home > literatura > Bubanj moga srca

kontakt | search |

DARIO KATAVA: Bubanj moga srca (Bratstvo duša, 2014)

Čitanje rock stihova je često mantričko, oni stoje u kontekstu glazbe i ritma, emocija koje udišemo i paravana koji stoji elastičan u sukobu s rafiniranim estetama lirike. Dario Katava (Kamo Sutra, Križ crvene fuxe, Double Trouble) objavio je prvu zbirku poezije, mahom svih pjesama koje je pjevao i daleko bolje repao.

Dario Katava je kao frontmen, a u ranim danima zagrebačkog punk-rock benda Kamo Sutra i kao gitarist, svojim zabavnim tekstovima i lucidnim scenskim nastupima pokušavao stvoriti autentičan stilski izraz emotivnim preokupacijama iz kojih je zaobišao klasičan punkerski leksik. Bend nije imao sreće s uštelanim tajmingom: prvi pravi službeni album "Boljšoj!" (Slušaj najglasnije, 2010) došao je nakon 15 godina karijere kada su se već mnoge pjesme uvrštene na njega pohabale kroz cijeli niz koncerata i demo izdanja ("Basic Instict", 2000, "Red Light", 2002, "Live In Kustošija - Pleši, pleši!", 2002, "7 nama naj pjesama", 2004, "KSET", video DVD 2007). Na albumu se vidljivo uočavalo da su s vremenom prerasli ovakvu vrstu izraza, počeli su rijeđe nastupati, a i same pjesme su izgubile svoju draž budući da nisu imale punkerski svjetonazor - govorile su o onom neborbenom duhu punkera koji više voli prljavi zvuk od samog socio-političkog angažmana i radije će poput Zabranjenog pušenja, a ponekad Rambo Amadeusa i Hladnog piva otići u intuitivno prepuštanje satiri o nebitnim stvarima, aforizmima i ljubavnim jadima. Od nekad obečavajućeg benda koji se pokazivao kroz simpatično sročene portrete iz duše mladog rock/punk pjesnika rođenog 1972. što je uglavnom zborio o sukobima ljudskih međuodnosa i neskladne komunikacije, te se mnogo puta ironično uživljavao u ulogu prezrenog ljubavnika, čitava karijera ipak nije dosegnula krajnje granice talenta koji je postojao. Bend nije bio dovoljno uporan, nije kucao na prava vrata, nije dosađivao, nije se gurao, nije imao dovoljno jaku ambicioznost koja bi mu donijela vidljiviji medijski kontekst. I na koncu, nije imao niti jedan pravi video spot.
[ Kamo Sutra @ Krivi put, 29/11/2007 ]

Kamo Sutra @ Krivi put, 29/11/2007   © horvi

U tih 15 godina karijere Dario je napisao sveskupa možda nekih 50-tak pjesama koje su objavljivane na spomenutim izdanjima, prekinuo je rad benda i osnovao novi, vrlo sličan Križ crvene fuxe, a onda naglo i neočekivano zaokrenuo pjesnički izričaj u protest kojeg je realizirao u duet projektu Double Trouble s dva vrsno urađena elektronska hip-hop albuma "Trash" (2010) i "Kataklizma kapitalizma" (2012, oba za Slušaj najglasnije). Tu je njegova lirika nadomjestila sve one propuste punk-rockerskog konformizma Kamo Sutra s uzburkanim, ciničnim, prgavim, osornim, zajedljivim, pikantnim i revoltiranim stavovima ispoljivši konačno i sav onaj sociološki talent koji se nazirao. Pretvorio se u glasnogovornika potlaćene i odbačene generacije ugnjetavanih i opljačkanih ljudi koji su konačno postali svijesni da se klupko počelo odmotavati odlaskom Ive Sanadera s mjesta premijera države koju je povukao u duboki ambis taman uoči ulaska u sumnjive EU teritorije. Stao je u prve borbene linije poput The Clash, The Pop Group ili Billy Bragga u vrijeme Margareth Tatcher ili, konkretnije, poput Public Enemy koji su tražili svoju 'black' pravdu nakon odlaska Ronalda Regana i okončavanja hladnog rata između dvije velesile, dva posve različita politička bloka. Od nekad šturih pjesama s 2-3 kitice, leksik i formu je razvio u dugačke epske poeme s po stotinjak, pa i više hip-hoperskih rima koje su bile jednom vrstom životnih posljedica, a ne, kao što većina rockera i punkera stvaraju vlastiti život proizašao iz osobnog umjetničkog stava.

On je u ovoj svojoj prvoj zbirci poezije izabrao nekih petnaestak pjesama iz opusa Kamo Sutra, djelomično iz njegovog drugog, manje poznatijeg benda Križ crvene fuxe (jednu "Basna o vrani" koju je napisao za bend Čerkezi United, dvije "Anarhija" i "Pala rosa na parizer" za kratkotrajni projekt Sirovi klitoris 2005. u kome su bili on i njegov stalni gitarist Kizo-Zoran Galunić, Kamo Sutra) i gotovo dvaput više toliko pjesama koje, barem koliko mi je poznato, nikad nisu doživjele studijski ili koncertni život u bendovima. U oba slučaja radi se o manje-više standardnoj rock poeziji koja tek u rijetkim trenucima dosezeže neke neznatno blage angažirane stavove, a oni su ovdje uvršteni u prvi dio zbirke pod naslovom "Bubanj moga srca". Elem, onaj emotivniji i fiksiran na sentiment gradskog nezasluženog marginalca - dokoličara rock/punk poete koji je tek povremeno osjetio potrebu da između svih tih otkačenih lirskih rap-sod(om)ija napiše i nešto ozbiljnije, nešto što se ne tiče samo njegovog osobnog muškog povrijeđenog kulta. Ipak, s današnje perspektive, kako su sve te pjesme nastajale, one su sve odreda povezane uz ono klasično rockersko poimanje razdoblja kada se rock na našim podnebljima sve manje aktualizirao na račun nadolazećih mladih generacija 21. stoljeća koje su zaludjeli turbo-folkeri i narodnjaci. Rock i punk kultura su uspjeli samo preživjeti zahvaljujući nekim novim bendovima i novoj publici koja nije nimalo šmekala Kamo Sutra, a daleko više je percipirala Hladno Pivo, Kawasaki 3P, Let 3 i Valungare, pa i najpoetičnije od svih njih, Zadrugu koja se održala u začuđujće velikom segmentu mlade populacije premda nisu novi album napravili još od prošlog stoljeća. I možda niti neće.
[ Kamo Sutra @ Krivi put, 29/11/2007 ]

Kamo Sutra @ Krivi put, 29/11/2007   © horvi

Drugi dio "Evanđelje po Johnny-ju: Kataklizma kapitalizma" raštrkani je zbir svih tekstova koje je Dario objavio na oba albuma Double Trouble nastalih u roku od samo dvije godine pokazujući da se kao stihoklepac daleko brže razvio u socio-političkom pogledu nego li kao romantično-revoltirani i većinom samozatajni rock/punk poeta koji je svoje najbolje role davao na pozornici znojeći se i izgarajući u kompletnom performansu, koliko sam ga ja gledao, najdulje sat i kusur vremena. Ti tekstovi su daleko drskiji i koncizniji upereni na sve one lopove i gamad koja se taložila na vrhu hrvatske vlade, a Dariova specifična lirska crta koju je razvijao godinama ovdje je eksplodirala u prave mini epove pune komike, sarkazma, metafora i gordih poruka. U njima je on na cinično zajedljiv način opisao različite skorojeviće koji praktički nisu imali niti tačke i lopatu, počeli su kao šljakeri, vozači autobusa i beznačajni tipovi mutikaša koji su još u svojim poslovnim zamecima pokazivali sklonost ka oportunizmu i guzičarenju u želji za što boljom i uspješnijom karijerom. Odnosno one koji su shvatili u pravom trenutku pravo značenje licemjerja pod krinkom kapitalizma i kako ga iskoristiti na što brži mogući način. To njegovo portretiranje takvih likova u takvom društvu urodilo je solidnim feedbackom publike na youtube-u gdje su neki video spotovi doživjeli po desetak tisuća pogleda, no nakon jednog sasvim pristojnog 'buma' i taj se projekt, nekako zaustavio po inertnoj domino činjenici da kad više nema elemenata, niti se proces igre ne može odvijati dalje.

Samo čitanje neupućenom dobronamjerniku ova zbirka može priuštiti kaotičan hod u prvom dijelu zbirke (prva rock pjesma koju je napisao bila je "Distorzija" 1994.), isto kao što mojoj materi, nekom zidaru ili vozaču viljuškara stihovi Iggy Popa 'želim biti tvoj pas' ne predstavljaju ništa, čak niti u kontekstu glazbe koju ionako ne percipiraju. Riječ je o poeziji koja stoji u zacrtanim okvirima 'prdeža po E-duru' (ima jedna takva pjesma Kamo Sutra), odnosno u konceptu punk-rock benda koji nije radio pjesme u okolnostima totalnog društvenog afekta, pa ako ćemo pravo, niti The Rolling Stones i The Beatles nisu imali nikakvu bogznašto poeziju kad se stavi na vidjelo. Sve se to svodilo na isto: poziv djevojkama na seks i mladićima da se što bolje razulare ispred dogmi da pokažu bijes i revolt generacije koja je ustvari i najzaslužnija za seksualnu revoluciju i mnoštvo ljudskih sloboda. Oni su u tome uspjeli jer su bili komercijalni pioniri tabua, a Dario kao katalizator takvih ideja radivši koncem 20. i na početku 21. stoljeća nije niti mogao biti revolucionar, to su uistinu izlizane teme koje više nikoga ne impresioniraju.

Onaj drugi dio knjige jest najbitniji ako niste slušali Double Trouble, a ako jeste, ništa zato, poslužiti će vam da prizovete sjećanja na ta dva zaista sjajna albuma gdje od one prijašnje Dariove inercije ka punkeru koji doživljava punk preko sarajevske otrcane i zastarijele škole Pušenja i Valentina (kamo Sutra su često znali svirati "Volim te još") i vlastitih pjesama, često i nespretno sročenih u želji da se polariziraju kao ekvivalent Hladnom Pivu nikad nisu urodile značajnijim rezultatom osim dobrim pijankama u starom Krivom Putu, kojiput u Saxu ili Spunku. A na taj način jedan dobar autor rijetko kada može dobiti i pozornost šireg auditorija što neki njegovi stihovi oivičeni u r'n'r, a kasnije u electro/hip-hop jesu zaslužile. Neki učeni literati u njegovoj poeziji neće, sasvim sam siguran, pronaći ama baš nikakvu poetiku koja je vrijedna za hrvatsku književnost ukoliko pročitaju ovo djelo i ukoliko će ga uopće razmijeti. Jako je velika šteta što nije navedeno da su to mahom stihovi prilagođeni rock, punk i hip-hop glazbi 20. i 21. stoljeća, što nisu navedeni u stilski kontekst izvođača, a to će mnoge, one dobronamjerne i neupućene duhove koji tek dolaze potpuno odvojiti od primamljivosti Dariove poezije. Urednička struktura sam-svoj-majstor u ovome slučaju nije dobra i tu je trebalo daleko konzekventnije poraditi na tome. I napisati neki uvod što jest sve ovo, ja na svu sreću znam Daria i zato sam uspio napisati ovakvu recenziju. Netko drugi tko ne zna i ne poznaje njegove radove to ne bi mogao.

Interesenti knjigu mogu naručiti direktno od izdavača, Zdenka Franjića putem stranice: www.facebook.com/zdenkofranjic jer sam Dario kaže da njemu kao autoru nije niti najmanja želja svojim stihovima zarađivati pare. Sve to je on napisao tokom posljednjih 20 godina i samo je želio opipljivo dokumetirati sve te svoje izabrane stihove koje neki i jako dobro poznaju s nekih odličnih punk-rock fešti i pijanki kada je znao skakati u publiku s bas bubnja. Ako tražite njegovu osobnu web stranicu, nećete je naći. Čovjek je perfekcionist svojeg života, ne dozvoli da mu se itko upliće u njegovu privatnost i totalna je opozicija sistemu čak niti ne pokazujući najmanju želju da njegov najuspješniji medijski projekt Double Trouble obzani njegovo ime koje je sakrivao od široke javnosti pune 4 godine.

horvi // 07/06/2014

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> literatura [last wanz]

cover: Vršački underground strip

ILIJA BAKIĆ: Vršački underground strip (2017)

| 21/05/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Ako se ne možeš prilagoditi svijetu, promjeni ga

BORIS VUJKOVIĆ: Ako se ne možeš prilagoditi svijetu, promjeni ga (2017)

| 16/05/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Nuspojave

ZVONIMIR GROZDIĆ: Nuspojave (2016)

| 31/01/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Prozori za dušu

MILAN JANKOVIĆ: Prozori za dušu (2016)

| 08/08/2016 | horvi |

>> opširnije


cover: U čarobnom svijetu ispod bakine pegle

IVAN HOZJAN: U čarobnom svijetu ispod bakine pegle (2016)

| 24/07/2016 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> podaci o djelu
cover: Bubanj moga srca
Bibliografija:
Bubanj moga srca (2014)

> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*