Opra iliti grof Brugüssant Liegenstaal von Klagenfurt je jedan od predstavnika vršačkog undergrounda, crta stripove i piše scenarije (objavljene u "Provali varvara" i fanzinu "Krpelj"), a ovom prilikom se predstavlja i kao prozaist. Originalno izdanje ovog romana objavljeno je negdje u ljeto 1998. u sklopu spomenutog fanzina "Krpelj" (broj 62), vjerojatnu u A4 formatu i kucano je na pisaćoj mašini s gustim proredom od čak 53 redaka po stranici. U toj varijanti roman je sasvim lako čitati, međutim ovo izdanje ima jedan ogroman tiskarski problem. Kompresirano je u nepravilnom formatu A5 od 20x14 cm (umjesto 21x14,5 cm) i samo je fotokopija originala s užasno sitnim fontom slova. No, niti to nije toliko veliki problem kao loš otisak stranica. Neke su u tom procesu fotokopiranja i kompresiranja u dvostruko manji format gotovo nečitljive, a one koje se još koliko-toliko mogu čitati imaju mnoštvo felera sa slovima kao da su fotokopirka ili printer bili na izdisaju od stranice do stranice. Prve su sasvim solidnih crnih slova, a kako se lista dalje, ona su sve blijeđa i blijeđa. Posljednje stranice su praktički nečitke i samo se uz pretpostavke čitača mogu povezati u smislenu cjelinu od slova do slova i od riječi do riječi u neku svrsishodnu rečenicu. Ipak, onaj najuporniji će dešifrirati rasplet ovog romana. Ja sam uspio uz mnogo muke postavljajući si pitanje zašto se niko nije potrudio kompletno djelo prekucati u digitalni word format s kojime se može raditi daleko bolja priprema za tisak. Šteta, jer ovako kako jeste, prije će odbiti čitatelja upravo zbog tiskarske i grafičke neurednosti nego li ga zaintrigirati što se to nalazi u štivu.
No, šta je - tu je. Dok ipak teškom mukom uspijete odgonetnuti sve ove felere, otkrije se vrstan pripovjedački poriv autora ispisan duhovito, cinično i fikcijski skladno o ekipi probisvjeta iz 'zanimljivo mračnog, prljavog i propalog grada koji se nalazi malo dalje od kraja sveta'. Njihova uloga u društvu je marginalizirana svodeći se samo na beskorisno gubljenje vremena za šankom ispijajući isključivo pivo koje im je u ogromnim količinama jedini pravi životni ideal. Glavni junak Culpie (zapravo Peki, legendarni vršački underground umjetnik) dolazi do ideje da stvori poseban sloj društva nazvavši ga Elitom u koju mu se priključuje još 5 istomišljenika, dakako šank kolega. Oni dijele društvo na one koji imaju nešto, one koji nemaju ništa i one koji imaju duplo manje od ovih zadnjih, a takvih je najviše i uglavnom se ubijaju od pića, a dijele se na drkadžije i mamlazmene. Također je definiran svjetonazor i način razmišljanja Elite: ništa nije stvarno, ništa ne postoji, sve je nacrtano, na njih ništa ne može utjecati i na sve pojave treba gledati pasivno. Jedina stvarnost je pivo koje ima svoju jedinu vitalnu funkciju u prostornim nerealnostima ljudskih tvorevina uma. Naravno, u ovakvom uređenju žene su posve degradirane i podijeljene na prvu grupu, tj. one koje ne postoje, te 'nacrtane', 'ravne', 'ruže', one koje 'imaju pičku', te na one koje nisu niti za gledanje, razgovor ili seks, a samo svojim fizičkim osobinama podsjećaju na ljudski rod. Njih se prepušta drkadžijama i ostalim nižim bićima. Elita redovito održava sastanke uz obilato ispijanje piva, neprekidno luta od birtije do birtije, ništa ne radi, a runde piva plaća zahvaljujući Lakiju, poker-aparat manijaku koji je razvio specifičan sistem za osvajanje jack-pota. U jednoj prilici on sasvim legalno pelješi sve poker aparate u jednom ugostiteljskom objektu osvojivši enormnu količinu novca kojeg mu gazda birtije nije mogao isplatiti; zauzvrat dobiva birtiju, a pošto niti s time nije otplaćen njegov dobitak, on pod naplatu dugovanja uzima njegovu suprugu da na izvjesno vrijeme s njome opće svi članovi Elite, te ubrzo organizacija od marginalnih ništarija postaje cijenjena i vrlo utjecanja. Organiziraju se ogromni mitinzi ... i, da ne duljim, sarkastično se roman počinje odvijati u različitim pravcima dramaturški razvijajući iluziju beznadežno zaboravljenog i odbačenog čovjeka u akcijski triler koji kulminira uspjehom i životnim bogatstvom stečenim na fenomenalno naglašenom idiotizmu, debilizmu i degenizmu.

Personificirajući bilo stvarne ili izmišljene likove i događaje, Opra iluzorno provlači realizam s hipersenzibilnim i teško ostvarivim htijenjima sudbinski gubitničkog, otpadničkog i zbog životnih putešestvija odmetnutog sloja mlade generacije na koncu 20. stoljeća u srpskoj stvarnosti što je zbog svih onih političko-ekonomskih blokada, ratovanja i društvenih tranzicija ni kriva ni dužna bila osuđena na egzistencijalnu propast, neimaštinu, nezaposlenost i očajničko tumaranje u potrazi za bilo kakvom slamkom spasa. Pa makar se ona nazirala i u iluziji crnog humora i perverzija kojom odišu uglavnom sva djela vršačkog undergrounda. Doduše, tipične seksualne perverzije ovdje ne čine okosnicu radnje već potpuni apsurd koji u potrazi za suštim izlazom iz životnog očaja i beznađa stvara nadrealističnu šaržu s neponovljivim i vrlo dojmljivim zapažanjima o ljudskom poniženju, uvredama, općenitom neskladu i gomili nereda. Možda je i sam autor jedan od likova Elite, ne bi bilo ništa neuobičajeno s obzirom da su svi likovi ovdje uglavnom prezreni i namjerno prikazani sa smanjenim IQ. Koji put je zaista potrebno, posebno u undergroundu, opisati svoj život i svoje bliske okoline da bi se mogao spontano otpočeti novi. Njemu je to, izgleda uspjelo, na vrlo dovitljiv, duhovit i intrigantan način iskoristio je sve potencijalne resurse iz ovako ugrožene sredine o kojoj dakako ne treba ispisivati preuveličavane bajke i mantrati o boljitku. Svi smo bili u takvim paradoksnim situacijama, a još smo uvijek takoreći u govnima do grla potencirajući prije svega vlastito psihičko i mentalno stanje teške situacije u kojoj nema optimizma.

Sve ove njegove dosjetke, a osobito opisi likova, njihovog ponašanja, načina oblačenja u kičastim bojama, kućnim ljubimcima (pauk i puž golać), s mnoštvom epizodnih i sporednih uloga ubačenih u radnju, kao i samom konverzacijom likova koji jedva da se uspiju sporazumijeti međusobno šamaraju iracionalnošću dehumanizacije gotovo na nivou suvremenog imaginarnog kamenog doba u kome jedino postoji zakon jačeg, dovitljivijeg i otpornijeg.

horvi // 24/11/2014