U vrijeme kada smo bombardirani seksom, s jedne strane zbog neodobravanja katoličke crkve da se u škole uvede seksualni odgoj, a s druge dominantnim principom kapitalističkog tržišta da seks sve prodaje, je li čudno što se mladi autor odlučio progovoriti o seksu kroz pjesme i priče? Iako vlastitu poeziju karakterizira kao grotesknu i erotsku, njegov tekst odaje nam da podjednako kritizira obje krajnosti: pretjeranu seksualnost kao i pretjerano odricanje od iste. U svom prvijencu, nazvanom Nimfonija, objavio je pjesme i dvije priče. Svojim pjesmama i pričama propagira aristotelovsku zlatnu sredinu, zdrav duh u zdravom tijelu - tijelo se treba koristiti, trošiti, jednako kao i mašta, a mašta je ovog mladog autora u svakom slučaju osebujna, kao i njegov izraz. Prvo što se primjećuje u tekstu, neobičan je spoj starinske formulaičnosti rečenica i novotvorenica, za koje bi se mogao napisati poseban rječnik, toliko je njegov jezik začuđujući. U pozadini jezične osebujnosti, nalazi se mnogo izrazito autorska promišljanja svijeta, slikovito prikazano, kao i moralno promišljanje seksa. Kao uzore navodi Bukowskog i markiza de Sadea; no kao i de Sade kroz svoje priče, tako Ždral kroz svoje pjesme prikazuje seksualnost ali u svrhu osvješćivanja ljudi i njihova pogleda na seksualnost. Ždral kroz pjesme progovara o otvorenijem pristupu erotičnom. Iako u načelu pro-seksualan, tekst se ipak teško odvaja od moralnog aspekta jer ne propagira svaki seks, a likovi iz priča, pretjerano seksualni, nemaju sretan kraj! U tekst tako možemo učitati i suvremenu kritiku društva, koje danas razumije pojam samo kada ga dovedemo do krajnosti.

Simbolika lijevog i desnog također dolazi do izražaja, međutim tekst tendira biti apolitičan jer negira obje te opcije, ni desno (pretjerano katolički nastrojeno) ni lijevo (totalna suprotnost Crkvi) nije zdravo za ljudsko tijelo ni um. Mogli bismo tako zaključiti da je zdravo jedino titrati između političkog i katoličkog odgoja, i misliti svojom glavom, pronaći zlatnu sredinu, spoznati vlastite granice i prepustiti se doziranom hedonizmu. Ne može biti zdravo ni za tijelo ni za duh, pretjerano se odricati od nečega, i potiskivati vlastitu seksualnost. Takvo, dugotrajno potiskivanje može rezultirati upravo time da potiskivani nagoni kasnije pretjerano dolaze do izražaja, a ako ovu tvrdnju prebacimo na društveno stanje koje još pamti represiju Crkve u "mračnom" srednjem vijeku, moglo bi se zaključiti da je današnja pretjerana fokusiranost na ljudsko tijelo i seksualnost upravo rezultat dugotrajnog potiskivanja cjelokupne ljudske kulture bazirane na potiskivanju seksualnosti. Tako je lik Pilanke iz Cmizdreža u čačkališnoj kotlini bivša opatica koju upoznajemo kao dio nagonom zavedene obitelji. Nagon je kod nje ponešto jači, jer je dugo prije bio potiskivan. Ljevičar, njen muž, simbol je falusa, kako to objašnjava Ždral, a autoru s tako originalnim rječnikom, moramo tu i tamo povjerovati u tumačenje njegovih tekstova. Izlaz iz pretjeranog potiskivanja ili pretjeranog izbacivanja seksualnog nagona, pronalazi se upravo u mašti. Mašta, kao okosnica literarnog, ljudima pruža beskonačno uživljavanje u nove i Druge svjetove, i odušak koji si mogu pružiti a da ne zastrane sa svog puta. Upravo maštajući ili čitajući pjesme s erotskim motivima, možemo sebi pružiti dovoljan užitak, otvoriti svoj um i proživjeti sve ono što se u stvarnom životu ne bismo usudili. Priče su svakako odraz zanimljive životne filozofije i doziranog hedonizma, što se lako iščitava i iz pjesama. Pjesme neobičnih naziva, poput Uzalud gutam, Fructus (i)mmobile ili Gramati vagimetrije već su ranije ponuđene na čitanje na internetskom portalu bundolo. Uzalud gutam pjesma je sa sajta bundolo, ali nije objavljena u Nimfoniji. Međutim, pjesma je veoma zanimljiva dekonstrukcija oralnog seksa i vječnog pitanja postavljanog samo ženi: Jel' gutaš? Lirski subjekt pita se zašto on uzalud guta svaki put pri oralnom seksu, a nitko na to ni ne obraća pažnju. U našem jeziku ustalio se termin lizanje, iako se i sladoled liže, a na kraju biva pojeden. Utamničena vražica primjerice donosi veoma slikovan prikaz nagona i žudnje, koji teže rasterećenju. Motiv potisnutog nagona koji teži vlastitom ostvarenju polako se gradira u pjesmi, a zadnja dva katrena ukrštenom rimom naglašavaju skladnije gibanje lirskih subjekata, konačno oslobođenje nagona koje vodi ponovnom ropstvu. Tako lirski subjekt prvo robuje vlastitoj žudnji, a kad joj se potpuno preda i oslobodi se žudnje, počinje robovati nagonu koji ga ponovo porobljava. Zabranjen trk direktno oslovljava čitatelja i to prijetnjom Naći ću te… direktno oslovljavanje subjekta koji će biti pronađen, dvosmislena je poruka, i čitatelju jednako kao i svakom subjektu koji se osjeti oslovljen. Naći ću te, smiri se i prijeđi granicu, ja sam ključ za tvoju bravicu, naći ću tvoj strah gotovo da je skrivena poruka idealnoj čitateljici, otvorene mašte, želja utječe na njen strah i maštu koja bi trebala postati fantomska vragulja, spremna na sve, otvorena temi erotike, a ne uplašena (skoro pa još uvijek tabu) temom. U ostalim pjesmama česti su likovi iz grčke mitologije, poput Aresa, Hidre, Prometeja… Taj antički podtekst nekadašnjih visoko razvijenih kultura upućuje čitatelja na ponovno promišljanje idealne slike svijeta i onog čime bismo se trebali zabrinjavati. Na pomalo ludistički i razigran način, Ždral u svojim pjesmama spaja kulturne teorije, antičke i erotske motive i suvremene poglede na zajedničku nam stvarnost, nudeći jedan unikatni literarni svijet svom čitatelju, i garantira maštovitu avanturu bez rizika od spolno prenosivih bolesti.

leonina lončar // 07/06/2013