Ljudske gluposti ima u izobilju. Počevši od one svakodnevne, svakome individualne kada se uhvatimo u nekoj stupidnoj lakrdiji, a nevoljki smo je priznati jer smo takvi kakvi jesmo pa niti na sakramentu ispovjedi ne priznajemo svoje grijehove, preko nečijih tuđih L.A.krdija (Leb i sol) u kojima se naslađujemo grohotom smijeha, sve do onih koje doživljavamo u medijima preko nevjerojatno pretencioznih i 'ozbiljnih' reality/talk-show programa do političkih zavitlavanja manipulacijama u koja, pa valjda više nitko sa zdravom pameću ne može uroniti smrtno ozbiljan. Serviraju nam se izmišljotine, zavjere, poluistine, demagoški pamfleti bez ikakvog smisla, pričanje bajke pred spavanje proizvodeći spinove kreiranjem neke nove stvarnosti koja ne postoji...

Sad ću vam ispričati jednu istinitu dogodovštinu koju će malo tko povjerovati zato jer je istinita, a desila se jednom mojem starom, pokojnom susjedu iz Đurđevca gdje sam proživio 3 prve dekade života. Čovjek je imao jako mnogo godina, a ja sam bio balavac od nekih tek 20-ak. Nosio je zubnu protezu, uredno je čuvao u čaši pored uzglavlja (nikad nije čuo "Donje strane munje" Haustora s "Trećeg svijeta" - 'zubi su u čaši'), a kad je obavljao obične seoske poslove uvijek se plašio da mu je netko ne polomi, osobito stoka u štali. Ali jednog jutra, tko zna kakvog i što se točno desilo u njegovom sklopu uobičajenih radnji, uzeo je protezu, stavio je u gornji džep košulje, otišao u štalu da kravama napuni jasle sijenom i kako se nagnuo nad jasle vilama krcajući sijeno, proteza je ispala u jasle, a krava Cveta, Ruža, Roza, Magica ili kako se god već zvala ih je u prvom jutarnjem zalogaju progutala. Poslije je danima čekao razgrtajući svaki njenu balegu i konačno je pronašao, pa da vidiš fešte... Našao sam protezu i sad mogu mirno jesti! A da vidiš kako se proteza danima prala u ivasolu sa četkicom za zube, hahahahahahaha.... Ma cijelo se selo smijalo kad je saznalo za ovu dogodovštinu.

Pomisliti će te da je Zvonimir Grozdić neki seoski bećar poput mene i da piše ovakve zgode Gruntovčana koje daleko bolje i sarkastičnije umije predstaviti srpski poeta Saša D. Lović - Lovke iz Bora, još poneki underground stihoklepci s ovih prostora što poput njega pevaju 'miner samo jednom greši' ili crtaju otkačene stripove u ediciji Bratstvo duša (uglavnom ekipa iz Vršca), no Zvonimir je delikatniji tip humoriste na vrlo sličnu foru osebujnog zajebanta na vrlo visokom nivou. On ovdje ne priča pričice, viceve i štoseve već objedinjuje mnoštvo različitih karikatura današnjeg hrvatskog, a i ex-Yu balkanskog svijeta s one purgerske strane Zagrepčana što već odavno ne živi u hrvatskoj metropoli i na vrijeme se odvojio od štale u kojoj se guske hrane sijenom, a Antuntun u bašći sadi jaja i krpa ih koncem.

Njegov humor je strasno angažiran s jasno vidljivom ironijom kurentnoj socio-političkoj zbilji, punkerski je nadahnut sarkazmom prema svemu što vidi i doživljava poput današnjeg ostarijelog, ali još uvijek zdušno aktivnog Johnny Lydona (P.I.L.), te zajedljivim leksikom abecednim redom doslovce šamara sve što mu se ne sviđa u ovoj državi pri tome, iznenađujuće koristivši samo jedno početno slovo za svaku riječ pjesme u ovoj zbirci. Svaka pjesma, a ima ih i kao slova u hrvatskoj abecedi (30) napisana je koncizno precizno točno, da pojasnim, evo primjera, brojnih citata koje sam izabrao kao najvažnije:

"Antikrist"

'antikrist agresijom aktivira agoniju'

"Bitka"

'bjež'mo brate
bacimo bakandže
bosonogi...
beskurpulozni bankari
besparicom bogate bližnje
boje boljševizma brane bogati
beskućnici bacaju bubrege

besmrtni besmisleno
bojkotiraju bojište'

"Devijantne deve"

'doista dijelimo duhovno dobro?'

"Džoker"

'džezva džina dželatu'

"Globalni grč"

'galantno glumimo gospodu...
govnima gađamo gledateljstvo'

"Hulje"

'hermetične hijene
hladnokrvno hvataju hostije'

"Itd."

'iscjedak imperijalizma
izvire iz ideje idiota
inkvizicija inkasira inkognito
izvoz izbjeglica i izlike izdajica
izgledaju izvorno
izložba izloška izvanzemaljskog izmeta'

"Kaos"

'krčme kriju kreativne kamikaze...
koji krčagom konjaka kamufliraju
kalibar kretenizma'

"Lajtmotiv"

'liga licemjera licitira Lijepom'

"Ništa novo"

'nagovarati naivne
nevješte
neiskusne
na nešto neprimjereno'

"Omlet"

'odmazda opozicije
oktobarske oluje
odnose ordenje'

"Riječi"

'razdražljive ratoborne
riječi represije' "Sedativ"

'slobodu sluge
sanjaju stoljećima
... svijet sustiže strojnica'

"Uh"

'uškopite uspaljene umove'

"Žabokrečina"

'žamorom žalopojki
životarimo
živimo žablje živote
živimo žargonski
žanrovski
žonglerski
žedni žabari
žitelji žabokrečine
žderemo žuje
žicamo
živčanimo
žderemo živote

živimo život...živimo...živili!'

Tek jedina, nazovimo optimistička pjesma "Vincek" u ovoj kolekciji kaže nekim nevinijim tonom 'vu vinogradu vladaju vanzemaljci/ veoma važno vježbaju valcer/ vikendom vrište/ vu vinu vide Vinceka'.

Zvonimir je izuzetno nadahnut i sposoban pjesnik karikaturnih pasaža u ovome slučaju vješto odlutavši u forme inteligentnog Monty Pythonskog humora koji se ne može gledati s britanske, nego samo s naše hrvatske, odnosno balkanske strane. Odlična je verzija crnog humora Magnus & Bunkera što su napravili prvih i legendarnih 75 brojeva stripa Alan Ford, otišao je apstrakcijom i hrabrim lingvističkim potezom mnogo dalje od njih, zamislite da je Visosti Broj 1 (onaj starac u kolicima) neukom avijatičaru i izumitelju Grunfu zbog umjetničke inspiracije kapitalista cijeli plan zadatka pojašnjavao samo riječima na jedno te isto početno slovo, hahahahaha!

Bravo gospodinu Grozdiću! Već odavno se nisam ovako slatko nasmijao na račun naše stravično teške socijalne, materijalne, društvene i političke situacije. A sad, da li to trebam i pojašnjavati na nekoj književnoj razini kao što bi to preveli i protumačili 'pravi' kritičari što su spremni odbiti bilo kakvog 'bokca' što je uspio svoje umotvorine objaviti za Bratstvo duša, apsolutno nema potrebe jer ovo nije beletristika, a i da postane, opet bi u nekom velikom listu pisalo isto kao i za odličan rad Marine Veljače "Iznutra" - 'objavila je svoj prvi literarni rad za nezavisnog izdavača'. Niti populistički komercijalisti u književnosti više ne kuže kaj je dobro, a kaj nije, kad ionako knjige više nitko ne čita ako nisu uistinu dobre, zanimljive i posebne, a ova je čak i avangardna zbirka konceptualne poezije (to se najmanje čita i upija) gdje se niti sjajni stihovi na slovo P ne mogu odjekom odaslati u svijet polusvijeta: 'primitivci preskupim pilama privlače poglede pičkica, pijani pomorci piju pivo, prostitutke puše, prometnik postrojava promet, pločnik priča poznate priče, propagandni program petkom prije političke propagande (Polančec praši poštene), povorke poraženih pomutnjom prikrivaju potpise propale peticije pisanog podneska, pretpostavke perspektivnog pisca, pjesnika, pa pištoljem pokajnik presuđujue pokajniku. Ponekad provirim, provjetrim pokrivač, pišam, pljunem, popijem piće, pa ponovno prilegnem'.

To je ta punkerska istina da više nikog ništa u ovoj državi i na ovim teritorijama balkanskim ne zanima jer je sve laž od A do Ž. Danas samo još nevina djeca što pojma nemaju o ničemu mogu sanjati carstvo i bogatstvo nekadašnjih TV emisija Branka Kockice u kojima je odrastala generacija djece 70-ih i 80-ih i novih crtića, istina fenomenalnih iz Japana i dalekog istoka što su preplavili fikciju naše djece jer mi u Europi neke bolje crtiće za klince i nemamo, a poeziju za nas 'odrasle' ionako malo tko čita jer je prilikom narcije poezije redovito atmosfera ko' na lažnom Mjesecu što su ga prvi osvojili Amerikanci, a ne Rusi, Nijemci ili davno prije Asteci i stari Egipćani - nema atmosfere. Uistinu nije važno koliko će ljudi pohrliti da pročitaju i razmotre stihove Zvonka Grozdića u ovome datom momentu kada je knjižica i objavljena (možda samo njegovi prijatelji i poznanici), ali ovdje se nalazi toliko mnogo istine u njegovom specifičnom humoru da bi uistinu trebalo pričekati reakciju kao na nestrpljivo iščekivanje zubala iz kravlje balege.

horvi // 26/01/2016