Sigurno ste se susreli s nekim, a možda i više filmskih, književnih, likovnih, moguće i kazališnih, a dakako i glazbenih djela koja vas neopisivo asociraju na vlastiti život pronalazeći identične crtice, prizore, radnje i mnoge realne slike proživljenih dogodovština. Onih vaših strogo čuvanih, intimnih memorija koje nevoljko djelite s okolinom usuđujući se tek povremeno u napadu iskrenog entuzijazma pogrebati po njima izvlačeći ih iz dnevnika prašine pri tome ih uljepšavajući s ciljem egoistične personifikacije moralno ispravne osobe.

Ja se prije svega ne bih složio s takvim preinakama budući da sam i sâm bio latentni mangup, seoska nepodopština od rockersko-punkerske protuhe, objekt ismijavanja, prezira, zavisti i idealne mete za kojekakve tračeve. Evo, čitajući ovu vrlo kratku alternativnu novelicu s produljenim naslovom "Bukowski je mrtav, a kurva smrt mene ostavila na čekanju" frapantno sam zaronio u autorov svijet baš kao da opisuje moj adolescentski i post-adolescentski život tokom 80-ih i dobrog dijela 90-ih. Ma gotovo u tančine je podudareno i vrijeme punka, post-punka, new-wavea, prve elektronike i avangardnih struja, gothica, potom tipična lumpenproleterska atmosfera 'boli me kurac za cijeli svijet', odnosno jedno bezbrižno vrijeme odrastanja i sazrijevanja kada su ljudi bili zadovoljni i s ono malo, a to što su imali, znali su itekako iskoristiti i u tome uživati.

Konkretno, autor se iz prvog lica obnaša ka svome stvarnom ili fikcijskom životu, nebitno je, u kome su glavnu ulogu njegovog epicentra svemira igrale žene, lijepe i privlačne djevojke s otprilike sličnim svjetonazorima - punkerice, šminkerice, darkerice i one koje vole puno filozofirati, a on ih redom naziva po 4 vitalna zodijačka karaktera - Vatra, Voda, Zemlja i Zrak. S njima on proživljava vrlo dramatična ljubavna, emotivna, seksualna i raskalašena iskustva; seks, pijača i fumanje travice su obavezni dijelovi svakog rituala, sluša se Tuxedomoon na starom frendovom Schneider kaziću, u autu Ramones "Sheena is a punk rocker", ambijentalna glazba u kući tek toliko da se nešto čuje, rade se sprdačine od Crush Test Dummies, u nedostatku partnerice dobra je i lutka za napuhivanje s crvenom majicom 'a na njoj piše (nije Iggy Pop ko' iz Azrine pjesme) u crnom srcu YOU', iskopa se "Roadhouse blues', s vremena na vrijeme jutrom se odvali primalni krik, za mamurluk se potegne iz frižidera rakija i zalije pivom, redovito je punkerski osjećaj jači od Miše i Olivera mada se zna zalomiti i srceparajući vrisak "Since I've been loving you" Led Zeppelin, pa u razočaranoj emotivnoj krizi 'jaz sem v kurcu, kaj delaš ti ne vem' (Borghesia), iz očaja se ponekad ode na cajke 'čaše lomim ruke mi krvave', s nekom novom priležnicom se sjedi u 'pećini straha iz djetinjstva', odlazi se iz neke vukojebine koju naziva Nigdezemlja, dolazi se u Nigdjegrad u potrazi za novom avanturom, tu se divlja po bircevima i trgovinama, s novom partnericom se desi i romantična večera uz svijeće što se urolja vinom i aromaterapijskom meditacijom za doček Nove godine jer razgovori preko linije i pisama ne mogu nadoknaditi tjelesno prisustvo, pa se opet dešavaju razočarenja, traži se Nirvana da se s nekim poseksaš ko' čovjek, onda se naleti na obožavateljicu Nietzschea koja ga čita na njemačkom, sere po klincima koji ne razumiju 'alles was mir nicht umbringt, macht mir staerker' i sluša samo Bauhaus, The Residents, Tuxedomoon, Tom Waitsa i Frank Zappu, da bi čovjek sam od sebe na koncu zaključio staru dobru Stingovu referencu "If you love somebody, set them free" iliti 'ej cure, nisam ja ničiji, a šta si ti sebična pizda?'

Autor ništa precizirano točno ne govori o sebi, evo recimo navodi da je 15 godina bio DJ, puštao neki stari r'n'r na nekakvoj radnoj akciji u jednome smiješnome gradu, a kada su klipani i klipače počeli vikati da im pusti nekakav disco (Boney M, "Funky town" i slične stvari), blesav kakav jeste rekao im je da se jebu svi i zaradio informativni razgovor kod šefa brigade i odlazak kući. Ali, tu se našla jedna brigadirka iz štaba, toliko atraktivna da joj nitko nije smio prići, obrlatila ga s par piva i cigaretama, te mu produljila zbog izreke 'jebite se svi' još 15-ak dana radne akcije u zamjenu za 'jebi se samnom'.

Knjižica je potpuno rockerska i punkerska, puna je opravdanih vulgarizama iz općeprihvačenog jezičnog leksika opisujući u vrlo kratkim crticama brojne dogodovštine mladog i napaljenog pastuha. Šteta je što ne postoje eksplicitne scene već samo štosevi kako je glavni junak dolazio do ostvarivanja željenog cilja. Puno je fora i zajebancije u kojima se osjeća i gorak okus razočarenja s blagim šovinističkim stavom. Frustracije i nisu toliko naglašene koliko sama priroda tih mnogobrojnih veza u kojima se nazire nemogućnost održavanja dugih staza zbog prečestih nesklada u nerazumijevanju s partnerom. Pročita se za cirka nešto više od 45 minuta u šusu, a na koncu završava s poantom 'nisam ja kriv što mi tulumi dobro počnu, a loše završe'.

A kako nema ama baš nikakvih informacija o autoru, izdavač Zdena mi je javio da mu je ovo izgleda prvo tiskano literarno djelo, živi u Pločama i radio je na organizaciji festivala 7 jezera. Znači, inspiracije i iskustva za ovakvo djelo je imao napretek...

Web: www.facebook.com/radovan.kovac1

horvi // 08/12/2015