Tko je ova nadahnuta frikuša nemam pojma. Nema nikakve biografije, predgovora, prologa, impresuma, nikakvih informacija. Ako po imenu i naslovu asocira na neke likove iz svjetske reggae, techno, klupske DJ ili domaće alternativne rock ponude, to sadržaj zasigurno pobija. Nasmijala me umotvorinama, bedastoćama na kakve se rijetko nailazi u pisanim oblicima, te duhovitim lingvističko - fonetskim složenicama i preobrazbama.
Čitajući ovo šašavo štivo koje bi po konfiguraciji trebalo biti poezija, ali nije, susreću se banalne minijature o šopingu u Konzumu i Dioni, TV programu, dnevnom tisku, sobi, stanu, prijateljima, poznanicima, nepoznanicima, susjedima, glupim imenima, nekim društvenim događajima i uglavnom njenim zapažanjima svega i svačega. Ti njeni, nazovimo stihovi su pisani dakako u slobodnom formatu nalikujući uobičajenim rečenicama, mislima i vokalnoj interpretaciji svakodnevnog purgerskog govora na kajkavskom s mnogo namjerno iskrivljenih riječi, šatri i logičkih fonetskih anagrama. Npr. 'kosa puna čari, a pičko usrana = poči kas urana pusa noči raka'.

Ustvari, njezina 'poezija' je proza i to mahom otkačena, komična i individualna, te nerijetko govori o nekim proživljenim događajima koji i nemaju nikakvu ideološku težinu, već kao što to i sam naziv zbirke upućuje - govori o radosti, jednostavnim malim, svakodnevnim stvarima koje nas čine takvima kakvi jesmo.

'kraljevna na zrnu graška

povazdan me, jutros naime vređalo neko zrno
nečesa u mojoj lijevoj papuči bebi roza sa coflekom
konačno izula sam tistu lijevu sjedeč u blaženstvu
toaleta. i imadoh što vidjeti.
zrnce mačjeg pijeska
smiješno, pomislih. moj mačorac preminuo je, još
davne devedesetidevete
a poruku mi šalje u drugom tisučlječu
tekar'

Najveći dio zbirke su samo komentari sitnica, važnih ili ne, ali su u datiranom trenutku njoj poslužili inspirativno za stvaranje alternativnog štiva o vlastitom tijeku misli. Iz te šarže od 103 'pjesme' (ako sam dobro izbrojio) koje uglavnom finiširaju nezavršenim mislima i izjavama, kanalizira se pacifizam, oportunizam, ravnodušnost i neborbeni duh općenitog stava u metropoli bez mnogo hajke za ideološki boj. Bitna je zabava, igra i šaljivo okončati misao bez obzira imala ona direktnu vezu s kontekstom.

'schachermayerov okov br. 1086661800

oni nas njeguju kulturom straha. molim, da. to se
zove kultura. kak bu zagreb zgledal ko čajna taun.
za kakvih dvajst godina
ak nas megapotres ne smlavi prije. dveidvanajste
al jebe mi se za ilicu. fučka mi se dal bu sanader
završil u čuzi.
nebute me njegovali svojim kulturama. jok. ja
njegujem svoju več ohoho. i nije vam ravna.'

'sekeli gulaš

roketšip je odaaavno napustio sobu
tako mi barem reče
kao elvis pa još davno prije njega
sve je normalno rođače
razumijejmo se
razmienimo deder
riječi jezike šešire
razmjenimo kapute razumijemo kabanice
napokon je jesen
razmijenimo ovoj sezonu
rodijače
uklonimo zagrade učitavanjem sadržaja

je jesen
lišče mi se teple oko nohgu'

Ili, kako u jednoj skici kaže 'japjevamsamodamiprođevrijeme aha aha' prisvojivši i kompletan prijevod stihova "Born, never asked" Laurie Anderson za "gotovoguglprevoditelj", te dio također Laurine "Little red dress" za "malu crnu haljinu".

Poetsku slobodu, kao i zafrkantsku fonetiku izraza krasi i jedna činjenica koja se otkriva 'između redaka' - očito je studirala jezike, kolegij poluvokali u indoeuropskim jezicima s osobitim osvrtom na esperanto, dodajući 'i osobitom osvrtom na nebitno'. To u suštini dočarava sve njene zvrkasto - otkačene kreacije u kojima najviše voli, kako bi se glazbenim žargonom reklo 'etide', odnosno jezične vježbe u kojima sadržaj i smisao nisu posebno važni. Katkad u tome pokazuje i avangardne sklonosti oblikovanjem novih govornih inačica i izmišljanjem novih riječi koje na prvo čitanje nisu sasvim jasne, ali kroz cjelokupni koncept imaju svoju neprijekornu originalnost koja se tek treba potvrditi. Tumačiti i pitati se - što se točno nalazi iza ovog zastora? Odgovor se čeka u nekom idućem izdanju...

horvi // 30/10/2013