Malo se zna izvan Popovače i Kutine da je Lou zadnjih godina doživio urbanizaciju napustivši staro country ognjište useljenjem u novi stambeni prostor, a shodno tome očekivala bi se i modernizacija njegovog uobičajenog stila koji je u temeljima rock i blues. Doduše, 2021. je i započela u (vele)gradskom izdanju EP-ija "This is this" s DJ poduhvatom koji je nekako nazamjetno prošao, a onda su usljedila reizdanja s Cobaltom "Moslavina rock'n'roll" (iz 1997.) i kompilacija "Bestest of Lou Profa". Moglo je na tome i ostati. I sve bi bilo okey da nije došlo ovo poniranje u suprotnom smjeru urbanizacije.

Može se svašta prigovarati i velikim zvijezdama poput Bregovića koji je u sumrak bivše federacije okretao zastave i kapute pod najezdom bujajućeg balkanskog novokomponiranog folka i world-musica, a i Bebeku što je prešao u zabavnjake koketirajući s tamburašima, te još nekim više ili manje značajnim rock izvođačima što su imali, a neki još uvijek imaju svoje narodnjačko-veseljačke role, ali zna se, sve je to komercijalno strateški čvrsto fiksirano ka ciljanom tržištu. Onoj publici ruralnog mentaliteta bez obzira na boravišnu destinaciju. Biznis je biznis i tu umjetnička sfera svjetonazora i stavova nemaju nužno nikakvih korespodencija. Evo, tako je i Lou okrenuo svoju novu stranicu s neočekivanim izletom u tamburaške vode suradnjom sa Sinišom Pastulom koji je njegovim starim pjesmama dao novi, sasvim drugačiji život pogodan za najširi auditorij Branka Udovića i putujućeg, obiteljskog TV spektakla "Lijepom našom", a to otvara sasvim drugačije horizonte i stavove od onih Profinih tvrdokorno rockerskih u koje se kleo i ponosito ih zagovarao. Samo, čini se, prekasno. Kićo Slabinac je prvi pantentirao tranziciju rockera u slavonskog bećarca još ranih 70-ih pokrenuvši seriju preobrazbe Zlatka Pejakovića, Dalibor Bruna, Darka Domjana i još mnogih što su iz rocka skrenuli u najprihvatljiviji oportunizam.

Sedam Profinih pjesama ovdje imaju klasičan hrvatski tamburaški pristup jednostavnih pop aranžmana u kojima vodeću ulogu ima bisernica s bogatim melodičnim tremolima nakalemljenim na standardnu postavu kontrabasa, tambure i još ponekog žičanog instrumenta, te u tom aspektu nimalo ne zaostaje za klasikom ovakve vrste (jedino odskače "Rege za moslavačke brege" uz pratnju programiranog ritma). Nema potrebe detaljizirati seciranjem, međutim osjeća se u svakoj pjesmi okus patine i natruha melodija nekih velikih himni poput "Country road (take me home)" u "Moja domovina", bome i u "Zbog tebe", a tu dolaze i razni elementi posuđenica bilo na vokalne ili instrumentalne dionice u gotovo svakoj pjesmi. Profin vokal je patetično ugodan, smireno i senzibilno uronjen u zadani žanrovski profil, stilski potpuno distanciran od onog čvrstog rockerskog, no to onda ne bi imalo smisla za striktno zacrtanu audijenciju kome je ovih 20-ak minuta namjenjeno. Također njima nimalo nije potreban uvid u bogati Profin dosje; čim manje znaju, tim bolje u obostranom feedbacku. Produkcijski je dosta šepavo, ima varijacija od pjesme do pjesme, moglo se to bolje realizirati: negdje je vokal previše potisnut, čak i nerazumljiv, negdje je miks oboren na demo razinu, no u konačnici ovo ionako nije štivo za profinjene diskofile, pa nek' je Lou Profi sa srećom u novoj avanturi i hrabrom okretanju ka sasvim drugačijoj publici koja bi mogla cjeniti ovo izdanje.

Naslovi: 1.Kantri cura, 2.Rege za moslavačke brege, 3.Zbog tebe, 4.Novi put, 5.Svaki put kad odeš, 6.Moja domovina, 7.Krizanteme

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 02/01/2022