Prvotno objavljena 2006. za Slušaj najglasnije, pa 2008. za Dallas, da bi ova kratka zbirka pjesama do mene došla u obliku prijevoda na slovenski jezik ("Pesmi z Vežice"), a nije teško pogoditi autora prijevoda - Matej Krajnc.

Izet je riječki glazbenik i pisac, ima garažni bend Iz@ Medošević & Borgie pokrenut 2016., a prije toga je hoblao u Avlijanerima i OŠ Sulud III upravo u vrijeme kada je ova knjižica po prvi puta objavljena. Stoga je sasvim očekivano da se u ovoj poeziji nalazi isključivo sex'n'drugs, a r'n'r se neupućenome nazire u tragovima kao očita hipoteza da ovakve pjesme jedino umije napisati tvrdokorni i nepopravljivi rockerski buntovnik. Na svega 30 stranica on u vrlo kratkim pjesmama ocrtava sebe u sklopu gradske, ajde, čak i lokalno-kvartovske subkulture gdje je hedonizam osnovna preokupacija u potrazi za strasnim seksom, dopom, travom, a i ponešto pijače izazivajući revolt na cjelokupnu situaciju. Često bez partnerice, a kada je tu, uvijek neki preobrati u nerazumijevanju poremete ionako neskladne odnose gdje nema niti neke osobite ljubavi, a ni sreće, ni prijatelja, niti novaca tumarajući iz dana u dan poput poetskog dnevnika jednog džankija što priznaje samo svoje stavove i mišljenja. Nije sklon sočnim eksplicitnostima i vulgarizmima kao što bi se moglo očekivati, no ona isijava između redova zajedno s frustracijom u crnom humoru i ponekom lirskom punkerskom svinjarijom, odnosno parolom koja čini najupečatljiviji dio pjesme kao da su stvarane za moguće uglazbljivanje, a ima i nekoliko pokušaja eksperimentalnog futurizma s igrom riječi poput Majakovskog namjerno razbijajući ritmičku strukturu stiha, poretka riječi, značenja i konteksta.

Krajnc se kao prevoditelj vrlo dobro snašao u ovom popriličnom čušpajzu žargona i antiestetike: ako ovu zbirku niste do sada imali prilike barem škicnuti na izvornom hrvatskom, ovo slovensko izdanje nimalo nije izgubilo taj originalni autorov duh i smisao za urbanu punkersko-rockersku retoriku.

horvi // 06/09/2021