslama protiv nezdrave hrane", "Svinje se tripuju") ili se pak, u većini slučajeva na bizaran način šegači s latentnim homićima, ovisnicima o onaniji, nekrofiliji, animalizmu... Takvi stihovi su prvenstveno za ljubitelje perverzne hardcore poezije, ono što se kaže, dolaze direktno iz svakodnevnog govora (nekoliko ih je pisano na fonetskom engleskom po Vuku 'piši kako čuješ'), a recimo jedna znatno blaža "Pavliška crna hronika" tragikomična je crtica seoskih dogodovština: '...pastira Fiku ubio grom na paši, Vladu Plećaša ubio zid, Slavko Dronja izgoreo pored šporeta.../ Niku Tolana rastrgao kombajn.../ Rada Babkov se dva puta vešao!'.

Na sredini knjižice nalazi se "Manifest vršačkog undergrounda" kojeg valja navesti i po mogućnosti zapamtiti u cijelosti zbog podrobnijeg shvaćanja kompletne scene što se, evo, zahvaljujući literarnoj ediciji Bratstvo duša i glazbenom izdavaštvu Slušaj najglasnije sada može analizirati, tumačiti i konzumirati kroz štivo i zvuk.

Rasprljenost je naš Tao
Rasprljenost je najviša faza u razvoju poljoprivrede
Svako racionalno delovanje predstavlja genocid nad Rasprljenošću
Naše delovanje je trenutno i nema nikakvog smisla
Naši poduhvati su slučajni i nemaju nikakvu poruku
Naš cilj je eksplozija Rasprljenosti
Objavljujemo da je Deda Zira jedini pravi Rasprljeni Guru
Burjan (predgrađe sela Pavliša) proglašavamo za Rasprljeni Centar Sveta

Nazdravlje! Uživajte i smijte se. Neke pouke i poruke ipak dolaze na vidjelo. Ako ništa drugo, ovdje nema niti trunke licemjerja...

horvi // 11/09/2014